151 - HDS

RAZGOVOR S HRVOJEM HEGEDUŠIĆEM, NOVIM PREDSJEDNIKOM HDS–a /
HDS ZAMP – VJERNI ČUVAR PRAVA GLAZBENIH AUTORA / KAKO SE STVARALA
ZABORAVLJENA OPERA MIRJANA? / ZVONKO ŠPIŠIĆ – 50 GODINA S GLAZBOM
/ NOVI PROJEKT TAMARE OBROVAC / CD IZLOG
NOVINE
HRVATSKOGA
DRUŠTVA
SKLADATELJA
BROJ 151
SRPANJ 2008.
CIJENA 20 kn
CANTUS
»Na kraju puta« bio je moto koncerta povodom 80. rođendana i 65.
obljetnice javnoga glazbenog djelovanja Pere Gotovca koji je održan u četvrtak, 29. svibnja 2008.
u svečarskoj Preporodnoj dvorani
palače Narodnoga doma.
Elitni izvoai
Kao svestrani glazbenik — prije
svega skladatelj, ali i producent,
organizator, dirigent, a neko vrijeme i predsjednik Hrvatskoga
društva skladatelja (HDS) —
Gotovac je slušateljstvu ponudio
bogat i raznovrstan program (koji
je, vjerujem, bilo prilično teško
sastaviti). Skladatelj i organizatori
cant 151 11.indd 1
(HDS i Cantus d. o. o.) »uposlili« su
cijeli niz elitnih izvođača kojima je decentno dominirao pijanist Mario Čopor. On je zaokružio koncert izvedbom
skladbe Na kraju puta, ali je i pratio sve
soliste (osim baritona Miroslava Živkovića koji je, po ad hoc želji skladatelja,
pjesmu Kukuruzi se njišu zapjevao uz
pratnju Stjepana Mihaljinca), te je nadahnuto izveo četiri kratke skladbe za
glasovir objedinjene naslovom Mladost–
radost. Izvrsni su doista bili svi izvođači:
uz spomenute Miroslava Živkovića i
Maria Čopora, sopranistica Klasja Modrušan (koja je izvela pjesmu Ftiček),
bariton Josip Lešaja (s ekspresivnim
pjevom tragikomične balade Scherzo),
glumac Duško Valentić (čitajući s puno
duha stihove pjesama koje je Gotovac
serije Naše malo misto.
Čini se da je Gotovac daleko
od kraja puta — prije
je to put koji, kroz neku
tvrdoglavu ali toplu ljudsku
upornost, nastavlja ići u
svim brojnim smjerovima
koje si je kreativni skladatelj
sâm zadao.
uglazbio) te Zbor HRT–a (koji je pod
vodstvom Tončija Bilića nastupao u
muškom, ženskom i mješovitom obliku). Neki pjevači iz Zbora, tvoreći
Klapu Jelsa, zaigrano su izveli klapske
pjesme Baškovićeva bura i pjesmu iz TV
Pis mo ministra Biš kupi a
Prisno ozračje koncerta uz osjećaj uske
povezanosti skladatelja, izvođača i publike potaknuo je i nastup Ibrice Jusića.
Stupio je pred publiku pjevajući i svirajući, poput pravog dubrovačkog trubadura — kroz njegovu izvedbu »kolaža
(skladateljevih) kazališnih songova i
šansona« saznali smo sve o njegovu prijateljstvu sa slavljenikom. Tople poruke
Gotovcu pjevale su se i svirale (među
njima je baš Ibrica Jusić otpjevao Ne
dajte da vas zavedu i Sit svega, pjesme
koje je skladatelj predlagao kao moguće
naslove koncerta), a osjećaj svečanog, ali
i opuštenog duha podizao je atmosferu
u Preporodnoj dvorani.
DAVOR HRVOJ
CANTUS
CANTUS
No, neke su se poruke i izgovarale:
prije početka koncerta Sanja Raca
je u ime Ministarstva kulture pročitala pismo ministra mr. sc. Bože
Biškupića upućeno Peri Gotovcu,
a nakon koncerta srdačno mu je
čestitao dosadašnji predsjednik
Hrvatskoga društva skladatelja
Željko Brkanović. Njegova je poruka opovrgla koncertni moto:
doista, nakon svega odslušanoga,
čini se da je Pero Gotovac daleko
od kraja puta — prije je to put koji,
kroz neku tvrdoglavu ali toplu
ljudsku upornost, nastavlja ići u
svim brojnim smjerovima koje si je
kreativni skladatelj sâm zadao.
CANTUS
Piše: Irena Paulus
CANTUS
80. godina ivota i 65. obljetnica ja vnoga glaz benog djelovanja Pere Gotovca obiljeene autors kim koncertom
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
NA KRAJU PUTA?
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
ISSN 1330–4747
25-Sep-08 10:49:21 AM
2
nedjelju, 11. svibnja, u Hrvatskom glazbenom
zavodu održan je osmi redoviti koncert iz
ciklusa Virtuoso s djelima hrvatskih skladatelja Davora Bobića, Frane Paraća, Borisa Papandopula, Jakova Gotovca i Igora Lešnika. U izvedbi
su sudjelovali mladi umjetnici iz Poljske, violinist
Martin Hałat i pijanistica Aleksandra Jabłonska, uz
studente Muzičke akademije u Zagrebu, trubljača
Ivana Đuzela, gitariste Petrita Çekua, Pedra Ribeira
Rodriguesa i Tomislava Vukšića, violončelista Smiljana Mrčelu, sopranisticu Mariju Posavec, tenora
Božimira Lovrića, baritona Božidara Peričića, Kvartet BOOMerang i pijaniste Ivanu Tadin, Nikolu Kosa,
Jelicu Boto i Filipa Šljivca. Ciklus Virtuoso tako je
još jednom potvrdio da je uz predstavljanje mladih
glazbenika okrenut prema sustavnom promicanju
hrvatskoga glazbenog stvaralaštva. (B.P.K.)
U
NOVI USPJEH
PIJANISTICE
MARTINE
FILJAK
ijanistica Martina Filjak osvojila je prvu nagradu i zlatnu medalju na 54. Međunarodnom pijanističkom natjecanju Maria Canals,
održanom u Barceloni od 8. do 20. svibnja ove
godine, u konkurenciji od 66 natjecatelja iz 30 zemalja. Četvrta je to u nizu nagrada koje je Martina
Filjak osvojila na natjecanjima Ženevske federacije
u zadnjih osam mjeseci. Prethodile su joj peta nagrada na Međunarodnom pijanističkom natjecanju
Ferruccio Busoni, prva nagrada na natjecanju Viotti
i peta nagrada na natjecanju UNISA u Južnoafričkoj
Republici. U finalu natjecanja Martina Filjak svirala
je Koncert za klavir i orkestar u G–duru M. Ravela uz Simfonijski orkestar del Vallès u impozantnoj
dvorani Palau de la Música koja može primiti 2.200
posjetitelja. Uz prvu nagradu, naša je uspješna pijanistica dobila i niz posebnih priznanja te koncerte
diljem Španjolske, u Parizu, Rimu i Moskvi, turneju
po Kini 2009. godine te snimanje debitantskog nosača zvuka za diskografsku tvrtku Naxos. (B.P.K.)
P
SJEĆANJA
sionalne vrline izdvojio sam strast i perfekcionizam. Nemoguće je dovoljno naglasiti u ovako
kratkom osvrtu na plodnu i bogatu karijeru
mnogostrukost Draženovih talenata i umijeća, u
čemu unutar svoje generacije u ovoj sredini nije
imao premca. Istaknuo se i kao prevoditelj (Ilustrirana rock enciklopedija i Ilustrirana jazz enciklopedija u redakciji New Musical Expressa, životopis
Jimija Hendrixa iz pera novinara Chrisa Welcha
Ono što je ponajviše fasciniralo
sve nas koji smo bili u prilici s njim
surađivati i kontaktirati ga jest
potpuna predanost i posvećenost
glazbi koju je propovijedao bez
imalo dogmatizma ili zadrtosti,
s urođenom duhovitošću i
elokventnošću.
Najautoritativniji javni tuma
popularne glazbe
Kada je 1970. počeo pisati, uglavnom recenzije
jazza u zagrebačkom Omladinskom tjedniku,
tečno je govorio, osim francuskoga, engleski i
talijanski jezik i, što je još važnije, posjedovao
je temeljiti uvid u sve tri spomenute glazbene scene. Iako je kroz svoje cjelokupno javno
djelovanje zadržao i uvećao dosljedno kozmopolitsku orijentaciju, vrlo brzo je shvatio da
se, usprkos takvom globalnom razmišljanju,
prvenstveno valja angažirati na lokalnoj razini, što mu je ubrzo pripomoglo da se u ovoj
sredini nametne kao najautoritativniji javni
tumač popularne glazbe. Već nekoliko godina
nakon što se odlučio za profesiju glazbenoga
pisca, Vrdoljak se probio u tadašnje najuglednije tiskovne medije (Vjesnik, Telegram, Start),
zaposlio se na Radio Zagrebu i uspostavio redovitu suradnju s Televizijom.
Teško je procijeniti u kojemu je mediju njegov
doprinos bio najbitniji, no najduže je radio kao
radijski autor i urednik, tako da je i njegova
jedina samostalna knjiga (bio je koautor biografije Bijelog dugmeta naslovljene Ništa mudro,
objavljene 1980.) Moje brazde preuzela naslov
njegove kultne radijske emisije.
U nekoliko navrata, javno iskazujući svoje
iskreno poštovanje preminulomu prijatelju i
kolegi, kao njegove osnovne privatne i profe-
klupskog glazbenog života, što je ponajviše
došlo do izražaja kroz njegov višegodišnji
angažman u vodećim zagrebačkim rock klubovima Josip Kulušić i Tvornica, što je, između ostaloga, rezultiralo i pokretanjem Plave
trave zaborava. Uz Veljka Despota i Zrinka
Tutića, Vrdoljak je bio jedan od utemeljitelja
hrvatske diskografske nagrade Porin i njezin
dugogodišnji glavni tajnik, što je u mnogim
vidovima predstavljalo najsloženiji podvig
njegove mnogostrane aktivnosti.
Iako bih mogao nabrajati još mnoge druge
Draženove zasluge, ono što je ponajviše fasciniralo sve nas koji smo bili u prilici s njim
surađivati i kontaktirati ga, jest potpuna
predanost i posvećenost glazbi koju je propovijedao bez imalo dogmatizma ili zadrtosti,
s urođenom duhovitošću i elokventnošću. Prema
njegovu tumačenju, u vrhunskoj umjetnosti uvijek
ima prostora za improvizaciju i zabavu, tako da je
njegov cjelokupni radni opus još jedna potvrda
genijalne primjedbe pokojnoga Veselka Tenžere
kako dobar rad nikada ne zaudara po znoju.
DAVOR HRVOJ
SJEĆANJA
SJEĆANJA
SJEĆANJA
SJEĆANJA
SJEĆANJA
D
vije okolnosti iz srednjoškolskih dana
Dražena Vrdoljaka bitno su doprinijele nezaustavljivoj akceleraciji njegove iznimno uspješne karijere glazbenoga
pisca: zbog očeva zaposlenja nastavu je slušao
na francuskom, a u isto je vrijeme razvio strastveno zanimanje za jazz, inicijalno detoniran
adolescentskom fascinacijom glazbom Raya
Charlesa.
u glazbenim novinama Melody Maker), bio je i suradnik na filmskim projektima (Sretno dijete Igora
Mirkovića), no okušao se i kao glazbeni producent na prvom albumu Buldožera, Pljuni istini
u oči, i na koncertnom albumu Tedija Spalata
snimljenomu u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani
Vatroslava Lisinskog.
Plava trava zaborava
Usprkos visokim kriterijima od kojih nikada nije
odustajao, Dražen je bio i nenadmašan animator
SJEĆANJA
HRVATSKI
SKLADATELJI
U CIKLUSU
VIRTUOSO
Strast i perfekcionizam
In memoriam Fred Došek (1925. — 2008 .)
SJEĆANJA
VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI
Davor Hrvoj, urednik
Piše: Višnja Požgaj
SJEĆANJA
Informirajte se i dalje na internetskoj stranici
Društva www.hds.hr na kojoj donosimo i
cjelovite verzije opsežnih članaka.
Piše: Darko Glavan
SJEĆANJA
V
eseli nas što u ovom broju novina Cantus možemo, više nego ikad ranije,
čestitati hrvatskim skladateljima na
obljetnicama, uspjesima, priznanjima i nagradama. Stoga čestitke upućujemo novim počasnim članovima Hrvatskoga društva skladatelja Adalbertu Markoviću i Željku Brkanoviću,
novoizabranim članovima Nadzornog odbora i
Predsjedništva, te novom predsjedniku Hrvoju
Hegedušiću i potpredsjedniku Zoranu Juraniću. Također čestitamo Peri Gotovcu osamdeseti rođendan i šezdesetpetu godišnjicu javnoga
glazbenog djelovanja, dok Maji Dešpalj–Begović, Krešimiru Magdiću, Elvisu Staniću, Tamari Obrovac i Elizabeti Toplek upućujemo
čestitke kao nositeljima odlikovanja Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi, a Arsenu Dediću, Vladi
Štefančiću i Bashkimu Shehuu za odlikovanja
Red hrvatskoga pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti
njezinih građana. Arsenu Dediću čestitamo
i na Nagradi Vladimir Nazor za životno djelo.
Zvonku Špišiću čestitamo na Porinu i Nagradi
Grada Zagreba za životno djelo, a festivalu Jazz
Is Back! na Europskoj nagradi za jazz. Naše
iskrene čestitke zaslužuju i dobitnici godišnjih
Nagrada HDS–a: Davor Bobić, Darko Petrinjak, Marija Riman, Ennio Stipčević, Bruno
Krajcar, Miro Kadoić i Ljubo Stipišić Delmata.
SJEĆANJA
Poštovani čitatelji Cantusa!
In M emoriam Dra en Vrdoljak (1951. –2008 .)
SJEĆANJA
UVODNIK
SJEĆANJA
BROJ 151, SRPANJ 2008.
Upravo stoga trajno će nam nedostajati ne samo
sve ono što je Dražen znao, nego i nenadmašan
način kojim je svoju akribiju i autoritet pretvarao
u komunikaciju i atrakciju usporedivu s dostignućima njegovih omiljenih glazbenika.
Ispred svojega vremena
U
Zagrebu je 16. svibnja nakon duge i
teške bolesti u 84. godini umro pijanist
i glazbeni pisac Fred Došek, umjetnik
široke kulture i mnogostranih interesa. Rođen
25. veljače 1925. u Zagrebu, Došek je u rodnomu gradu završio gimnaziju, započeo studij
arhitekture, a diplomirao glasovir u razredu
Evgenija Vaulina na Muzičkoj akademiji,
gdje je učio i kompoziciju kod Mila Cipre. Za
izvanredne rezultate dobio je nagradu Hrvatskoga glazbenog zavoda. Od 1951. do 1969.
bio je profesor glasovira u Muzičkoj školi Vatroslav Lisinski, a potom je prešao u samostalne umjetnike.
Uz intenzivnu koncertnu djelatnost bio je i
pomoćnik direktora za proizvodnju i program
u Muzičkoj produkciji RTV Zagreb i koordinator za ozbiljnu glazbu u Odjelu za međunarodne poslove Hrvatskoga radija. Zahvaljujući
višejezičnosti i višenacionalnosti u obitelji, govorio je nekoliko jezika, što mu je omogućilo
da se lakše otisne u svijet, ali Zagreb nikada
nije trajnije napuštao. Na brojnim putovanjima održavao je koncerte, sklapao poznanstva
i korisne međunarodne kontakte. Pisao je komentare, eseje i sinopsise za emisije Radija i
Televizije.
Okrenut budunosti
Kao pijanist Fred Došek je posebno volio
Frédérica Chopina, ali i druge skladatelje koji
su u svoje vrijeme bili avangarda, poput Franza Liszta, Béle Bartóka ili Claudea Debussyja.
I sâm je bio okrenut budućnosti i jako se za-
lagao za propagiranje djela suvremenih, posebice
hrvatskih skladatelja. Jednom je izjavio: »Mislim
da je posve normalno što se čovjek, posebice intelektualac i umjetnik, u svojemu djelovanju prije
svega oslanja na sve što je okrenuto prema budućnosti, što želi nadići sadašnjost. Nova glazba je
samo jedan od vidova toga kretanja prema novom
svijetu čovjeka«. Došek je volio muzicirati i sa
svojim kolegama. Niz godina svirao je u klavir-
»Mislim da je posve normalno što
se čovjek, posebice intelektualac i
umjetnik, u svojemu djelovanju prije
svega oslanja na sve što je okrenuto
prema budućnosti, što želi nadići
sadašnjost.«
skom duu s Borisom Ulrichom, surađivao s violinistom Henrykom Szeryngom, violončelistom
Paulom Tortelierom, Ansamblom Centra za nove
tendencije Zagreb (ACEZANTEZ) i skupinom
Ars viva u Trstu. Praizveo je mnoga djela hrvatskih i stranih skladatelja, nastupao na brojnim
glazbenim festivalima i snimao za RTV. Kritika
je isticala njegovu veliku senzibilnost, frapantnu
tehniku, ritmičku osjetljivost i sposobnost za najfinije tonsko nijansiranje.
Povezivanje svijeta
Fred Došek bio je i vrlo aktivan organizator i
društveni djelatnik. Bio je umjetnički ravnatelj
Dana Milka Kelemena u Slatini, član Matice
hrvatske i Hrvatskoga društva skladatelja (kao
voditelj Dana hrvatske glazbe i urednik Glazbene tribine u Opatiji), a dobio je i nagradu HDS–a
Vatroslav Lisinski. Nakon Domovinskog rata (tijekom kojega je 1994. održao dobrotvorni koncert
u Ženevi), zalagao se za ponovno uključenje Hrvatske u srednjoeuropski kulturni kontekst. Posebice mu je bilo stalo da Međunarodni kulturni
centar Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu
postane mjesto protoka kulture, dakle mjesto
susreta koje povezuje glazbenike svih dijelova
svijeta. U tom smislu vodio je i kulturnu politiku stranke HSLS–a, a bio je i aktivni član više
međunarodnih kulturnih asocijacija kojima je cilj
oživjeti bogatu kulturnu baštinu pojedinih europskih regija i time potaknuti oslobađanje golemog
stvaralačkog potencijala. U programu festivala
Mittel Fest (Cividale), koji okuplja mediteranske
zemlje s namjerom stvaranja tolerantnijeg, boljeg
i kvalitetnijeg kulturnog prostora unutar europske
cjeline, prepoznao je ciljeve kojima je težio u tom
smislu. Prema njegovim riječima, Mediteran, kao
mjesto stvaralačkih dodira Europe, Azije i Afrike, nudi veliku mogućnost slobodne suradnje bez
nacionalnih, regionalnih, religijskih i ideoloških
antagonizama koje treba premostiti.
Fred Došek je 18. studenoga 2005. u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu proslavio
80. rođendan u organizaciji Hrvatskoga društva
glazbenih umjetnika, čiji je bio počasni član. Tom
mu je prigodom Društvo darovalo »Zlatno zvono
Lotrščak«, priznanje za cjelokupni doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi.
IZDAVAČI: Hrvatsko društvo skladatelja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić /
UREDNIŠTVO: Marina Ferić Jančić, Jana Haluza, Davor Hrvoj (glavni urednik i urednik fotografije), Maja Sabolić / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb /
E–mail: [email protected], cijena: 20 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747
cant 151 11.indd 2
25-Sep-08 10:49:26 AM
3
Poetna skepsa i sluajno zvukovlje
D vije praiz vedbe: B rkanovi ev Per quatro i Ðurovi ev Nahvao
Piše: Ana Vidić
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
S
astav koji se nakon svoja prva dva javna
nastupa u ožujku i travnju ove godine
istaknuo kao jedna od zanimljivijih pojava
na domaćoj glazbenoj sceni, ansambl Acoustic
Project, održao je 11. lipnja svoj drugi koncert
u ciklusu Koncerata za noćne ptice u predvorju
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
Ansambl čije su osnivanje potakli glazbenici
Zagrebačke filharmonije — flautistica Renata
Penezić i kontrabasist Dubravko Palanović —
težeći nesvakidašnjim kombinacijama zvuka i
novim mogućnostima koje pružaju naizgled
nespojivi instrumenti, okuplja uz spomenute glazbenike i oboista Branka Mihanovića,
violinisticu Martinu Sačer, harmonikašicu
Ivanu Cvetkovski, pijanista Maria Čopora,
te udaraljkaša Marka Mihajlovića. Program
je, uz djela J. S. Bacha i A. Piazzolle koje je
za tu prigodu obradio Dubravko Palanović,
te skladbe B. Martinůa i J. Iberta, sadržavao
i skladbe akademika Marka Ruždjaka, Željka Brkanovića i Frane Đurovića. Ruždjakova
skladba Incontro, za obou i marimbu mogla se
čuti i prije, budući da je nastala 2003. i praizvedena iste godine na Muzičkom biennalu
Zagreb kada su je svirali Branko Mihanović
i Ivana Bilić. I ovaj put dionicu oboe tumačio
je Mihanović dok je udaraljke preuzeo sjajni
Marko Mihajlović.
Narudba od uitelja
Zanimljivo je da je prva praizvedena skladba te
večeri — ona Željka Brkanovića — nastala na
poticaj Dubravka Palanovića, koji mu je prijedlog
iznio krajem prošle godine kada je još bio student
u njegovoj klasi kompozicije. Inovativni sastav ansambla Acoustic Project bio je izazov skladatelju,
čija se početna skepsa prema zvučanju takvoga
instrumentarija, prema vlastitom kazivanju, ubrzo
pretvorila u oduševljenje, te je za svoju novu skladbu
izabrao flautu, obou, kontrabas i klavir. Nastao je
tako kvartet — Per quattro — čiju koncepciju autor
pojašnjava: Početak sam dosta aleatorično koncipirao
te započeo solo kadencom kontrabasa. U najdubljoj lagi
Dubrovčanin Frano Đurović svoje
je novo djelo nazvao Nahvao, i to u
povodu ovogodišnjeg obilježavanja
petstote obljetnice rođenja Marina
Držića, kod kojega izraz ljudi nahvao
označava nekvalitetne, loše ljude, a
sama riječ nahvao znači hotimice.
se kasnije priključuje flauta te isto tako u dubokoj lagi
nakon nekoliko taktova nastupa i oboa. To zajedničko
ritmizirano prskanje šesnaestinki u sva tri instrumenta prekida klavir svojom akordičkom i jednoličnom
pulsacijom. U prilično brzom tempu izmjenjuju se
solistički nastupi svih četiriju instrumenata te briljantnim pasažama dovode do fortissima u zajedničkom
oktavnom zvuku. Klavir je nosilac te čvrste pulsacije
ali i kasnije u dugim legato pasažama podupire duge
i izdržane tonove ostalih solista. Tako kroz slobodnu
aleatorijsku progresiju klavir sada kao glavni nosilac
zbivanja priprema kroz akordičko jednoliko gibanje
drugi polaganiji i ekspresivniji dio kompozicije. On
sad postaje bazična linija na koju se reljefno nadodaju
prvo oboa, te flauta i naposljetku kontrabas. Kroz flažoletne tonove nastojim dobiti posebnu boju tj. ugođaj
koji će odgovarati zadanoj situaciji. U tom nastojanju
sve me vodi u jednu ostinato stukturu koju postepeno
preuzimaju svi instrumenti i ona se dosljedno provodi
do kraja kompozicije. Sam kraj je jedno smirenje, zapravo koral izgrađen i proširen od navedene ostinato
strukture.
Dubrovčanin Frano Đurović svoje je novo djelo nazvao Nahvao, i to u povodu ovogodišnjeg
obilježavanja petstote obljetnice rođenja Marina
Držića, kod kojega izraz ljudi nahvao označava
nekvalitetne, loše ljude, a sama riječ nahvao znači
hotimice. Pišući za flautu, obou, kontrabas, klavir i
udaraljke, uz elektroniku, autor se u prvome redu
usredotočio na akustičnost prostora — predvorja
NSK–a, te moguće slučajno zvukovlje koje se u
njemu događa: Zato kompoziciju uglavnom gradim
od kraćih, zgusnutih fraza, između kojih su pauze u
kojima povezujem (i ponekad suprotstavljam) računalni elektronički zvuk odjeku predvorja knjižnice.
Sam ansambl čiji su sastav i boja zvuka nestandardni
(flauta, oboa, klavir, udaraljke i kontrabas) dosta mi
je pomogao u pronalaženju tog nečeg novog, također
i svojom nadahnutom interpretacijom. U isto vrijeme
na dva platna su se reproducirale fotografije koje sam
sâm snimio i obradio, u negativu, nekoliko snimaka je
iz Dubrovnika, nekoliko iz Zagreba i jedna iz Samobora.
D vije praiz vedbe Dubra vka Palanovi a
U ZABORAV I KONCERTNA UVERTIRA
Nizanjem praiz vedbi s vojih novih s kladbi u tra vnju i s vibnju 2008 . Dubra vko Palanovi s vrstao se
meu trenuta no najiz voenije hr vats ke s kladatelje.
Piše: Ana Vidić
U
kolikoj je mjeri prvi dio ove godine bio
uspješan i plodan za mladoga glazbenika Dubravka Palanovića (1977.)
možda najočitije svjedoči učestalost izvedbi
njegovih novih skladbi. Naime, flautist Dani
Bošnjak i pijanistica Lana Genc još su u veljači predstavili njegovu skladbu Manic u Preporodnoj dvorani palače Narodnoga doma, a
u ožujku je ansambl Acoustic Project, čiji je
Palanović jedan od utemeljitelja i u kojemu
sudjeluje kao kontrabasist, na svojemu prvom
javnom predstavljanju u Salonu Očić svirao
autorov Kvartet za flautu, obou, bajan i kontrabas (što je ponovljeno i u travnju na prvom
koncertu ciklusa toga ansambla u predvorju
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu).
Uspješno nizanje praizvedbi toga diplomiranog skladatelja i kontrabasista s profesionalnim angažmanom u Zagrebačkoj filharmoniji
nastavilo se i u svibnju kada su mu premijerno
izvedena čak tri novonastala djela, što ga svrstava među trenutačno najizvođenije hrvatske
skladatelje.
Prisutnost Palanovićeve glazbe na koncertnim
podijima svakako je dobrodošlo osvježenje,
prije svega zbog komunikativnosti i pristupačnosti njegova izričaja što, između ostaloga, zacijelo proizlazi i iz njegova iskustva praktičnoga glazbenika, a to, uz dobar odaziv publike,
izvođači očigledno iznimno cijene.
Iskorak u romantizam
Članovi Gudačkoga kvarteta Porin, violinisti Ivan
Novinc i Tamara Petir, violistica Lucija Brnadić
i violončelistica Neva Begović, sami su potaknuli
Dubravka Palanovića na pisanje skladbe U zaborav koju su, zajedno s gitaristom Tvrtkom Sarićem
i kontrabasistom Nikšom Bobetkom, praizveli na
koncertu 6. svibnja u sklopu njihova ovosezonskoga ciklusa u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog. Dopadljivost i pitkost djela, ali i nastojanja
izvođača rezultirala su atraktivnom i efektnom
prezentacijom skladbe koju je i sâm autor objasnio
programskom bilješkom: »Naziv skladbe automatski asocira na prolaznost. Autoru je drago ako
će se netko ipak jednom sjećati njegove skladbe.
U formalnom pogledu, djelo je koncipirano koncertantno, s odlomcima u kojima je gitara sama,
dijelovima u kojima se gudači i gitara međusobno
isprepliću i dijelovima u kojima gudači vode igru.
Moglo bi se reći da je skladba romantičnoga i sjetnog prizvuka, što niti je autoru drago, niti je inače
njegov stil, ali tako se dogodilo. Ova skladba po
svojemu karakteru bitno odskače od ostalih koje je
autor napisao u istome razdoblju.«
Eterina zvunost
A ta razlika mogla se uočiti već desetak dana ka-
snije, točnije 17. svibnja, kada je u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, u okviru vrlo posjećenoga ciklusa Lisinski subotom, nastupila priznata i
cijenjena Salzburška komorna filharmonija koju je
1992. utemeljio južnokorejski dirigent Yoon Kuk
Lee. Upravo je pod njegovim vodstvom ansambl
i gostovao u Zagrebu te kao prvu skladbu u svoj
program uvrstio Palanovićevu Koncertnu uvertiru.
Djelo je tu čast zaslužilo pobjedom na anonimnom
javnom natječaju Koncertne dvorane Vatroslava
Lisinskog za najbolju skladbu u 2007. godini. Orkestar kao što je Salzburška komorna filharmonija
svakako je velika prednost na samoj premijeri koja
je pokazala skladateljevu profinjenu muzikalnost u
kombiniranju puhačkih i gudačkih instrumenata
te u ostvarivanju zanimljivih progresija. Prema
autorovim riječima, Koncertna uvertira po trajanju i nekim elementima forme nadahnuće crpi iz
klasične operne uvertire, ali uz drugačiji sadržaj i
izražajna sredstva. Zadani okvir orkestra naveo je
autora na pokušaj dobivanja suvremenoga zvuka
koji bi podsjećao na onaj koji se inače ostvaruje
udaraljkama i brass sekcijom. Mirni protoci, na
tragu tradicije, džeza i baladnoga ugođaja te virtuozni istupi pojedinih puhača, polagani i gotovo
eterični prizvuk, ali i bogatstvo zvučnosti i ritma
naposljetku se ujedinjuju u vrlo bogato profilirani
tutti koji je, iako se radi o komornom ansamblu,
rezultirao trijumfalnom završnicom.
Palanoviev Izlaz iz dubine
I
z laboratorija učenja zanata, izučavanja
partitura i skladateljske alkemije, nakon
diplome na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Željka Brkanovića, prije nekoliko
je mjeseci iz anonimnosti izašao Dubravko
Palanović te se svrstao među najplodnije i
najtalentiranije mlade autore. Glazbena ga je
javnost dosad poznavala kao interpreta, kontrabasista Zagrebačke filharmonije, gdje je
godinama stjecao glazbena iskustva izvodeći
stranice i stranice simfonijskog i koncertnog
repertoara svih epoha, upoznavajući tajne
interpretacije i zvukovnih boja. Dosadašnja
iskustva utkao je u partituru svoje simfonije u
jednom stavku Ex profundo exitus (Izlaz iz dubine), koju je 23. svibnja u sklopu koncertnoga
ciklusa Plava oktava praizvela Zagrebačka
cant 151 11.indd 3
filharmonija pod vodstvom
Ena Shaoa, gostujućega dirigenta iz Kine. Čini se da su
ga kolege Filharmoničari već
poznavali kao ljubitelja ruske
skladateljske škole, stoga je
njegov simfonijski prvijenac Dubravko Palanović i Zagrebačka filharmonija
smješten na program uz djela
planu gudači koje osobito motivira na glazbenu
Sergeja Prokofjeva i Sergeja Rahmanjinova, što se akciju u rasponu izražaja od serenade do swinga.
pokazalo odličnim potezom. Njegovo je djelo vrlo Četiri stavka koji slijede bez stanke nadovezuju se
prigodno pripremio puni simfonijski korpus na lir- u postupnoj gradaciji i uzdizanju glazbenoga tkisko–dramatske sinusoide u neoromantičnom stilu. va, prema skladateljevim riječima »iz podzemlja
Puni orkestralni slog Palanović je upotpunio op- prema svjetlu«, veličanstvenoj apoteozi u kojoj se
sežnom sekcijom udaraljki na kojima je muziciralo osjetila njegova radost pisanja za velik simfonijski
čak šestoro udaraljkaša s važnom ulogom u gene- orkestar, koju su, sudeći prema burnom pljesku, s
riranju zvučnih ploha i ritmiziranju glazbenoga ti- autorom podijelili i slušatelji u publici Lisinskoga.
jeka. No, kao kontrabasistu, skladatelju su u prvom (Jana Haluza)
VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI
Drugi koncert ansambla Acoustic Projec t u ciklusu Koncerti za none ptice
JANA HALUYA
PRAIZVEDBE
BROJ 151, SRPANJ 2008.
ODRAN 2.
MEÐUNARODNI
ORGULJAŠKI
FESTIVAL ARS
ORGANI SISCIAE
d 21. do 30. svibnja u Sisku je održan
2. međunarodni orguljaški festival Ars
organi Sisciae. Festival je počeo otvorenjem izložbe Sisak u srednjoj Europi: Izgubljena orguljaška baština, na kojoj je gostovala
muška klapa Kolapjani iz Siska. Glazbeni dio
festivala počeo je 25. svibnja mutimedijalnim
koncertom cijenjenoga austrijskog orguljaša
Johanna Trummera, održanim u baroknoj Crkvi sv. Marije Magdalene u Selima kraj Siska,
uz animacije vizualnih umjetnika Ivana Slipčevića i Vedrana Kolca. Sljedeći su koncert
održali sopranistica Valentina Fijačko i orguljaš
Pavao Mašić, zatim je češku orguljsku glazbu
od baroka do klasike svirala gošća iz Češke,
Hana Bartošová na orguljama češkoga graditelja Jenecheka iz 1777. godine, a koncertom
Trublja i orgulje od renesanse do baroka festival su zatvorili orguljašica Ljerka Očić i trubljač
Stanko Arnold. (B.P.K.)
O
DODIJELJENE
NAGRADE
NAJBOLJIM
SUDIONICIMA 41.
TRIBINE DARKO
LUKI
Laureati 41. Tribine Darko Lukić
večanim koncertom nagrađenih sudionika 41. Tribine mladih glazbenih umjetnika Darko Lukić, održanim 28. travnja
u Maloj dvorani Lisinski, privedena je kraju još
jedna uspješna sezona nastupa mladih perspektivnih glazbenika koju Hrvatsko društvo
glazbenih umjetnika (HDGU) ostvaruje u suradnji s Koncertnom dvoranom Vatroslava
Lisinskog (KDVL) u okviru ciklusa Mladi u Lisinskom. Ocjenjivački je sud radio u sastavu
Prerad Detiček (predsjednik HDGU–a), Višnja
Požgaj, Goran Bakrač, Josip Tonžetić, Zlatko
Foglar, Marko Ruždjak (predstavnik Hrvatskoga društva skladatelja), Ivana Kostešić (predstavnica KDVL–a), Emin Armano (predsjednik
Ocjenjivačkog suda) i Alma Davčik Petošić
(tajnica HDGU–a). Njihovom odlukom, uz potvrdu Upravnog odbora HDGU, Nagradu Darko Lukić ravnopravno dijele violinistice Alina
Gubajdulina i Martina Sačer, Diploma Darko
Lukić pripala je klarinetistu Mihovilu Dorotiću,
Nagradu Hrvatskoga društva skladatelja za
najbolju izvedbu skladbe domaćeg autora dobila je sopranistica Gorana Biondić, a Nagrada Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog
dodijeljena je pijanistici Lovorki Nemeš Dular.
Nakon dodjele priznanja, nagrađeni sudionici
održali su koncert s djelima Dubravka Detonija, Emila Cossetta, Witolda Lutoslawskog, Pavla Dešpalja i Josipa Štolcera Slavenskog, a
u izvedbama su ih pratili pijanisti Lana Bradić,
Petra Gilming i Ivan Batoš. Uz novčani iznos
i diplomu, najbolje će glazbenice u sljedećoj
koncertnoj sezoni dobiti priliku za predstavljanje na nekoliko koncerata u Zagrebu. (B.P.K.)
S
25-Sep-08 10:49:27 AM
Rad Skupštine trajao je oko dva sata, nakon čega je druženje nastavljeno uz ručak u vrtu zgrade u Berislavićevoj 9. (A.T.Š.)
CANTUS
CANTUS ANSAMBL
CANTUS ANSAMBL
ČOVJEK–STROJ ZLATKA TANODIJA
Pretposljednji nastup Cantusovaca i dirigenta Berislava Šipuša u koncertnoj
sezoni Cantus Ansambl & Lisinski (21. travnja) odvijao se u jeku opsežnih priprava za odlazak na kineski Beijing Modern Music Festival i kanadski soundaXis
festival. Neke od skladbi predstavljenih na ovome koncertu izvedene su i na
izvaneuropskim glazbenim pozornicama.
Repertoar koncerta kojega je odredio naziv Schönberg & The Next Generation
tematski je bio usklađen s konceptom cijeloga ciklusa i njegove dvije osnovne
značajke — praizvedbe novih skladbi te izvedbe novije i starije literature hrvatske i inozemne produkcije. Opsežan program, dijelom težak za interprete i za
publiku, slobodno se mogao odteretiti nekoga od naslova — efekt bi bio snažniji
i u duhu s praktičnom uzrečicom »manje je više«.
Premijera opusa Kiborg, Zusammenspiel samozatajnog Zlatka Tanodija, djelo
krake forme, puno soka, žestine i svježine, pozdravljeno je s aklamacijama. Kiborg, čovjek–stroj, ljudsko biće s mehaničkim dodacima dolazi iz alternativnih
cyber prostora (cyberspace — pojam se rabi u književnosti, prema cyberpunk
romanu »Neuromacer« W. Gibsona) gdje je objektivnost stvarnosti drukčije
određena. Moguće je zato Tanodijev Zusammenspiel u svojoj virtualnoj Kiborg
imaginaciji virtuozno sažeo množinu sadržaja kojom se mogla ispuniti skladba većega opsega. Zaista puni zgoditak za novi repertoar Cantus Ansambla s
djelom koje je nadahnula vizija Kiborga Nenada Opačića, akademskog slikara
koji je ovom čovjekolikom biću posvetio istaknuti dio svojega likovnog opusa.
Hrvatski stvarateljski krug zatvorile su te večeri dvije »stare« partiture, Fantazija
za klavir i komorni ansambl Frane Đurovića sa solisticom Zrinkom Ivančić te
privlačni i više puta pohvaljeni disORDER Krešimira Seletkovića. Pijanistica Z.
Ivaničić, laureat samoborskog Međunarodnog natjecanja Ferdo Livadić, praizvela je Đurovićevu skladbu prošle godine na festivalu Samoborska glazbena
jesen koji je bio i naručitelj djela.
Predstavljanje skladateljskog trolista Arnold Schönberg (1874.–1951.), Osvaldo
Golijov (1960.) i Bruno Mantovani (1974.) postiglo je svoju konceptualnu koncertnu i edukativnu svrhu, u slučaju Mantovanija dekorativna značenja. Tehnicizam
skladbe iscrpio je njezin umjetnički adrenalin, kao i izvedbeni te slušateljski što
nije za podcijeniti. (Sanja Raca)
cant 151 11.indd 4
RAZGOVORI
RAZGOVORI
Hr voje Hegeduš i , novi predsjednik Hr vats koga druš t va s kladatelja
BITI PREDSJEDNIK
JE ZANAT
Razgovarala: Jana Haluza
N
a sjednici Predsjedništva, održanoj u ponedjeljak, 7. srpnja
2008., kantautor, glazbeni producent i skladatelj Hrvoje Hegedušić
izabran je za predsjednika Hrvatskoga
društva skladatelja (HDS), dok je za dopredsjednika izabran skladatelj i dirigent
Zoran Juranić. Tim izborom završen je
predsjednički mandat Željka Brkanovića, skladatelja i profesora na zagrebačkoj
Muzičkoj akademiji, a ujedno nastavljena praksa da se svake četiri godine naizmjence biraju predsjednici Društva iz
redova njegovih najistaknutijih članova.
Čestitamo na predsjedničkom imenovanju!
Što Vas je navelo na to da se kandidirate
za predsjednika ili prihvatite kandidaturu
svojih kolega?
— Predsjedništvo HDS–a koje bira
predsjednika izglasava se na godišnjoj
skupštini. Članovi našeg malog tima
odabrali su nas s ponuđene liste. Svi smo
otprilike jednaki i netko se mora odlučiti
da na svoja leđa natovari brigu oko sjednica, izvrši sve što se na njima zaključi i
vodi brigu o našim autorima. U prošlom su
me mandatu, uz Željka
Brkanovića, izabrali za
dopredsjednika, pa sam
uz predsjednika naučio
poprilično o tom zanatu. To je u stvari zanat,
da se sjednice dovedu
uspješno do kraja i da
se u najboljem svjetlu
predstavlja Društvo.
Prihvatio sam se toga
jer je to dosta važno, pogotovo u ovom trenutku
kada ima mnogo nepoznanica koje nas očekuju u vezi s prilagodbama
»pravila ponašanja« prema zahtjevima Europske unije. To je prisutno
u svim segmentima, pa
tako ni skladatelji nisu
zaobiđeni.
je sekcije unutar kojih su se jedno vrijeme
odvijali posebni sastanci. Svaka bi skupina
sastavila popis svojih zahtjeva, a onda bi to
došlo na Predsjedništvo. Ta je podjela nesretna. Glazba je ozbiljan posao i ako se netko pošteno bavi time i iskreno radi, onda je
on isto tako ozbiljan kao i netko tko se bavi
klasičnom glazbom, bilo staromodnijeg ili
modernijeg izričaja. U to doba imali smo
festivale zabavne glazbe koji su bili isključivo platforma za predstavljanje mladih autora, jer nije bilo izdavačkih kuća ni producenata koji su mogli objavljivati ploče. Danas
svatko može osnovati dioničko društvo, registrirati se kao izdavač diskograf i objavljivati glazbu. Onda su festivali bili isključivo
platforma za plasman na tržištu i zbog toga
smo unutar sekcije zabavne glazbe imali jasan i precizan interes. Pojavom šansone, to
se već polako počelo ispreplitati. U okviru
Zagrebfesta 1964. godine pokazalo se da
se i »laka« glazba može približiti »ozbiljnome« shvaćanju kratkih glazbenih formi,
lieda i napjeva koji su stvarali i stari majstori
takozvane ozbiljne glazbe. Danas se to dosta isprepliće. Primjerice, u Predsjedništvu
Što iz osobnog iskustva
kao član najviše cijenite u radu HDS–a i što
mislite da biste kao novi
predsjednik trebali promijeniti?
— Cijenim što je Predsjedništvo organizirano
do te mjere da se neke
stvari mogu stalno unapređivati. Zato
sam se toga i prihvatio, cijenim onaj
»izvršni dio«, pri čemu mislim na našeg
glavnog tajnika Antuna Tomislava Šabana i cijelu ekipu Društva koja radi logistiku.To je dobra osnova za uvijek bolji
posao. Volio bih biti bolji moderator, da
sjednice i rad Društva budu učinkovitiji.
Bit ću toliko dobar koliko i cijela ekipa
bude dobra, kao što je i trener uspješan
onoliko koliko dobro igraju njegovi igrači.
U svakom novom mandatu već je desetljećima običaj da se izmjenjuju predstavnici
takozvane ozbiljne i takozvane zabavne
glazbe. Koliko su u današnje vrijeme te dvije
skupine različite, a koliko slične po pitanju
problema koji ih muče?
— Sve nas muče isti problemi oko raspodjele ili ubiranja novca od naših zagarantiranih autorskih zaštićenih prava.
Podjela je nastala u vrijeme kada su se
Društvu priključili takozvani skladatelji
lake glazbe. Tada su se formirale dvi-
Hrvoje Hegedušić, rođen 1935. u Zagrebu, glazbom se počeo aktivno baviti
1957. u Vokalnom kvintetu koji je sâm
osnovao i s kojim je izdao prvu ploču
1959. godine. Kao skladatelj pojavljuje se 1965. kada se pridružuje krugu
Zagrebačke škole šansone, te uz Arsena
Dedića i Zvonka Špišića postaje jednim od najpoznatijih predstavnika
autorske pjesme u Hrvatskoj. Uglazbio
je mnoge poznate stihove hrvatskih
pjesnika, poput Dobriše Cesarića, A.
G. Matoša, Miroslava Krleže, Željka
Sabola, Tina Ujevića, Zvonimira Goloba i Drage Britvića. Redovito je prisutan na svim značajnijim festivalima
zabavne glazbe, na kojima osvaja niz
nagrada (Bokeljska noć, Balada iz predgrađa, Gazi dragi srce moje...). Napisao
je i velik broj hitova za poznate izvođače (Gabi Novak, Dalibor Brun, Krunoslav Slabinac, Indeksi...). U razdoblju od 1959. do 1984. djelovao je kao
tonski majstor u dramskom i glazbenom programu Radio stanice Zagreb
(danas Hrvatski radio). Godine 1984.
dobiva status samostalnog
umjetnika i nastavlja raditi
u glazbi kao producent i
tonski majstor na preko
stotinu izdanja LP ploča
i CD–ova (Novi Fosili,
Magazin, Neda Ukraden,
Tomislav Ivčić, Mladen
Grdović...). Dobitnik je
pet Porina. Godine 2000.
vodio je Zagrebfest a istu
dužnost je ponovno preuzeo 2004. i nastavio s
njom sve do danas.
što je barem po našemu sudu
vrednije od nečega drugoga.
Živimo u doba silne tržišne
utrke, u koju spada i glazba.
Kao što u tisku imamo poplavu žutila, tako je vrlo teško spriječiti i poplavu »problematičnije« glazbe koja ide
samo na »kratke staze«, koja
računa na ukus trenutačnog
tržišta, samo kako bi se što
bolje prodala. To uglavnom
ne diktiraju skladatelji, nego
izvođači i diskografi, koji
su povezani u zajednički
interesni krug »prodaje proizvoda« ovisno o zakonima tržišta. Skladatelj može vrlo malo na to utjecati, jer
oni traže »nešto što bi se moglo svirati na
svadbama«, da zarade novac. Skladatelji su
tu ograničeni. Zastupajući sve skladatelje u
svim segmentima, Predsjedništvo HDS–a
može apelirati na medije, od televizija i radijskih stanica do svih diskografskih kuća,
i upozoriti ih na kvalitetu te na ono što je
u interesu očuvanja nacionalnih vrijednosti. Mi ćemo danas–sutra, kada uđemo u
Europsku uniju, imati na leđima i europsku raspodjelu autorskih prava. Svi moraju
biti svjesni činjenice da je svako izvođenje
strane pjesme direktan odljev našega novca
u inozemstvo. Toga će biti još više ako što
prije ne počnemo razmišljati o našim nacionalnim interesima. U tom smislu moramo
svakodnevno djelovati, boriti se za ono što
je naše, očuvati naš kulturni interes i tako
se polako ugraditi u europska razmišljanja,
kao autohtona nacionalna sredina koja ima
i svoju glazbu, tradiciju i povijest koju moramo jako čuvati.
DAVOR HRVOJ
RAZGOVORI
Izbori za Predsjedništvo obilježeni su velikim zanimanjem kandidata,
poglavito iz redova skladatelja popularne glazbe, te pridruženih članova.
Ukupno je sudjelovalo 28 kandidata. Skladatelje ozbiljne glazbe u Predsjedništvu će zastupati Mladen Tarbuk, Zlatko Tanodi, Zoran Juranić i
dr. sc. Ivo Josipović, skladatelje popularne glazbe Hrvoje Hegedušić,
Alfi Kabiljo, Ante Pecotić i Pero Gotovac, muzikologe i glazbene pisce
zastupat će Jagoda Martinčević i Jana Haluza, a pridružene članove
Aquarius Music Publishing d.o.o. i Jakša Fiamengo. U Nadzorni odbor
izabrani su Jelena Vuković, Davor Bobić i Ivica Stamać.
RAZGOVORI
RAZGOVORI
Nakon dugog razdoblja, odlukom Skupštine, proglašeni su novi počasni članovi Društva: Adalbert Marković, koji je u proteklih gotovo pola
stoljeća obnašao funkcije tajnika, dopredsjednika i predsjednika Društva, te Željko Brkanović, predsjednik Društva u dosadašnjem mandatu.
Budući da obojici ovom Skupštinom istječe mandat u Predsjedništvu,
povodom prestanka njihova angažmana donesena je odluka o uvrštavanju među počasne članove, gdje će se pridružiti dr. sc. Ivanu Hennebergu, umirovljenom stručnjaku za autorsko pravo i nekadašnjem
direktoru ZAMP–a.
RAZGOVORI
Skupština je bila vrlo dobro posjećena, tako da je u radu sudjelovalo
preko 90 članova. Kao i obično, predstavljena su izvješća za 2007. godinu, programsko, financijsko i izvješće Nadzornog odbora. Skupština
je sva izvješća usvojila i odobrila.
RAZGOVORI
U
RAZGOVORI
subotu, 21. lipnja, održana je redovna godišnja Skupština Hrvatskoga društva skladatelja. Ove je godine Skupština bila izborna,
a novost je i što su po prvi put u njezinu radu sudjelovali predstavnici pridruženih članova. Naime, prošle godine izmijenjen je Statut
kako bi se i toj grupaciji nositelja prava omogućilo sudjelovanje u upravljanju Društvom. Budući da se predstavnici pridruženih članova biraju
temeljem ostvarene visine autorskih prava, na Skupštinu su prema očekivanju pozvane pravne osobe, publisheri Croatia Records, Aquarius
Music Publishing, IDM Music, Dancing Bear Publishing i Mars Music.
RAZGOVORI
ODRANA REDOVNA
GODIŠNJA SKUPŠTINA
HRVATSKOGA DRUŠTVA
SKLADATELJA
Koncertna sezona Cantus A nsambl & Lisinski
CANTUS ANSAMBL
BROJ 151, SRPANJ 2008.
RAZGOVORI
HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS
HDS
HDS
HDS
HDS
HDS
HDS
HDS
DAVOR HRVOJ
4
imamo čak trojicu kolega koji su prisutni
na oba polja: Alfija Kabilja, Peru Gotovca
i Zlatka Tanodija. Ostala je tradicija podjele autora okrenutih više jednoj ili drugoj
struji, osobito među starijim skladateljima.
Ako uzmete u obzir šansonu... to je ozbiljniji vid zabavne glazbe (osobno se nikada
nisam više približio »ozbiljnome« miljeu,
a mislim da se kolega Mladen Tarbuk nije
nikada bavio »zabavnim« glazbenim stvaralaštvom)... Sada namjerno spominjem
primjere ljudi iz Predsjedništva, kako bih
ih malo reklamirao.
Na prvoj sjednici Predsjedništva u novom
sastavu, na kojemu ste izabrani za predsjednika HDS–a, Alfi Kabiljo, jedan od članova, spomenuo je opći problem zanemarenosti
šansone u medijima. Što Vi kao predstavnik
Zagrebačke škole šansone mislite poduzeti po
tom pitanju?
— Nažalost, HDS nema instrumente kojima bi mogao represivno djelovati na medije,
ali možemo dignuti glas, apelirati na uredništva u našim medijima da se malo više
obrati pozornost na taj segment, na nešto
25-Sep-08 10:49:28 AM
5
JazzLAnDO — koncert za ouvanje hrvatske
glazbene baštine
Piše: Davor Hrvoj
istaknuli saksofonisti Saša Nestorović, Igor Geržina i Damir Horvat, trubač Davor Križić, trombonist Luka Žužić, klavirist Julije Njikoš, gitarist
Josip Pandur, basist Saša Borovec, bubnjar Marko
Lazarić i udaraljkaš Saša Wozdecky.
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
DAVOR HRVOJ
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
Big band HRT– a i A nsambl Lado nastupili u Lisins kom
Big band HRT–a i Ansambl Lado u Lisinskom
N
a posljednjemu nastupu u sklopu svojega ciklusa u sezoni 2007./2008. Big
band HRT–a je 18. svibnja 2008.
u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog
udružio snage s Ansamblom narodnih plesova
i pjesama Hrvatske Lado. Uspješnih je pokušaja spajanja jazza i narodne glazbe hrvatskih
krajeva bilo i prije, no još nikada na ovakav način. Riječ je o iznimno zahtjevnom pothvatu
spajanja dvaju glazbenih žanrova, ali i dvaju
velikih ansambala koji se dosad nisu susretali
s takvim amalgamom. Toga se riskantnog, ali
zahvalnog zadatka prihvatio šef–dirigent Big
banda HRT–a Silvije Glojnarić, koji je priredio aranžmane za djela što ih je odabrao zajedno s voditeljima Lada. Osim tradicijskih pjesama u koreografijama Ivana Ivančana mlađeg,
Zvonimira Ljevakovića i Branka Šegovića, te
vokalnoj obradi Bože Potočnika, u program
su uvršteni skladba Dobro mi došel, prijatel Vi-
libalda Čakleca i djela iz ciklusa Ladarice Emila
Cossetta.
Na tragu novog idioma
Glojnarić je ovim djelima pristupio na dva načina. Za instrumentalne izvedbe, koje je Big band
izvodio bez Lada, ostvario je organski spoj suvremenoga jazza i tradicijske glazbe. Kao što su
pedesetih godina prošloga stoljeća jazz glazbenici
naprednih zamisli ostvarili spoj jazza i suvremene
ozbiljne glazbe stvorivši novi stil, glazbu treće struje,
Glojnarić je u duhu današnjega glazbenog trenutka
ostvario spoj koji će u budućim muzikološkim studijama zasigurno biti zabilježen ne samo kao novi
pomak na našoj glazbenoj sceni, nego i kao začetak
mogućega novog idioma. U uspješnom ostvarenju
njegovih zamisli svakako je važnu ulogu odigrao
sjajan, uigran i na nove glazbene izazove spreman
orkestar, posebice njegovi solisti. Sjajnim su se improvizacijama, odsviranima u duhu novog idioma,
U izvedbama što ih je Big band ostvario uz Ansambl Lado, bez obzira radi li se o pjevanim ili
plesnim dionicama, Glojnarić se prilagodio već
postojećim obradama i koreografijama stvarajući
poticajno okružje njihovim bravuroznim interpretacijama. Visok umjetnički domet ovog ansambla
djelovao je nadahnjujuće, potičući Glojnarića na
nove izazove, pa čak i na poigravanje, ostvarujući,
primjerice, sjajnu komunikaciju između bubnjara i
ritmičkih plesnih koraka.
Osim što je iznimno važan za očuvanje hrvatske
glazbene baštine, projekt JazzLAnDO nastao je u
pogodnom razdoblju. Naime, ovakva se zamisao
Osim što je iznimno važan za očuvanje
hrvatske glazbene baštine, projekt
JazzLAnDO nastao je u pogodnom
razdoblju, jer se ta zamisao savršeno
uklapa u svjetske glazbene trendove,
u prihvaćanje i poticanje rušenja
žanrovskih odrednica.
savršeno uklapa u svjetske glazbene trendove, u
prihvaćanje i poticanje rušenja žanrovskih odrednica, ali i suvremenoga promišljanja u predstavljanju
nacionalnih kultura. To može pogodovati uspjehu ovoga projekta i izvan granica Hrvatske, ali i
kvalitetnoj promidžbi naše kulture u svijetu. Tako
zasigurno misli i hrvatska publika koja je ovacijama pozdravila nastup dvaju vodećih ansambala na
našoj glazbenoj sceni za koje odsad možemo reći da
djeluju u istom, multižanrovskom području.
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
Razgovor sa Silvijem Glojnari em povodom koncerta Jaz z L A nDO Big banda HRT– a i A nsambla Lado
Ravnopravna igra dvaju umjetniki snanih ansambala
Razgovarao: Davor Hrvoj
Kako ste došli na zamisao da ostvarite suradnju
između Big banda HRT–a i Ansambla Lado?
— Imali smo mnogo dobrih, pa i značajnih
programa u našim sezonama. Pridavali smo
pažnju i odavali počast svim relevantnim skladateljima jazza i njihovim orkestrima. Imali
smo i programe hrvatskih skladatelja. Međutim, nikad se nismo posvetili domaćem stvaralaštvu u pravom smislu te riječi, to jest autohtonoj narodnoj glazbi i plesu. Bilo je, prema
tome, logično da se okrenem prema Ansamblu
Lado koji tu vrstu narodnoga stvaralaštva njeguje na visokoprofesionalnoj razini.
novoga promišljanja. Naime, došlo je do spajanja
tradicijske glazbe i plesa koji njeguje Lado s tradicionalnim jazzom Big banda. Teoretski gledano,
i jedan i drugi ansambl djeluju u istom ili sličnom
idiomu, pa su u tom smislu kompatibilni. Moja
zamisao predviđa generacijski skok iz tekuće sadašnjosti u skoru budućnost, u čemu mi i povijest
umjetnosti daje za pravo, jer neočekivane simbioze
rađaju i nove neočekivane amalgame. U toj situaciji
dolazi do poništavanja zasebnih glazbenih idioma,
stvara se nov kompleks koji tek kreće na obećavajući
put.
Možda je najvrednija činjenica
da smo zajednički uspjeli stvoriti
nešto novo, nešto što će tek buduće
generacije »doraditi« i profilirati u
novu formulu koja će poput pokreta
neoklasike u prošlom stoljeću
stvoriti novi idiom s neslućenim
prostorima novih zvukovnih
mogućnosti.
naznačiti kompatibilnost nečega što je tek u
nastajanju, ali povijest nas uči da ništa ne može
nastati ni iz čega, no iz nečega uvijek može nastati nešto drugo, pogotovo u ravnopravnoj igri
dvaju umjetnički snažnih ansambala.
Prema kojemu ste kriteriju birali skladbe za ovaj
program?
— Odabir je bio rezultat programskoga predloška Ansambla Lado i mojih afiniteta. Na
taj smo način zajednički došli do konačne
programske koncepcije, pri čemu smo vodili
računa o podjednakoj zastupljenosti ansambala kao i svih folklornih područja: Dalmacije,
Međimurja, Hrvatskoga zagorja te slobodnih
prepjeva narodne lirike Emila Cossetta pod
nazivom Ladarke.
Kako ste zadovoljni suradnjom s Ladom?
Na koji ste način obradili narodne skladbe?
RAZGOVORI
Moja zamisao predviđa
generacijski skok iz tekuće
sadašnjosti u skoru budućnost,
u čemu mi i povijest umjetnosti
daje za pravo, jer neočekivane
simbioze rađaju i nove
neočekivane amalgame. U toj
situaciji dolazi do poništavanja
zasebnih glazbenih idioma, stvara
se nov kompleks koji tek kreće na
obećavajući put.
cant 151 11.indd 5
DAVOR HRVOJ
RAZGOVORI
— Moje obrade nastale su kao rezultat sasvim
U kojoj je mjeri ta tradicijska glazba kompatibilna sa
jazzom?
— U ovom aspektu jazz postaje konstitutivni element tradicijske glazbe jer pouke o dvojbenosti dovršenog fiksiranog djela, odnosno slobodne i instinktivne improvizacije vrijede i u jednom i u drugom
idiomu, što također implicira i tradicijska glazba,
koja u tom smislu postaje konstitutivnim elementom jazza. Naravno, nije jednostavno definirati ili
— Lado je vrhunski profesionalni ansambl s
kojim mi je bila čast raditi. Možda je najvrednija činjenica da smo zajednički uspjeli stvoriti
nešto novo, nešto što će tek buduće generacije
»doraditi« i profilirati u novu formulu koja će
poput pokreta neoklasike u prošlom stoljeću
stvoriti novi idiom s neslućenim prostorima
novih zvukovnih mogućnosti. U tom je smislu
Lado odigrao povijesnu ulogu i otvorio mogućnost spoja, dosad naizgled, dva nespojiva
žanra.
Što takav program znači za Big band HRT–a, ali
i za mogućnost prezentacije hrvatske glazbe izvan
naših granica?
— Koncert Big banda HRT–a i Lada predstavlja
novinu u hrvatskom glazbenom izričaju te stvara
nove i prave mogućnosti prezentacije kod nas, ali i
u svijetu. Mislim da bi taj program morao biti predstavljen u svim glazbeno relevantnim sredinama
bez isprike da za to nema novca, jer ćemo samo na
taj način dati svoj globalni doprinos i pokazati prave vrijednosti sjajnih glazbenika, plesača, pjevača i
ansambala.
VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI
BROJ 151, SRPANJ 2008.
ODRŽAN 22.
SUSRET HRVATSKIH
PUHAČKIH
ORKESTARA
vadesetdrugi Susret hrvatskih
puhačkih orkestara održan je 7. i
8. lipnja u Novom Vinodolskom u
organizaciji Hrvatskoga sabora kulture i
pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture
Republike Hrvatske i Primorsko–goranske
županije. Na toj je manifestaciji nastupilo
750 instrumentalista okupljenih u 15
najboljih puhačkih orkestara sa županijskih i
regionalnih smotri uz gostovanje Puhačkoga
orkestra Zarja iz slovenskoga mjesta
Šoštanj. Ocjenjivački sud u sastavu: Mladen
Tarbuk (predsjednik), Miro Saje (Slovenija)
i Šime Vulelija, najuspješnijim orkestrom
22. Susreta hrvatskih puhačkih orkestara
proglasio je Limenu glazbu Belica. Druga
nagrada dodijeljena je Gradskoj glazbi
Trenkovi panduri iz Požege, a treća je pripala
Gradskom puhačkom orkestru iz Križevaca.
Za najuspješnije nastupe glazbenici su
nagrađeni instrumentima Yamaha. (B.P.K.)
D
NAGRAĐENE
SKLADBE
PRAIZVEDENE NA 31.
FESTIVALU HRVATSKE
TAMBURAŠKE
GLAZBE U OSIJEKU
a 31. Festivalu hrvatske tamburaške
glazbe, održanom u Osijeku od 16.
do 25. svibnja, dodijeljene su plakete
Tambura Paje Kolarića autorima praizvedenih skladbi. Brončana plaketa dodijeljena
je skladatelju Nikši Njiriću za Plesni mozaik, u
izvedbi Tamburaškog orkestra KUD Mihovljan iz Mihovljana i dirigenta Ivana Bartolića,
te skladateljici Heleni Vidic za skladbu Ob
kolbi sem doma, u izvedbi Tamburaškog
orkestra KUD Oton Župančič iz Artiča pod
ravnanjem Dragutina Križanića. Srebrnom
plaketom nagrađeni su skladatelji Daniel
Kopri za djelo Ljubav uvijek pobjeđuje, u
izvedbi Tamburaškog orkestra Kontesa Dora
i Tamburaškog društva Dora Pejačević pod
vodstvom Marine Kopri, i Siniša Leopold
za skladbu Etnofonija, u izvedbi Starijega
tamburaškog orkestra Tamburaškog društva
Ferdo Livadić iz Samobora uz dirigenticu
Anamariju Šimičić. Zlatna plaketa uručena
je trojici skladatelja, Adalbertu Markoviću za
skladbu Notturno za glasovir i tamburaški
orkestar, u izvedbi Tamburaškog orkestra
Krste Odaka iz Drniša pod vodstvom Milke
Tomić, Josipu Magdiću za Međimursku
partitu koju je izveo Županijski tamburaški
orkestar Međimurje iz Čakovca uz dirigenta
Borisa Novaka, te Juliju Njikošu za skladbu
Koncertni allegretto za bisernicu, brač i
tamburaški orkestar, u izvedbi Tamburaškog
sastava Biser Međimurja pod vodstvom
Borisa Novaka. (B.P.K.)
N
SVJETSKI USPJEH
GUDALA RENATA
GONSKI U SURADNJI
S GARYJEM KARROM
udala Renata Gonski koja su u
Zagrebu, u sklopu svoje tvrtke
osnovane 2005. godine, osmislili
Renata Novoselec i Mimi Marjanović–
Gonski doživjela su veliki svjetski uspjeh
nakon suradnje s glasovitim američkim
kontrabasistom Garyjem Karrom.
Zahvaljujući vlastitom glazbeničkom
iskustvu, svjesni potrebe za vrhunskom
kvalitetom i dizajnom gudala, svojim su
brandom željeli dati svjež doprinos njihovoj
izradi i izgledu. Uz visokokvalitetne materijale
od kojih ih ručno izrađuju talijanski majstori,
njihovim gudalima dozu ekskluzivnosti
daje dizajn s dijamantima, kristalima,
dragim kamenjem i filigranskim detaljima.
Prema nacrtima uglednog kontrabasista
i pedagoga Garyja Karra, tvrtka je izradila
ekskluzivno gudalo koje je doživjelo velik
uspjeh, a sâm Karr oduševljen je njegovim
izgledom, kvalitetom i mogućnostima koje
mu pruža pri sviranju.
(B.P.K.)
G
25-Sep-08 10:49:30 AM
6
BROJ 151, SRPANJ 2008.
VIJESTI VIJESTI
VIJESTI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
ŽIVJETI JEDNOSTAVNO
Razgovarala: Maja Sabolić
Ovogodišnji dobitnik Porina i Nagrade Grada
Zagreba za životno djelo proslavio je 71. rođendan 26. veljače, ali njegov svježi duh i dalje se
napaja ljepotama glazbe, poezije, slikarstva, pa i
vrtlarstva... Njegovu kuću na početku Trešnjevke ne možete promašiti... na velikoj zelenoj tendi
kafića u prizemlju piše Bicikl... a mogao se zvati
i Barbara, Milioner ili Suza za zagorske brege. Dečko s Trešnjevke priprema kasni objed i u
sjajnoj je formi.
njih još ostao. Zato uvijek kažem: nas Zagrepčana
ima malo, al’ smo dobro raspoređeni.
— Ne, to je samo šminka. Ne govorim nikad
o svojemu zdravlju. Smatram da je to privatna
stvar, ali nisam bez razloga rekao da se povlačim. Imam nekoliko razloga za to. Prvi je razlog što sam napisao sve pjesme koje sam htio
napraviti, a drugo — sad i da hoću napraviti
pjesme, više nemam suradnika. Nema Drage
Britvića, nema ni Radana Bosnera koji bi to
osmislio kao što je samo on znao. Drugi su
odustali, a radio sam s puno autora, njih preko
četrdeset. Čemu se onda dalje ubijati, čemu
pisati samo zbog toga jer sam dobio neku
prosječnu pjesmicu. To sam radio u početku
kad sam bio mlad i onda su to bile pogreške.
Nitko me nije znao naučiti dok nisam sam
naučio kako i što treba napraviti. Čitao sam,
učio sam, radio non–stop i kad sam došao do
određene razine, ispod nje više nisam htio ići,
pa neću niti sad.
Ovo je divna profesija koju bih
ponovio u životu. Pružila mi je
mogućnost da putujem, da upoznam
ljude, da upoznam velika imena i
europske i svjetske glazbe. Što su
bila veća imena, bili su jednostavniji
i prisniji. Kvaziveličine su uvijek bile
kajgod.
Kažu da živjeti od šansone nije unosno — Vaš
opus bilježi oko 320 radova, za razliku od nekih
kolega koji su napisali i 700 do 1000 pjesama. Jeste li bili skromni ili se može živjeti ako je čovjek
pošten prema sebi?
— Jednostavno i iskreno rečeno, može se živjeti. Ja nisam, doduše, od onih koji žele imati
2500 kvadrata, premda imam veliku i vrlo komotnu kuću, nije mi trebao bazen, niti imam
auto. Nikad mi nije trebala ni vikendica,
iako su mi predivna zemljišta nudili na dar.
Nemam jednostavno potrebu za tim. Imam
svoj komoditet, svoju kuću koja je napravljena
dobro, savršenije je nisam znao napraviti. Ne
kažem da je najljepša i najbolja, kao što i za
pjesme uvijek kažem: ne znam je li to najbolje
— netko to možda može napraviti i bolje, ali
da sam dao sve od sebe da to napravim, to je
činjenica.
Sjedimo u sobi u kojoj ste se rodili. Pretpostavljam da vam smeta što se Trešnjevka pretvara u
monstruoznog betonskog mastodonta i što nestaju
»vrtovi malih kuća«.
— Trešnjevka je upropaštena i to zahvaljujući
arhitektima koje nikako ne razumijem. Oni
su sagradili to što tu nije spadalo i pritom na
sasvim krivi način. To nije zagrebačka arhitektura, tu ovakve kuće nikad nisu postojale.
Svojevremeno sam vodio goste iz svijeta da
vide taj kvart malih kuća iza trešnjevačke Gimnazije i svi su se tomu divili. Šezdesetih se
godina situacija materijalno znatno popravila,
pa su ljudi uredili te male kuće i tu se živjelo
sa susjedima. Kava se dodavala preko plota,
ako se pekao kolač, onda je susjeda znala koja
vrsta se peče i bila sigurna da će joj dotična susjeda dati »tacu« tog kolača. Naravno, i ona bi
sutradan uzvratila. Danas u tim kućama vrlo
čudnih arhitektonskih rješenja ljudi ne znaju
tko stanuje preko puta njih na istom katu i to
je žalosno. Mi smo ovdje živjeli kao obitelj, u
ove četiri kuće uz koje je i moja vezana bilo je i
kumstva i prijateljstva, a sad je jedva netko od
Hot Club Zagreb predsta vio
d va nova albuma
ISKORAK IZ
KLASIČNOGA
GYPSY SWINGA
ajpoznatiji hrvatski gypsy swing sastav
Hot Club Zagreb predstavio je 9. lipnja u
zagrebačkomu Muzeju Mimara dva nova
CD–a u izdanju Dinatona. Prvi je kompaktni disk
Live in Zagreb, snimka koncerta održanoga prije
četiri godine u Dramskom kazalištu Gavella kada
je Hot Club Zagreb (gitaristi Mate Matišić i Damir
N
cant 151 11.indd 6
Sve manje i manje... te šezdesete posebno su važne i za
hrvatsku popularnu scenu. Javljaju se sjajni pjesnici,
daroviti i obrazovani glazbenici, dolaze kantautori sa
svojom poetikom i senzibilitetom. Nastaje Zagrebačka
škola šansone.
— Kad smo počinjali, kretali smo ni od čega, od
Povod našem razgovoru jest nedavno priznanje struke
— Porin za životno djelo i priznanje rodnoga grada
— Nagrada Grada Zagreba, također za životno djelo.
Kako čuvate obilje primljenih nagrada i priznanja?
— Imam jedan ormar pun svih mogućih plaketa, odlikovanja, nagrada... ja to sve jednostavno
nemam kamo staviti u kući, a kamo god se okrenete... ova skulptura je nagrada, ona staklena skulptura također, ove dvije na televizoru su nagrade,
pred nama je lanjska nagrada sa Splitskog festivala,
meni vrlo, vrlo draga i značajna. Jednom, kad sam
Ne nastupate aktivno... prenosite li uopće svoje veliko
znanje, iskustvo i talent drugima, ima li itko potrebu
doći i pitati za savjet?
nule. Shvatili smo da u svijetu postoje
pjesme koje desetljećima traju i da one
nisu samo potpisani tekst pod neke note,
nego da je to osmišljen tekst, često od velikih pjesnika — od Jacquesa Preverta na
niže i na više. Tada smo pokušali napraviti isto i odmah nam je uspjelo, na prvu
ruku. Tako smo se razvijali desetljećima.
Danas me neinformirani ljudi često pitaju što je sa šansonom, je li mrtva. Odgovaram, nije istina. Šansonu slušate svaki
dan na radiju, a niste ni svjesni da je to
Zagrebačka škola šansone, da je to nešto
što smo mi inaugurirali 1964. godine i
otad su pjesme ostale trajno na repertoaru radija i televizije.
Jedino ih povećalom treba tražiti u dućanima.
— Znam da u Zagrebu ne možete kupiti
nijedan od mojih nosača zvuka, to ne postoji, ni
CD, ni LP, ni kazeta... Pa ni sad kad sam dobio
te dvije vrlo značajne nagrade. Zamislite da dođe
netko iz inozemstva, pričaju mu o mojim dostignućima, ode u grad i hoće kupiti bilo kakav zapis,
a nigdje ničega nema. To je sad drugi problem šansone. Šansonu su jednostavno zaboravili oni koji
bi na nju trebali misliti, dakle izdavači i glazbeni
urednici radija i televizija.
Kaže se da što nije bilo na televiziji niti ne postoji. U
osam vrlo uspješnih godina međunarodnoga festivala
Chansonfest, kojemu ste na čelu, nije bilo puno sluha
za taj glazbeni izričaj.
— Čak nam je televizija prije par godina otkazala... ove se godine vraćaju. Zanimanje za Chansonfest je vrlo veliko. Lani nisam imao dvije ulaznice
za Gradsku skupštinu jer je sve bilo rasprodano. To
je vrlo lijepo... prije osam godina počeli smo s polupraznom dvoranom, a sada se ne može doći ni do
karte. Hoću reći, šansona živi punim kapacitetom
kao i moje pjesme, iako idu nažalost u vrlo malom
broju... od nekoliko stotina napisanih pjesama, na
radiju mi se vrti njih pet, šest, uporno jednih te
istih. Slušatelji nemaju načina upoznati se s mojom
produkcijom, pa mi se tako neki dan dogodilo da
mi jedna gospođa oduševljeno kaže kako je čula
moju novu pjesmu, a radilo se o skladbi Naj zaspati
s Krapine staroj 30 godina. Stalno mi se događaju
takve stvari. Meni je to žao, tim više što ovakav
pristup radi moralnu i materijalnu štetu ne samo
meni, nego svim domaćim autorima. Čuo sam da
Kukuruzović te kontrabasist Jurica Štelma) ugostio
čuvenoga gypsy jazz gitarista Angela Debarrea. Drugi
CD naslovljen prema Djangovoj skladbi Melodie ua
crepuscule nastao je kao želja Mate Matišića da se
prošire određene formalne mogućnosti takozvane
glazbe Djanga Reinhardta. No, prema Matišićevim
riječima »za takav su pothvat potrebni vrhunski
glazbenici«. Dok klasičan hot club sastav čine tri gitare,
violina i kontrabas, a kako u Hrvatskoj zasada nema
takvog violinista, idealnim se pokazao Marjan Krajna
koji je virtuoz na svojemu glazbalu — harmonici. Uz
njega postavu Hot Cluba Zagreb sada čine J. Štelma i
M. Matišić.
U uvodnom dijelu govorili su osnivač i dugogodišnji gitarist Hot Cluba Zagreb Aleksandar Bubanović i sadašnji
sti. Ali, uvijek sam bio jako naklonjen umjetnosti
u svakom pogledu. U vrijeme mojega djetinjstva,
ne samo mladosti, knjiga je bila zakon — a bila
je skupa. Danas je vrlo jeftina. Onda je bilo teško doći do nje, pa smo posuđivali od prijatelja i iz
knjižnica, samo da bismo čitali i učili. Počeo sam
svirati i gitaru, ali kako nikad nisam bio površan
čovjek, krenuo sam sa školom za taj instrument,
tako da sam svirao klasičnu gitaru. Usput sam
slikao. Nikad nisam obožavao nogomet. Da me
okupirao nogomet, išao bih ga igrati, a ne derati se
po stadionima. Meni je to bezveze. Kad sam vidio
umjetničku sliku, razmišljao sam što tu treba napraviti da se stvori takav rezultat. Također, što treba učiniti da se napravi pjesma. Učio sam note bez
primisli da bih jednoga dana mogao postati netko
i nešto, da bi to moglo biti moja profesija. Tako je
ispalo i to je dobro.
su u Nizozemskoj 85% puštali stranu glazbu i na
kraju je njihovim autorima — koji su jako dobri
i uvijek su imali uspjeha u svijetu — ostalo 15 %
prostora u eteru, pa su se odmah predomislili i
okrenuli ploču. To kod nas još nitko nije napravio
i to je velika šteta.
ROBERT MILEVOJ
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
Zvonko Špiš i , 50 godina s glaz bom
bio direktor Zagrebačkog festivala, došao sam na
ideju da nositelji te priredbe izlože svoje nagrade,
priznanja i uspomene u gradskim izlozima. Kad
sam donio svoju »kištru«, počeli su se snebivati
kamo s tom silnom količinom primjeraka, kao što
naš cijenjeni skulptor Kožarić izlaže cijeli atelje,
tako je izgledao i moj izlog Znanstvene knjižare na
Cvjetnom trgu. Uvijek sam jako cijenio primljenu nagradu. Neki znaju reći da je dobiti nagradu
pothranjivanje vlastite taštine, ali nije tako. Ako
mi netko da nagradu, znači da je preslušao ono što
radim i — što je još važnije — podsjetio nekoga
drugoga na to da bi to morao poslušati. Dakle, to
nije bez razloga. Ponosan sam na te silne nagrade,
do šezdeset sam brojao, a onda prestao... sad su me
i razmazili, pa svakih dvadesetak dana dobivam
vrlo značajna priznanja... i bit ću jako tužan ako za
dvadesetak dana ne dobijem opet nešto, ha ha.
Sigurno je bolje da smo izgubili jednog pristojnog zubnog tehničara, nego profinjenog zaljubljenika u Ljepotu. Je li Vaš put promijenila neka pjesma, stih, film...?
— Ne. U prvom redu, došao sam u zubotehničku školu s 13 godina, mama me je upisala valjda
misleći da ću postati nekakav doktor, ali to mene
nikad nije stvarno ispunjavalo i zanimalo. Čak
sam tri godine radio kao zubni tehničar, na kraju
u Slavonskom Brodu, i bio vrlo, vrlo nezadovoljan
tim poslom. Bili smo loše plaćeni. Dogodilo se
da tri dana nisam ništa jeo jer nisam imao novca.
Upitao sam se čemu se mučiti, zgrabio svoj kofer
i otišao doma mami, tu je bar bilo nešto za poje-
— Nema i nemam komu. Kad su neki mladi ljudi,
koji su davno bili ovdje i htjeli da im pomognem,
čuli što bi sve trebali naučiti od nota nadalje, bili
su zgranuti i nestali su glavom bez obzira. U našoj
zemlji ima izuzetno puno dobrih pjevača i to što
oni prihvaćaju pjevati meni je nevjerojatno. Autori
su ti koji su pjevače skrenuli krivo. Umjesto da naprave pjesmu, ako znaju, koja će trajati, koja će biti
profesija tim mladim ljudima, oni rade petparačke
stvari. To je postalo stvarno grozno i uporno čekam novu generaciju koja će doći i napraviti nešto
drugačije. Nisam ljubomoran čovjek, želim novu
generaciju, na Chansonfest zovem mlade, nepoznate ljude uz, naravno, ove već ustoličene da nešto
naprave. Neću kritizirati, samo upozoravam na
neke stvari koje se događaju u društvu.
Ploče se ne prodaju, pristojni se koncerti pripremaju
samo uz obilnu financijsku pomoć velikih sponzora,
kako vidite budućnost naše scene... hoće li se rastopiti
u ništavilu?
— Rastopit će se ogroman dio toga i to je žalosno
jer, rekoh, odlični pjevači u nas pjevaju loše pjesme.
Kako onda glazba može opstati?
Je li problem i u tome što mladi ljudi nemaju dovoljno
glazbenog obrazovanja, pa ne uspijevaju primjereno
artikulirati svoje malo kompleksnije ideje i osjećaje?
— Zamislite glumca koji ne zna slova, pa mu neki
prijatelj čita ulogu. To je nezamislivo. Nekad je to
čak i moglo proći, ali danas kad je veliki profesionalizam u cijelom svijetu, to više ne prolazi. Neki
su imali naivne predodžbe tražeći izgovor za sebe,
ali nestali su sa scene. Uvijek napominjem: ovo je
divna profesija koju bih ponovio u životu. Pružila
mi je mogućnost da putujem, da upoznam ljude,
da upoznam velika imena i europske i svjetske
glazbe. Što su bila veća imena, bili su jednostavniji
i prisniji. Kvaziveličine su uvijek bile kajgod.
Ali uvijek ste se vraćali doma...
— Pa tu živim cijeli život i odavde me ni policija
ni milicija ne bi mogla otjerati. To nije moja kuća,
nego moj dom ispunjen s obitelji i prijateljima.
Kuća je stroj za stanovanje, da imaš gdje spavati i
jesti, da ne idemo u druge detalje.
Opraštajući se od aktivnog nastupanja, Zvonko Špišić
pozdravio se riječima: »Čitav život radio sam da bih
stekao poštovanje među ljudima. Izgleda da mi je
to i uspjelo«. Dodajem: naš purger stekao je ne samo
poštovanje, nego i ljubav, odanost i prijateljstvo... živeći jednostavno, stvarajući veličanstveno.
vođa Mate Matišić. U glazbenom dijelu promocije CD
Melodie ua crepuscule predstavljen je sa šest izvedbi
najavljenih kao skladbe koje su primjerene Djangovoj
električnoj fazi, od klasičnih hot club standarda do
Matišićeve obrade domaće tradicijske skladbe Šokački
poskakanac. Pozivajući se na vlastite godine zbog kojih
ga više ne zanima »trčanje po gitari«, Matišić je uz Hot
Club Zagreb od prvoga takta demantirao sâm sebe
svirajući u furioznom tempu. U izvedbama se osjetilo
zajedništvo, a članovi trija prepuštali su prostor jedan
drugomu pokazujući improvizatorsko umijeće lišeno
klišeja. Publika u prepunoj dvorani je uzbudljive izvedbe
nagradila pljeskom te na kraju ovacijama izmamila
dodatak. (Vera Lončar)
Hot Club Zagreb u Muzeju Mimara
25-Sep-08 10:49:31 AM
7
pomen–ploču prerano preminulome Krešimiru Blaževiću Kesu,
vođi rock grupe Animatori i omiljenomu Brođaninu, otkrila je
supruga Matea Blažević 30. svibnja u Slavonskom Brodu. U sklopu
prigodnoga programa prikazan je videozapis posljednjega koncerta uživo
Animatora u Kulušiću 1999. godine. Tom je prigodom održana književna
večer pod nazivom Svjestan si kraja, a znaš da kraja nema na kojoj su
pjesme Kreše Blaževića čitali Darija Matajić i Slaven Vidak uz gitarističku
pratnju Dubravka Šefa. (M.S.)
S
DOBITNICI NAGRADE I DIPLOME
MILKA TRNINA ZA 2007. GODINU
rvatsko društvo glazbenih umjetnika (HDGU) potvrdilo je odluke
stručnog žirija o dobitnicima Nagrada i Diploma Milka Trnina na
sjednici održanoj 22. travnja. Godišnju Nagradu Milka Trnina
ustanovilo je HDGU 1958. za osobito zapažene i uspješne nastupe u
Republici Hrvatskoj u protekloj godini. Ocjenjivački sud u sastavu Igor
Gjadrov (predsjednik), Pavica Gvozdić, Vlatka Oršanić, Ljerka Očić,
Zlatko Rucner, Branko Mihanović i Prerad Detiček (predsjednik HDGU–a)
dobitnicima Nagrade Milka Trnina za 2007. proglasio je pijanisticu Martinu
Filjak, gitaristicu Anu Vidović, violinista Anđelka Krpana i dirigenta Zlatana
Srzića. Dobitnici Diplome Milka Trnina za 2007. jesu Programska služba
Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, ansambl Opere HNK u Splitu za
izvedbu Puccinijeve opere La Bohème, Dubrovački gitarski trio i Gudački
kvartet Porin. Dodjela Nagrada i Diploma Milka Trnina održat će se 15.
rujna 2008. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog s početkom u
19.30 sati uz sudjelovanje Simfonijskog orkestra HRT i maestra Nikše
Bareze. (B.P.K.)
H
cant 151 11.indd 7
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
FRONTMEN ANIMATORA DOBIO
SPOMEN–PLOČU U RODNOMU
GRADU
JADRANSKI ZVUCI U
OZRAJU TAMBURE
Piše: dr. sc. Dalibor Paulik
vaki koncert ciklusa nazvanoga
U ozračju tambure Tamburaškog
orkestra Hrvatske radiotelevizije osmišljen je kao zasebna glazbena
priča. Stoga su zvukovlje i melodije
hrvatskoga Jadrana predstavljeni 1.
lipnja pod dirigentskim vodstvom Siniše Leopolda u dvorani Hrvatskoga
glazbenog zavoda (HGZ), pa je koncert popularno nazvan Jadranski zvuci
u ozračju tambure.
Kako u proslovu podsjeća maestro
Leopold, usmena predaja i brojni
zapisi bilježe potkraj devetnaestoga
stoljeća nastanak prvih tamburaških
društava diljem naše obale, u priobalju, ali i na otocima. Tambura se svirala na Korčuli, Hvaru, Mljetu, u Splitu
i njegovoj okolici, Šibeniku, Zadru,
Posedarju, Ninu i sjevernije, u Novom
Vinodolskom, Crikvenici, Grižanima
i u mnogim istarskim mjestima. Za
Narodnoga preporoda u Dubrovniku
i okolici osnovan je niz tamburaških
orkestara, a istodobno su Hrvati na
Korčuli osnovali tamburaški orkestar
kako bi se suprotstavili talijanskim
mandolinama. O toj je glazbenoj tradiciji govorio i koncert, spajajući zvukove tambura i mandolina kao specifičnoga zvukolika glazbe našega juga.
Oj, more duboko
Čuli smo tako u izvedbi Tamburaškog orkestra Stare dalmatinske plesove
(Monfrina, Kvadrilja, Četiri paša) u obradi
Stipice Kalogjere, Oj, more duboko, uvertiru
za tamburaški orkestar Tihomila Vidošića,
Šibensku rondelu (prema Kuhačevim zapisima u obradi Zlatka Potočnika), Zlarinsku
pismu i tanac (prema Kuhačevim zapisima,
obrada Z. Potočnika) i Dubrovačku kontradancu te Plesove otoka Silbe (obrada S. Leopold), skladbe kojima su Leopold i tamburaši potvrdili kultiviranost interpretacije i
gracioznost zvuka, prepoznatljive gradacije
koncertnoga nastupa Orkestra.
Mudrim programskim odabirom, solistički nastupi dali su živost koncertu. Tako je
Dubravko Češnjak (uz znanu virtuoznost
na bisernici i mandolini) na trubi uz Orkestar praizveo Vrbniče nad morem, osebujnu
skladbu na narodne motive u obradi Bože
Potočnika. Solistica zbora HRT–a Dragana Ištvančić lijepim je zapjevom donijela
popularnu Šibensku baladu (Duško Šarac,
Krsto Juras, obrada Pere Ištvančić), a bariton Miroslav Živković, također solist zbora
HRT–a, Piši mi mati (Vjekoslav Knežević,
obrada Z. Potočnik), dok su u dvopjevu
zajednički izveli primorski etno Lipe su
Bakaranke (obrada Z. Potočnik). Na koncertu su nastupila i dva vokalna ansambla.
U obradi Dinka Fia i Tihomira Zlatića,
Vokalni ansambl Trešnjevka izveo je nostalgičnu Kanela cvite i živu, efektnu Zelenu
naranču (obrada T. Zlatić), a svojim je nastupom publiku oduševila Klapa Sveti Juraj
Hrvatske ratne mornarice. Nakon a capella
izvedbe Ljubavi, ufanje veliko (obrada Raj-
Tamburaški orkestar HRT–a
mira Kraljevića), uz Orkestar su otpjevali
suptilnu Pismo moja, hrli tamo (obrada S.
Leopold), a potom efektno a capella izveli
Cvijet čežnje Zdenka Runjića i Tomislava
Zuppe u upečatljivoj obradi Stjepana Mihaljinca.
Pjesma za dolazak ljeta
Na završetku koncerta pridružili su se
solistima i Orkestru u izvedbi antologijske Bodulske balade Ivice Bašića i Stjepana
Benzona (obrada Mladen Jeličić). Razdraganu publiku u ispunjenoj dvorani HGZ–a
posebno je oduševila izvedba U boj, u boj iz
opere Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca,
da bi na samom kraju Klapa sišla s pozornice u publiku te za nju i s njom izvela popularne pjesme Kome bi šumilo more moje
sinje i jedinstvenu Vilo moja Ivice Badurine.
Najljepši mogući finale koncerta kojim se
svirkom i pjesmom proslavio dolazak ljeta.
Us pješ an koncert novih pjesama o Zagrebu u Koncertnoj d vorani Vatrosla va Lisins kog
(29. s vibnja) i na Trgu bana Josipa Jela i a u povodu Dana grada Zagreba (31.
s vibnja)
Zagrebu na dar
Piše: dr. sc. Dalibor Paulik
PRIKAZI
VIJESTI
VIJESTI
VIJESTI
VIJESTI
VIJESTI
VIJESTI
Izvođači iz Zagreba, Grobnika, Čakovca, Paga, Kistanja,
Šibenika, Crikvenice, Rijeke, Krka, Murtera, Imotskog, Knina
i Mostara potvrđuju da organizatori okupljaju djecu iz raznih
gradova, a produkcijski je razina pjesama bolja nego prošlih godišta. Dječja pjesma okuplja i veseli mališane, a koliko Festival i
nosač zvuka znače Kninu, nije potrebno isticati.
PRIKAZI
treba još spomenuti Ivu Mikuličina, Maria Kamenara, Sanju
Dobrijević i Lea Škaru koji se kontinurano pojavljuju kao autori
na dječjim festivalima, a od dječjih zborova Vijolice iz Paga, Miće
bodule iz Krka i Zdravo maleni iz Šibenika.
PRIKAZI
Dječja pjesma okuplja i veseli mališane, a koliko
Festival i nosač zvuka znače Kninu nije potrebno
isticati.
FESTIVALI
FESTIVALI
Od fantazija do prvih ljubavi
Nastupajući na Hrvatskom dječjem festivalu u Zagrebu, dječji
zbor Klinci iz kraljevskoga grada Knina postao je okosnica manifestacije, pa izvode himnu Festivala Pjesma je lijek za sve, kojoj je
kompletni autor Davor Jašek, ujedno umjetnički ravnatelj Malog
Kninfesta. Pjesmarica ovogodišnjega Festivala sadrži dvadesetdvije nove pjesme za djecu iz pera autora koji se bave dječjom
pjesmom, a neki i sami vode dječje zborove u svojim sredinama.
Raznorodne su teme — od tipično dječjih fantazija do prvih
ljubavi i domoljublja. Ove godine publika u dvorani bila je
naklonjena domaćim snagama, pa su uspješne bile Moj grad
(Robert Jurišić, Fabijan Lovrić, Davor Jašek) u izvedbi vokalne
skupine SMS, Sjedi, jedi i ne gunđaj (Davor Jašek, Nedo Zuban,
D. Jašek) koju izvode Anđela Crnečki i dječji zbor Klinci iz kraljevskoga grada Knina te Nek’ ljubav pobijedi (Darko Braje, Edita
Braje, D. Braje) koju su izvele Adrijana Braje i Petra Samolov.
Stručni žiri zamijetio je pjesme Jadranski kraj (Natalija Banov,
Aleksandar Valenčić) u izvedbi Antonele Doko i vokalne skupine Primorčice, Nije on za mene Darka Kalogjere u interpretaciji
Lucije Buškulić i duhovitu Miš i pas (Marinka Vranić, Nino
Nimac) koju pjevaju Ema i Alan Vranić. Među pjesmama na
CD–u ističe se interpretacija Matee Miksić (Kad si sa mnom —
Zoran Jašek, Nedo Zuban), suptilni tekst i glazba Maje Rogić
u pjesmi Bijela ptica i sjajan aranžman Aleksandra Valenčića
za glazbu Natalije Banov za osebujnu pjesmu Noćas. Od autora
Koncert Tambura š kog orkestra HRT– a u d vorani Hr vats koga glaz benog za voda
S
PRIKAZI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
U
FESTIVALI
FESTIVALI
Kninu je 7. lipnja po osmi put održan Mali Kninfest,
dječji festival koji poglavito u zadnje tri godine autorski
i natjecateljski okuplja skladatelje, tekstopisce, aranžere, soliste djecu i nekoliko dječjih zborova. Ova manifestacija
postala je dragocjena za regiju, a Grad Knin joj je i generalni
pokrovitelj, dok CD s novim pjesmama za djecu izdaje »Veliki
odmor« iz Knina.
PRIKAZI
FESTIVALI
Piše: dr. sc. Dalibor Paulik
FESTIVALI
MALI KNINFEST
2008.
FESTIVALI
Tre e izdanje dje jeg festivala i obja va
CD–a
PRIKAZI
BROJ 151, SRPANJ 2008.
Z
agreb je nadahnuće za sve one
zaljubljenike koji se u njemu
rađaju i one koji mu dohode, za
sve one koji u njemu nose svoje iluzije,
za one koji nostalgično lebde nad trenucima njegove prošlosti, za one koje
vide njegovu budućnost. To je jedan
od najopjevanijih gradova — skladano
je oko tristo pedeset pjesama u kojima
se spominje imenom i isto toliko u
kojima se pjeva o njegovim vedutama.
Mnoge su nadživjele vrijeme svojega
nastanka, poput Pjesme Zagrebu Zvonimira Krkljuša (1948.), Zadnjeg fijakera Stjepana Mihaljinca, Drage Britvića i Pere Zlatara (1963.), Golubova
Branka Mihaljevića i Drage Britvića
(1964.), Zagreb, Zagreb Alfonsa Vučera i Justine Sappe (1963.), Trešnjevačke
balade Zvonka Špišića i Drage Britvića, Tebi, grade moj Pere Gotovca i
Pavla Cindrića (1966.) i vedre foks–
polke Serbus Zagreb Nikice Kalogjere
na riječi Dragutina Domjanića i Ivana
Kušana, kojom je u instrumentalnoj
obradi započeo koncert Zagrebu na
dar u Koncertnoj dvorani Vatroslava
Lisinskog 29. svibnja (ponovljen i na
sâm Dan grada 31. svibnja na Trgu
bana Jelačića).
Narudba Radio Sljemena
Inače, ovaj projekt Glazbenoga programa Hrvatskoga radija započeo je
još prošle godine snimanjem novih
pjesama, koje su potom krajem godine
emitirane u programu Radio Sljeme-
na, a sada su uoči Dana grada imale i svoje
prvo javno izvođenje.
Uz voditelja programa Voju Šiljka i glazbenog urednika Borisa Ciglenečkog, zasluge
pripadaju dirigentu Silviju Glojnariću i
Revijskom orkestru HRT–a koji je pratio
šesnaest izvođača novih pjesama. Čuli smo
Ljubljanicu (Pero Rogan, Drago Britvić,
Igor Savin) u izvedbi
Pere Rogana, Naj se zbudi plavi fakin kantautora
i šansonijera Jadranka
Črnka u aranžmanu
Zlatka Dvoržaka, koji je
napisao i dvije nove pjesme. Gornji grad na riječi
Željka Fočića u izvedbi
Bojana Kodriča i duhovitu Kod lažnog svjedoka
na tekst Voje Šiljka koju je
na kazališni način predstavio Boris Pavlenić. Siniša Doronjga skladao je dvije nove
pjesme na tekstove Rajka Stilinovića, Dve
frajle, moj Zagreb i ja u aranžmanu Josipa
Cvitanovića koju je otpjevao Mirko Bačić
te Zagreb je pjesma i san u izvedbi Tomislava Brajše. Toni Eterović i Bernarda Despot
ponudili su publici Zagrebačke krovove stare
u izvedbi Mire Ungara, Zdenka Vučković
otpjevala je svoju Hvala ti, mama, koju je
aranžirao Alan Bjelinski, a Zoran Markulj
kompletan je autor pjesme Cvjetni trg u
izvedbi Davora Radolfija.
Mlade pjevake snage
Siniša Leopold i Mladen Kušec te aranžer
Stjepan Mihaljinec napisali su kajkavsku
Kad bi smeli, koju su izvele mlađe pjevačke
snage Danijela Pintarić i Đani Stipaničev.
Danijela Pintarić otpjevala je i Tebi dajem
srce Dalibora Paulika, Radovana Novine
i J. Cvitanovića, a pridružio se i Jacques
Houdek izvodeći Paulikovu Zagrebačku
baladu na stihove Zorice Klinžić, također
u aranžmanu J. Cvitanovića. Dražen Žanko, nadahnut stihovima
Katarine Fuček, ponudio
je dvije pjesme, Zagreb je
uzeo i mene u izvedbi Miroslava Stanića Jimmyja,
a sâm je otpjevao Zagreb,
ti i ja u aranžmanu Stipice Kalogjere. Željko Barba za ovu je prigodu ponudio Ljubav u plavom na
riječi Ane Bešenić koju je
otpjevala Zdenka Kovačiček i kupletsku
Zagrebački vodič na duhovite stihove Voje
Šiljka, u Savinovu aranžmanu koju je na
svoj prokušani način izveo Kvartet Gubec.
Potom je Revijski orkestar pozdravio razdraganu publiku Gotovčevom Tebi, grade
moj.
Šesnaest novih pjesama s temom Zagreba hvalevrijedan je projekt u 55. obljetnici
Radio Sljemena, programa koji je već pokretao stvaranje novih pjesama o Zagrebu.
Slušatelji i publika ponovno će odabrati
neke od pjesama izvedenih te večeri koje
će, nadamo se, ostati trajnije u radijskim
programima, a njihovoj će popularizaciji
pomoći i CD u izdanju Orfeja.
25-Sep-08 10:49:33 AM
BROJ 151, SRPANJ 2008.
Dubrovačka skladateljska scena
Piše: Sanja Dražić
N
e događa se u Dubrovniku lijepa, zanimljiva i kvalitetna glazba samo za
vrijeme Ljetnih igara ili Rachlinova
Festivala komorne glazbe ili festivala Musica
Eterna i Festivala rane glazbe! I ostali mjeseci, doduše u neusporedivo blažem tempu,
nude koncerte koji zaslužuju veliku pozornost publike, a koji često, nažalost, prolaze
Večeri Radionice Sorgo pune
topline, prijateljstva i osjetnog
pozitivnog predznaka pružaju
priliku za nastup velikom broju
dubrovačkih skladatelja.
medijski gotovo nezapaženo. Osim sezone
Dubrovačkog simfonijskog orkestra koju
ostvaruju brojni solisti, standardni repertoar
i poneka praizvedba njegova ravnatelja Pere
Šiše, paralelno se događaju predstavljanja
drugih dubrovačkih skladatelja, kao i brojnih
dubrovačkih izvođača. Svakako valja naglasiti
da se između (pra)izvedbi suvremenih skladbi »provuku« i one starijega datuma. Stoga
spomenimo samo za ilustraciju nedavnu praizvedbu dubrovačke legende iz 16. stoljeća Na
dan uzišašća Djevice Marije na nebesa (samostanska crkva Male braće, 11. veljače u izvedbi Cappelle Ragusina i Klape Linđo »N«).
Dubrovački prijevod talijanskoga izvornika koji
potječe iz zbirke srednjovjekovnih legendi Domenica Cavalce, dominikanskog redovnika s prijelaza
13. u 14. stoljeće, nalazi se u rukopisnom kodeksu
Varia Variorum br. 39 u Franjevačkom samostanu
i zahvaljujući susretljivosti njegova gvardijana fra
Stipe Nosića našao se u stručnim rukama skladatelja i klapskog voditelja Krešimira Magdića i dr.
Vinicija Lupisa koji je izvršio transliteraciju teksta.
A glazbeni dio te zanimljive večeri predstavljao je
izbor napjeva i glagoljaškog pjevanja s Koločepa,
Jelse, iz Konavala, Stona, Trpnja, Janjine, Dubrovnika, Lastova i Starigrada.
Eto vas u Dubrovniku
Kad se spomenu suvremeni dubrovački skladatelji
sigurno je prvo, a mnogima možda i jedino, ime
koje pada na pamet Frano Đurović čija se glazba
izvodi posvuda, a najmanje u Dubrovniku. Međutim, Dubrovčani su u kratkom vremenskom razdoblju imali sreću čuti čak dvije njegove skladbe.
Prvo, asocijacijama bogat Trio za flautu, violinu i
klavir Allegro poco serio, a potom komornu operu
Eto vas izvedenu u Revelinu prilikom predstavljanja programa ovogodišnjih Igara. Opera je nastala
na dijelom sačuvanoj Držićevoj komediji Pjerin, a
praizvedena je na prošlogodišnjem Muzičkom biennalu Zagreb. Kad se već spominje Držić treba
reći da je u povodu 500. obljetnice njegova rođenja,
a u sklopu ovogodišnje Feste sv. Vlaha, priređen
simpozij Marin Držić i glazba na kojemu su razni
autori govorili o vlastitoj i tuđoj glazbi u uprizore-
nim Držićevim djelima, kao i o glazbi u Držićevo
vrijeme.
Glazba ostalih dubrovačkih skladatelja, a njih nije
malo, jedino se može čuti zaslugom Radionice
Sorgo čiji je »spiritus movens« pijanistica Marija
Grazio. Prošle godine Radionica je na dvije večeri
predstavila mnoge suvremene dubrovačke skladatelje od kojih je većina prisustvovala izvedbama,
neki su čak u njima i sudjelovali, a svi su publici
ukratko predstavili svoje skladbe i okolnosti u kojima su nastale. Te večeri pune topline, prijateljstva
i osjetnog pozitivnog predznaka pružaju velikom
broju dubrovačkih glazbenika priliku za nastup
često u neobičnim komornim sastavima.
Poticaj za stvaranje
Prva od dviju večeri pod istim nazivom Suvremeni
dubrovački skladatelji donosi praizvedbu Balade na
temu Richarda Odgrena koju je klavirist Radovan
Stanić posvetio svojemu profesoru iz studentskih
dana na Berkleyu. Zatim je uslijedio Furioso, stavak klavirske sonate pijanistice Marije Grazio koju
je autorica praizvela u grčkom gradu Thessalonikiju. Praizvedena je i Suita za flautu solo pijanistice
Nene Ćorak. Jedino vokalno djelo na oba koncerta
bila je Misa za troglasni dječji zbor Frana Krasovca, koju je otpjevao ženski dio Dubrovačkoga
komornog zbora čiji je Krasovac voditelj i osnivač. Misa, koja je napisana ratne 1991. godine u
jednom podrumu, u prosincu je izgorjela zajedno
s brojnim drugim autorovim uspomenama, no
BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA
BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA
IZ DUBROVNIKA
IZ DUBROVNIKA
IZ DUBROVNIKA
IZ DUBROVNIKA
8
ubrzo je ponovno prenesena na papir i konačno je
prošloga srpnja praizvedena. Na koncertima smo
čuli i dvije skladbe Vlaha Prohaske. Klavirski preludij Prostranstvo je žedno ostalo i Ono nešto divlje
u meni za violu solo izveo je sâm Prohaska, inače
violist, koji je ovom prigodom pokazao i klavirske
i pjevačke sposobnosti.
Drugu je večer obilježio mediteranski ugođaj i
veza s likovnim izrazom, pa smo na početku čuli
zanimljiv i duhovit scherzo za violinu, klarinet i
kontrabas Škerlj Slobodana Begića (nastao prije
deset godina povodom umjetnikove samostalne
izložbe). Izvedene su i dvije od pet Slika Grada
(Lokrum na mjesečini i Grad se budi) Nene Ćorak,
u kojima je autorica odabirom instrumenata (violina, flauta, klavir i kontrabas) rafinirano iskoristila
velike mogućnosti kolorita. Trio za drvene fagotista Matije Novakovića, koji predstavlja četiri jednominutna stavka zanimljivih formalnih rješenja,
pisan je za flautu, klarinet i fagot. Baletna suita
Lijepi šapat stvari Paole Dražić Zekić, napisana
povodom projekta Rudolfa Patera i Luke Paljetka
na prošlogodišnjim Igrama, topla je i raspjevana
glazba za obou, violu, fagot i violončelo.
U Dubrovniku se stalno nešto događa! Posebno je
vrijedna ta briga za dubrovačke skladatelje i izvođenje njihovih skladbi od kojih će mnoge zaboravljene ugledati »svjetlost dana«, a mnoge će, znajući
da će ih publika ipak čuti, tek biti napisane.
PIJANIST LJUBOMIR GAŠPAROVI
PREDSTAVIO RESTAURIRANI
POVIJESNI KLAVIR CONRADA
GRAFA IZ DVORCA TRAKOŠAN
R
Odak , Dobroni i Širola na programu Z bora Hr vats ke radiotelevizije
Hrvatske mise izmeu dva rata
Piše: Maja Stanetti
ciklusu Sfumato Zbora HRT–a, koji već
cijelo desetljeće u dvorani Muzeja Mimara
donosi probrani program zborskih, pa i vokalno–instrumentalnih djela, zahvaljujući kojemu
je uz održavanu kvalitetu stekao poseban status u
zagrebačkoj koncertnoj ponudi, našlo se, pod vodstvom gostujućega maestra Tomislava Uhlika, mjesta i za mise hrvatskih skladatelja nastale između
dva svjetska rata.
U
Više nego korisna informacija o rijetko ili nikako
izvođenim djelima, premda je izvedba pobolijevala od pregromovitosti u malom koncertnom prostoru, kao i od neujednačenosti jer je angažiran
maksimalan broj pjevača. Staroslavenska misa Krste
Odaka iz 1928. godine za četveroglasni mješoviti
zbor i orgulje, prva od dvije koje je skladao, obilježena je upotrebom starocrkvenih tonaliteta u vještoj kontrapunktici. Svojedobno je djelo nagradilo
Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima, a bila je
posvećena kanoniku i uredniku »Sv. Cecilije« Janku Barleu. Praizvedeno je u zagrebačkoj Katedrali.
cant 151 11.indd 8
Među rijetkim tiskanim sakralnim djelima glazbenoga
pisca, zborovođe, orguljaša i istraživača narodnih napjeva Antuna Dobronića nalazi se i njegova Slavenska misa
(1933.) u čast Blažene Djevice Marije od Račića u Jelsi
za troglasni muški zbor i orgulje. Pomalo oporo djelo
koje čine standardni misni stavci na latinske i staroslavenske tekstove s vrlo opširnim Věruju, koji unosi nemir
u njegove razmjere. K tome je tu jednostavan, kvaziarhaični pučki slog koji se temelji na narodnim napjevima
ili njihovim izravnim navodima.
S pravom je najviše pažnje posvećeno opusu Božidara
Širole. Missa poetica za peteroglasni mješoviti zbor nastala je 1926. godine na tekst Vrhbosanskog nadbiskupa dr.
Ivana Evanđelista Šarića i praizvedena je dvije godine
kasnije u Varaždinu. Razvedeni i bogati slog Missae poeticae svestrana intelektualca Božidara Širole, djelo kontemplativna ugođaja kojemu ne nedostaje snažno izraženih dramatskih dijelova, maštovita cjelina koja ponire
u zakonitosti pučkog pjevanja bez doslovnog citiranja u
relativno strogim misnim zadatostima, podjednako pripada liturgiji kao i koncertnoj dvorani.
estaurirani povijesni klavir graditelja Conrada Grafa iz dvorca Trakošćan predstavljen je 8. svibnja ove godine u Muzeju za umjetnost i obrt, a inspirativan
koncert s djelima Ferde Livadića, Ludwiga van Beethovena i Franza Schuberta
održao je njegov restaurator Ljubomir Gašparović, pijanist i pedagog. Povijesni klavir iz
1834. reprezentativno je djelo Conrada Grafa, jednoga od najpoznatijih i najpriznatijih
bečkih graditelja glazbenih instrumenata toga doba, čije su klavire posjedovali najveći
glazbenici i skladatelji prve polovice 19. stoljeća poput Beethovena, Schuberta, Schumanna i Liszta, a na njegovu je klaviru F. Chopin izveo u Beču 1839. godine svoj 1. koncert
za klavir i orkestar u e–molu, ocijenivši glazbalo vrhunskim. Prema riječima Ljubomira
Gašparovića, trakošćanski Graf jedno je od sačuvanih glazbala, pretpostavlja se četiri ili
pet vrlo vrijednih i rijetkih povijesnih klavira koji se čuvaju u hrvatskim muzejima. Klavir
vrlo dojmljivo predstavlja Grafov graditeljski rukopis koji se desetljećima nije bitno mijenjao, što je u to vrijeme bila rijetkost, a kako je izrađen tridesetih godina 19. stoljeća, tipičan
je primjer romantičarskog klavira. Riječ je o instrumentu bečke mehanike, raspona od
šest i pol oktava, pokrov donjih tipki čini slonovača, a gornjih ebanovina, prvih pet žica je
pleteno, a potom su izrađene od mesinga i željeza. Duljina klavira je 245 cm, širina 125,5
cm, a pokrov batića čini koža u nekoliko slojeva. Iako je klavir pretrpio znatna oštećenja,
koja su prije svega prouzročili nametnici, jedno je od najljepših i najočuvanijih Grafovih glazbala na kojemu je tijekom vremena obavljeno vrlo malo zahvata, a restauracijom
su sačuvani svi izvorni dijelovi bez promjene supstance, što je njegovu restauratoru bio
prvi i osnovni cilj. Drugi je cilj bio dovesti klavir u stanje pogodno za sviranje. Profesor
Ljubomir Gašparović, u čijoj su radionici Cristoforium izvedeni svi radovi, iznimno je
zadovoljan što je sačuvan veći dio originalnih dijelova klavira, zbog čega su sve replike
mogle biti izrađene vrlo detaljno i točno po uzoru na postojeće, tako da je rezultat radova
glazbalo koji pruža sve potrebne informacije istraživačima, a ujedno se na njemu može
svirati, pa daje i slušnu informaciju o zvuku karakterističnomu za Beč toga vremena.
Iako je mogućnost sviranja na instrumentu bila u drugom planu tijekom vrlo složenog,
slojevitog i dugotrajnog procesa rada, zahvaljujući konzerviranju i restauraciji svih originalnih dijelova i na taj način sačuvanih izvornih podataka te rekonstrukciji dijelova koji
su nedostajali, klavir je vraćen u funkciju i na njemu je moguće svirati. Detaljan elaborat s opsežnim popisom originalnih i promijenjenih dijelova i učinjenih radova bit će
pohranjen u Muzeju Trakošćan, što će budućim istraživačima otvoriti nove mogućnosti
istraživačkoga rada. Valja istaknuti da je to prva potpuna restauracija i rekonstrukcija
povijesnoga klavira u Hrvatskoj koja u potpunosti zadovoljava povijesne, muzejske i
glazbeničke zahtjeve. (B.P.K.)
25-Sep-08 10:49:34 AM
9
BROJ 151, SRPANJ 2008.
BAŠTINA
BAŠTINA
BAŠTINA
BAŠTINA
U povodu pr ve hr vats ke iz vedbe opere Mirjana Josipa M andi a u tra vnju 2008 . u Hr vats kom narodnom kazališ tu u Zagrebu
Opera koju je volio Max Brod
Piše: Davor Merkaš
Max Brod, čuveni »spasitelj«
Kafkina opusa, skladatelj i
glazbeni kritičar, u jednom je
od svojih novinskih napisa još
i prije same premijere ustvrdio
da će opera Mirjana svojom
popularnošću nadmašiti jednu
od tada najizvođenijih čeških
opera Gajdaša Švandu Jaromira
Weinbergera — svojevrsnu češku
verziju Ere s onoga svijeta.
BAŠTINA
BAŠTINA
K
apric sudbine odredio je da glazbena
djela Josipa Mandića (Trst, 4. travnja
1883. — Prag, 5. listopada 1959.), od
kojih su neka za njegova života izvodili i svjetski poznati dirigenti Václav Talich, Nikolaj
Malko, George Szell ili, primjerice, Fritz
Busch sa slavnim orkestrima kao što su Kraljevski škotski orkestar, Češka filharmonija ili
Dresdener Staatskapelle, netragom nestanu i
gotovo punih 50 godina nakon njegove smrti budu ponovno pronađena u podrumima,
stanovima i privatnim ostavštinama Praga i
Beča.
Josip Mandić, još jedan od markantnih intelektualaca iz čuvene obitelji hrvatskih preporoditelja
podrijetlom iz Kastavštine, rođen je u Trstu, a
školovao se u Rijeci, Zagrebu i Beču. Već kao četrnaestogodišnjak u Leipzigu objavljuje Hrvatsku
misu, a četiri godine kasnije piše i operu Petar Svačić, jedinu veliku hrvatsku povijesnu operu koja je
u razdoblju 1902. — 1909. (kada je rad zagrebačke
Opere bio prekinut naredbom Khuena Hédervárya) de facto bila i izvedena, i to s velikim uspjehom u Ljubljani 1904. godine. Nakon završetka
studija prava u Beču, radi kao odvjetnik u Trstu,
a ubrzo postaje i predsjednik tamošnje Narodne
radničke organizacije te izuzetno aktivno sudjeluje u političkom životu grada boreći se za socijalna
prava Hrvata i Slovenaca. Prvi svjetski rat provodi
u Švicarskoj, a nakon toga odlazi u Prag, gdje ostaje sve do smrti. U četrdeset godina svog boravka
u jednom od najvećih svjetskih glazbenih središta
toga vremena Mandić se intenzivno posvećuje
glazbi: svoje umijeće kompozicije dodatno usavršava u radu sa čuvenim praškim skladateljima i
glazbenim pedagozima K. B. Jirákom, J. Křičkom
i R. Zamrzlim, usvaja moderni glazbeni idiom
vremena, te sklada niz djela koja su imala velikog
odjeka u glazbenim krugovima Praga. Njegov Gudački kvartet izveden 1928. kritičari proglašavaju
»remek–djelom tadašnje jugoslavenske glazbe«,
Prvu simfoniju, u kojoj je po prvi put u povijesti
istarski folklor upotrijebljen u velikoj simfonijskoj
formi, 1929. izvodi najveći češki dirigent toga doba
Václav Talich sa Češkom filharmonijom, a Drugu
simfoniju Nikolaj Malko sa Škotskim kraljevskim
orkestrom u Glasgowu 1931. godine. Škotski su
kritičari to djelo opisali kao »vulkansko« i primijetili da je »idiom moderan, djelo ritamski izuzetno
kompleksno, a da orkestracija od početka do kraja
odaje ruku majstora«.
Autor triju opera
Osim opernoga prvijenca Petra Svačića, Mandić je
skladao još dvije opere: Mirjanu i Kapetana Nika.
Opera Mirjana praizvedena je na pozornici Češkoga narodnog kazališta u Olomoucu 20. veljače 1937. godine, a izvještaji i kritike iz periodike
toga doba govore o njezinu velikom uspjehu. Max
Brod, čuveni »spasitelj« Kafkina opusa, skladatelj
i glazbeni kritičar, u jednom je od svojih novinskih napisa još i prije same premijere ustvrdio da
će opera Mirjana svojom popularnošću nadmašiti
jednu od tada najizvođenijih čeških opera Gajdaša
Švandu Jaromira Weinbergera — svojevrsnu češku
verziju Ere s onoga svijeta. Glas o premijeri izvanredne opere hrvatskoga skladatelja proširio se čak
do New Yorka, tako da je izvedbi prisustvovao i
jedan od glazbenih kritičara New York Timesa,
a operu je izravno prenosio Češki radio. Libreto
opere sastavio je sâm Mandić u suradnji sa češkim
dramatičarem Hanušom Jelínekom, a prema motivima alegorične pripovijetke Večnost Branislava
Nušića. Priča o djevojci Mirjani koja umire i na
samrtnoj postelji moli svojega momka Petra da
kad sa svojim svatovima bude prolazio pored groblja dođe do njezina groba i tri puta pokuca, razvija
se tijekom opere na sasvim originalan, neočekivan,
gotovo bizaran način... Ideja velike ljubavi, koja se
opsesivno provlači kroz Mandićeva djela, raskošno se pretače u glazbu, a realno i fantazmagorično u
operi isprepliću se baš kao i zvukovi fokstrota s kasnoromantičnim zvukovljem Korngolda ili Hindemitha. Veliki operni ansambl, plesne točke živih
ritmova i niz efektnih zborova, gotovo talijanske
kantilene širokih melodijskih lukova, sjajna orkestracija, istančan smisao za dramatski razvoj oslikan glazbom i efektne kulminacije, tek su neke od
karakteristika Mirjane. Zagrebačka izvedba ovoga
Mandićevog djela, 70 godina nakon trijumfalne
praizvedbe i niza godina mraka jedne skupocjene
bečke škrinje u kojoj je partitura Mirjane čamila,
pokazuje koliko ima istine u oduševljenom očitovanju Maxa Broda povodom praizvedbe opere da
je »Mirjana djelo koje napokon ponovo unosi život
u stagnirajući operni pogon današnjice«.
BAŠTINA
BAŠTINA
BAŠTINA
BAŠTINA
BAŠTINA
BAŠTINA
MIRJANA — KARIKA KOJA NEDOSTAJE
Piše: Davor Schopf
Najvažnija spoznaja o Mandiću
u kontekstu povijesti hrvatske
glazbe može se sažeti u sintagmu
karike koja nedostaje u našoj vezi,
odnosno priključku na europsku
glazbu kasnih dvadesetih i
tridesetih godina 20. stoljeća. Dok
se kod kuće uglavnom skladalo
u nacionalnom stilu, Mandić se u
Europi prepuštao kozmopolitskim
utjecajima.
P
oput napeta krimića čita se komentar
muzikologa Davora Merkaša u programskoj knjižici Hrvatskoga narodnog
kazališta u Zagrebu o nastanku, nestanku i
ponovnom pronalasku opere Mirjana Josipa
Mandića što ju je zagrebačka Opera premijerno izvela 18. travnja.
S obzirom na izneseno u komentaru, izvođenje toga djela čak i bez obzira na njegovu
iznimnu glazbenu složenost, pravi je podvig,
od odluke o uvrštenju u repertoar do konačne
realizacije.
Prokomponirana opera
Mozaik života i glazbenoga stvaranja Josipa (Jozefa) Mandića još uvijek je nepotpun,
iako u zadnje vrijeme, a naročito nakon ove
izvedbe, mnogo bolje rasvijetljen. Najvažnija
spoznaja o njemu u kontekstu povijesti hrvatske glazbe može se sažeti u sintagmu karike
koja nedostaje u našoj vezi, odnosno priključku na europsku glazbu kasnih dvadesetih i
tridesetih godina 20. stoljeća. Dok se kod
kuće uglavnom skladalo u nacionalnom stilu,
Mandić se u Europi (živio je u Italiji, Hrvatskoj, Austriji, Švicarskoj, Češkoj) prepuštao
kozmopolitskim utjecajima. Čuje se to dobro
u prokomponiranom tijeku Mirjane čiji se folklorni idiom prvoga čina priklanja stilizaciji i
ničim nije zemljopisno određen. Glazba složene ritmičke strukture u vlastitoj osebujnosti
slijedi tadašnje moderne utjecaje ne samo ozbiljne, već i zabavne glazbe. Mandić iskazuje
naglašeni smisao za opernu formu. Sâm je,
uz pomoć Františeka Jelineka i Maxa Broda, sastavio uporabljiv libreto prema Nušićevoj nadrealističkoj drami Večnost i još nekim
književnim izvorima. Tema o vječnoj ljubavi
cant 151 11.indd 9
i vjernosti do smrti
zahvalna je tema za
operu. Unatoč nejedinstvenosti izvora,
Mandić je stvorio
dobru dramaturšku
strukturu djela za
glazbenu pozornicu s
elementima realnosti
i fantastike. Iskazao
je naglašen smisao za
uporabu zbora, dobar ritam skupnih i
komornijih prizora,
funkciju središnjih
dvopjeva Mirjane/
Mire i Petra (sopran i
tenor) te Mire i Mihaela (sopran i bariton).
Mandić u Mirjani nije mogao
odoljeti obilju ideja u glazbenim
parafrazama i asocijacijama koje
napušta tek što ih nabaci, bez filtera
koji bi omogućio odabir kvalitetnih
zamisli.
Glazbeno je važna uloga orkestra sa znalačkom
instrumentacijom u ocrtavanju atmosfere i, u nešto manjoj mjeri, ali ipak, psihološkom tumačenju
likova.
Obilje ideja
Opera je skladana na češkom jeziku i praizvedena
1937. u Olomoucu. Hrvatski prijevod na kojemu je
sada izvedena načinio je Josip Binički za izvedbu
planiranu u Zagrebu 1938. godine, do koje nije
došlo. Nekoliko, uvjetno rečeno, arija ukazuje i
na skladateljevu melodijsku nadarenost, naročito
lirizmom prožete Ljerkina uspavanka i molitva
Majke. No, vokalne dionice u cjelini, solističke i
zborske, ipak odaju manjkavosti Mandićeve skladateljske ličnosti. Njihova težina nije razložna, a
glasovi se često ne probijaju kroz orkestar. Osim
toga, tko zna zašto nije mogao odoljeti obilju ideja
u glazbenim parafrazama i asocijacijama koje napušta tek što ih nabaci, bez filtera koji bi omogućio
odabir kvalitetnih zamisli. Sve to, uz razvučenu
DAMIL KALOGJERA
BAŠTINA
BAŠTINA
BAŠTINA
BAŠTINA
BAŠTINA
HNK Zagreb, 18 . tra vnja 2008 . — Praiz vedba novopronaene opere zabora vljenog hr vats kog s kladatelja Josipa M andi a
Prizor iz opere Mirjana
drugu sliku prvog čina, ipak ne omogućuje Mirjani da, unatoč neprijeporno lijepim ulomcima glazbe, uspostavi pravu komunikaciju s publikom i to
je njezin glavni problem.
Nedovoljno pokusa
Ansambl zagrebačke Opere na čelu s dirigentom
Nikšom Barezom učinio je mnogo u susretu s tom
glazbom, iako ne i dovoljno u svim segmentima
izvedbe. Odnosi se to prije svega na orkestar kojemu je nedostajalo još pokusa kako bi gustoća
orkestralne fakture postala razgovijetna. U prilog
ovoj tvrdnji ide činjenica da je treća izvedba bila
bolja od premijere. O težini partiture i ritmičkoj
složenosti dovoljno govori potreba za pomoćnim
dirigentom u predstavi (Josip Šego).
Redatelj Petar Selem imao je težak zadatak logično
izložiti priču o zemaljskoj i zagrobnoj ljubavi Mirjane i Petra. Uz pomoć scenografa Marina Gozzea
i kostimografkinje Danice Dedijer Marčić, učinio
je da predstava estetskim izgledom scene, bojama
kostima, postavama zbora i mizanscenom bude što
privlačnija za publiku. Sav taj nadrealizam i simbolika dobili su jednostavnost tople ljudske priče.
Uspio podvig zagrebake Opere
Razvojni lik Mirjane kao glumački bogato i slojevito ostvarenje donijela je sopranistica Adela Go-
lac Rilović. Od smrtno bolesne skromne seoske
djevojke Mirjane u prvom činu preobrazila se u
obijesnu groficu Miru koja u drugom činu iskazuje
iskrenu naklonost za Petra, dok će u trećem činu,
u vezi s bonvivanom Mihaelom, taj ljubavni trokut
poprimiti verističke obrise. Vječna ljubav ima cijenu — Mihaelovu smrt i posljedično Petrovo prokletstvo. Tenor Davor Lešić, suočen s teškom dramatskom Petrovom pjevačkom dionicom, zadržao
se na osnovnim naznakama lika koji premošćuje
vremenski raspon od stotinu godina u događajima, ali dovoljno uvjerljivo za funkcioniranje cjeline. Bariton Davor Radić nadahnuto je osmislio
Mihaela. Sopranistica Ivana Kladarin kao Mirjanina prijateljica Ljerka i mezzosopranistica Martina Gojčeta Silić kao njezina Majka imale su u
svojim arijama dobru priliku predstaviti raskošnu
zvonkost svojih glasova. Tenor Tvrtko Stipić i bariton Ljubomir Puškarić opušteno su i razigrano
ostvarili satirične likove Sove i Bibliofila. Ostali
tumači manjih uloga kao i zbor (zborovođa Ivan
Josip Skender) te dječji zbor Zvjezdice zdušno su
pridonijeli predstavi.
Podvig zagrebačke Opere je uspio, ali vrijeme za
poduzimanje toga podviga nije pravo. Naime,
Mandićeva Mirjana pogodna je za mnogo bogatiji
repertoar od onoga koji trenutačno nudi ova operna kuća, a to je samo deset naslova u tekućoj sezoni
bez ijednoga drugog hrvatskoga djela.
25-Sep-08 10:49:35 AM
PRAIZVEDBE
BROJ 151, SRPANJ 2008.
NA MIK-u NAJBOLJI
MARIO BATTIFIACA
Piše: Maja Sabolić
Trio Orlando praizveo
skladbu Sjene Krešimira
Seletkovića
ženice za najbolje zastupljen melos Nello Millotti
(Moj nono mladić). Iznenađuje da se u dvanaestak podijeljenih nagrada jedva našlo mjesta za
zanimljiv pokušaj Edija Maružina i Gustafa da
transplantiraju Taranta Power Eugenija Bennata
u svoju štalu. Nakon deset godina, po treći su put
bili članovi MIK–ove karavane, a sa zanimanjem
ih čekamo i dogodine.
FESTIVALI
PRAIZVEDBE
FESTIVALI
PRAIZVEDBE
FESTIVALI
FESTIVALI
PRAIZVEDBE
Ljetos je MIK u deset dana, od 18. do 28. lipnja,
obišao deset gradova i mjesta sa završnom večeri
na riječkome Korzu uz izravan radijski i televizijski prijenos na HRT–u. Izuzetnu popularnost
manifestacije dokazuju redovito prepuna gledališta, obilje popratnih manifestacija i sjajna druženja, pa direktor »novoga« MIK–a Andrej Baša
već danas mirno može započeti s pripremama
sljedećega izdanja.
PRAIZVEDBE
D
a je upornost vrlina najočitije je na primjeru riječkoga pjevača, voditelja i komičara Marija Lipovšeka koji je odavno
svoje prezime na nastupima zamijenio imenom
dueta u kojemu je svojevremeno nastupao — Battifiaca. Jedan od najvjernijih sudionika MIK–a u
svoj dom, uz već niz osvojenih priznanja za interpretaciju i čak šest drugih mjesta, konačno odnosi
prvo mjesto publike, i to premoćno. Za baladnu
Prihajan doma potpisuje koautorstvo uz Roberta
Grubišića i Zvonka Turka, a tonsku sliku obogatili su i glasovi Klape Sol. Stručni žiri na prvo je
mjesto stavio prokušane koautore Vinka Škarona
i Vlastu Juretić s nostalgičnom Nima više vele trate u izvedbi Vedrana Mlakara i Klape Cinquina.
Zlatni mikrofon za najbolju interpretaciju primio
je veteran Đani Maršan (Stari ribar), nagradu za
najbolji aranžman Ivo Popeskić (Tebe vidin), a Ro-
PRAIZVEDBE
Piše: Bojana Plećaš Kalebota
PRAIZVEDBE
Festival Melodije Istre i
Kvarnera svake godine gostuje u
gradskim središtima tri županije
zapadnoga dijela Hrvatske.
Temeljen je na etno glazbi kraja
u kojemu se odvija, protkan
naznakama istarske ljestvice
na pitak i dopadljiv način, dok
su tekstovi pisani većinom na
čakavici, najstarijemu obliku
hrvatskoga jezika koji se na
ovim prostorima govori.
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
10
bogatoj zagrebačkoj koncertnoj ponudi
ponekad se doista teško odlučiti koji od
raznovrsnih tjednih glazbenih događaja
posjetiti, ali toj će odluci nesumnjivo pomoći jasna
programska koncepcija i atraktivnost programa.
Takvu tendenciju prate i članovi uglednoga komornog sastava Trio Orlando, pijanist Vladimir Krpan,
violinist Tonko Ninić i violončelist Andrej Petrač, koji
u svojemu ovogodišnjem ciklusu od tri koncerta u
Zlatnoj dvorani Hrvatskoga instituta za povijest slijede tradiciju dugu više od dvadeset godina.
U
Na njihovim se koncertima u profinjenom prostoru,
stilski i akustički prikladnom za komorno muziciranje, tako mogu čuti rjeđe izvođene rane trio–sonate Wolfganga Amadeusa Mozarta i klavirska trija
iz opusa 1 Ludwiga van Beethovena. Središnje
mjesto programa pripada praizvedbama skladbi
hrvatskih autora mlađe generacije napisanih upravo za Trio Orlando. Nakon praizvedbe skladbe Trio
furioso Frane Đurovića u veljači, o kojoj je bilo riječi
u prošlom broju Cantusa, Vladimir Krpan, Tonko
Ninić i Andrej Petrač praizveli su na koncertu 26.
svibnja skladbu Sjene za violinu, violončelo i klavir
Krešimira Seletkovića. Višestruko nagrađivani autor i docent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, djelo
Sjene napisao je na poticaj Trija Orlando. Sastavljena od sedam sažetih stavaka, istodobno međusobno povezanih i kontrastnih, skladba iskušava
njihovo funkcioniranje unutar konteksta, ali i kao
zasebnih impresija koje se mogu promatrati izvan
cjeline. Oslanjajući se na izvanglazbenu definiciju
sjene, Seletković je u svojemu ostvarenju transformira, melodijski razvija i tvori nove, kompleksnije,
nerijetko zgusnute obrise koji za sobom povlače
iskušavanje mogućnosti instrumenata i njihov međusobni dijalog.
Upravo je kvalitetna suradnja nesumnjiva prednost
trojice iskusnih glazbenika koji su Seletkovićevu
ostvarenju udahnuli život, u nadi da će ono zaživjeti na komornom koncertnom repertoaru. Poklonici
komorne glazbe u njihovoj će izvedbi moći ponovno uživati krajem listopada kada će na rasporedu
biti još jedna praizvedba, ovoga puta skladatelja
Vjekoslava Nježića.
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
Hrvatski barokni ansambl u Boliviji
cant 151 11.indd 10
Godiš nji koncert M ješovitoga pjeva kog z bora Emil Cossetto u z nak sje anja na
dugogodiš njega maestra, dirigenta i s kladatelja
LEPI NAŠ KAJ
Piše: mr. sc. Snježana Miklaušić Ćeran
O
PRIKAZI
P
PRIKAZI
očetkom svibnja Hrvatski barokni ansambl vratio se
sa svoje dosad najdalje i najduže koncertne turneje. U
prestižnim koncertnim prostorima Buenos Airesa (San
Benito, Muzej latinoameričke umjetnosti), La Plate te jedinstvenim
baroknim misionarskim crkvama u bolivijskoj Chiquitaniji, ispunjenima do posljednjega mjesta, Ansambl je ispraćen ovacijama.
Naš najpoznatiji sastav za ranu glazbu na navedenim je lokacijama održao sedam koncerata s djelima talijanskih i francuskih
baroknih majstora, a nije ni propustio priliku za predstavljanje
hrvatskoga baroknog stvaralaštva izvevši djela T. Cecchinija, V.
Jelića i F. S. Uspera. Pod umjetničkim vodstvom Laure Vadjon na
baroknoj violini, nastupili su i sopranistica Ivana Kladarin, trubač
Krešimir Fabijanić, violinist Silvio Richter, violončelist Krešimir Lazar te čembalist Krešimir Has. Hrvatski barokni ansambl nastupio
je na festivalu Missiones de Chiquitos u Santa Cruzu u društvu
vodećih svjetskih ansambala, kao što su Café Zimmerman, Accademia Daniel, Philadelphia Brass, Ensemble travertino i drugih,
te je dobio poziv za sljedeći festival 2010. godine. Ostvarenju
turneje pomogli su i Ministarstvo kulture, Ministarstvo vanjskih
poslova i Grad Zagreb. (B.P.K.)
PRIKAZI
Uspješna južnoamerička turneja
Hrvatskoga baroknog ansambla
PRIKAZI
VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI
Battifiaca
dabravši naslov Lepi naš kaj za svoj
godišnji koncert održan u petak, 11.
travnja 2008. u Hrvatskomu glazbenom zavodu, zaustavili su se članovi Mješovitoga pjevačkog zbora (MPZ) Emil Cossetto
na stranicama zborskih partitura nadahnutih
stihovima spjevanima na kajkavskome narječju i tradicijskom glazbom krajeva u kojima
se još i danas čuje kaj. Program je osmislio
današnji dirigent zbora Josip degl’ Ivellio čije
se sudjelovanje u izvedbi nije svelo samo na
dirigiranje, već i na upoznavanje publike s
djelima, ali i s aktualnim događajima. Tako
je predstavio niz zanimljivosti s muzikološkoga skupa održanoga istoga datuma u Rijeci
u okviru jubilarnih Matetićevih dana, gdje je
bilo riječi i o maestru Emilu Cossettu, u čast
čije je devedesete obljetnice rođenja 9. travnja
bio priređen koncert.
Napomenuvši da je godišnji koncert MPZ
Emil Cossetto obnova ranije ustaljene tradicije,
maestro degl’ Ivellio iskoristio je mogućnost
prvoga predstavljanja svojega skladateljskog
rada. To je često činio i sâm maestro Cossetto, utemeljitelj ovoga Zbora (pod imenom
Joža Vlahović 1945. godine i zbora Moša Pijade, danas Lira), koji je običavao reći: »Da
nisam imao zborove, mene ne bi bilo!«. Ne bi
bilo Emila Cossetta kao skladatelja uspjeloga
zborskog opusa, kao dirigenta koji je više od
šest desetljeća promicao zborsku glazbu ostavivši svojim nasljednicima, dirigentima zborova, pouzdane smjernice za postizanje visokih dometa amaterskoga zborskog pjevanja.
Na programu godišnjega koncerta Zbora na-
vedene su »premijere« nekih skladbi, što bi se
moglo protumačiti kao »prvi put na programu
toga zbora«. To su a capella pjesme V kesni čas
Rudolfa Rajtera (u obradi J. degl’ Ivellia) na
stihove Dragutina Domjanića, Klet Emila
Cossetta na stihove Frana Galovića i Suncu
prosi Rudolfa Matza na stihove Dragutina
Domjanića. Iz ranijeg repertoara MPZ Emil
Cossetto otpjevani su zborovi Josipa Kaplana
Moj kraj (na stihove Bože Hlasteca), jedna od
Dve popevke iz Samobora (Napitnica) Borisa
Papandopula, Još jemput (tekst A. Vokaun–
Dokmanović) i Domovina (tekst Josip Jurjević)
Emila Cossetta. Mjesto u programu dobile su i
obrade narodnih napjeva, Tri međimurske Vinka Žganeca te Međimurje, kak si lepo zeleno i
Dorica pleše Emila Cossetta. Tematski iskorak
iz svjetovnoga sadržaja učinjen je premijernom
izvedbom stavka Agnec Božji iz Missae Croaticae o. Fortunata Pintarića. Ta je misa za zbor
pisana na kajkavski tekst uz pratnju glasovira i
u homofonom slogu, dok je jednostavna melodika, temeljena na rastavljenim akordima, bliska klasičnim uzorima. Glasovi se često kreću
u paralelnim konsonantnim intervalima, a
Pintarić je koristio ukrase i pasaže približivši
stavak stilu koncertantne glazbe.
Najopsežnija skladba Samoborski poliptih I Josipa degl’ Ivellia praizvedena je na koncertu
Zbora Emil Cossetto. Prema riječima skladatelja i dirigenta, zamišljena je još godine 1999.,
a dovršena 2007. za mješoviti zbor i glasovir.
Odabir se sveo na osam pjesama iz samoborskoga kraja. One su gotovo neizmijenjene, u
okvirima tonaliteta, uvrštene u zborski slog
temeljen na virtuoznoj, samostalno tematski
Mješoviti pjevački zbor Emil
Cossetto nastavlja svoje
djelovanje bez maestra Emila
Cossetta, ali prisjećajući se
godina provedenih s njim, što
ne zaboravlja istaknuti današnji
dirigent Josip degl’ Ivellio.
osmišljenoj i ne uvijek tonalitetno određenoj
glasovirskoj pratnji koja ostavlja otvorenim
pitanje stilskoga određenja djela. Koncert je
završio skladbom Emila Cossetta Kalendarska
za zbor i glasovir na stihove Miroslava Krleže,
u kojoj je pijanist Mario Čopor, kao i u Samoborskome poliptihu I, dobro surađivao sa Zborom. Bez obzira na činjenicu da je MPZ Emil
Cossetto nastupio u sastavu od 44 pjevača, pri
čemu su zastupljeniji ženski članovi (njih 30),
sve izvedene skladbe ostvarene su s potrebnom
zvukovnom ravnotežom, čemu je pridonio
i pretežno homofoni slog i okomita postava
dionica koje ne teže samostalnomu pomaku.
Maestro Josip degl’ Ivellio je i ovaj put pokazao
svoje poimanje uloge zborskoga dirigenta ne
obuzdavajući temperament i pokret koji prije
svega ima za cilj podcrtavanje sadržaja glazbe
ili teksta. Zbor nastavlja svoje djelovanje bez
maestra Emila Cossetta, ali prisjećajući se godina prevedenih s njim, što ne zaboravlja istaknuti današnji dirigent Josip degl’ Ivellio.
25-Sep-08 10:49:36 AM
11
BROJ 151, SRPANJ 2008.
Chamber Music of Croatia naziv je koncerta održanoga 3. lipnja u prepunoj komornoj dvorani
(Richard Bradshaw Amphitheatre) nove ka-
PRAIZVEDBE
Roendans ki koncert u HGZ – u
Berislav Šipuš, 145958 = 50
Z
Kontinuirana traganja, entuzijastični pogled prema naprijed, prema još
nespoznatom, još nedirnutom, nezaustavljiva naivnost i britkost sastavni
su dio šipuševskih nastojanja te se nadamo da im nikada niti neće biti kraja.
Stoga, Maestro, čestitamo! (Nina Čalopek)
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
avirimo li u životopis Berislava Šipuša, imat ćemo što i vidjeti: skladatelj, dirigent, pedagog, organizator, motivator... Pitam se koji je od njih
u subotu, 24. svibnja u dvorani Hrvatskoga glazbenog zavoda slavio svojih okruglih pedeset? Vjerojatno onaj najzaneseniji — glazbenik! No,
nešto više od sat vremena glazbe, svakako, nije dovoljno da se dostojno prikažu sve strane jednoga, sad već mnogolikog opusa. Šipuševi glazbeni suputnici predstavili su tek ono što možemo nazvati inspirativnim
obrisom skladateljskoga stvaralaštva. Koncert je otvorila Katarina Krpan
izvevši Ricercare za klavir (2000.), nakon čega je slijedila izvrsna svirka Iz
knjige zaboravljenih riječi (2001.) uigranog Tartini kvarteta te Uspavanka
za Sanróa, pticu ljubavi (1999.) gitarskoga dua Istvána Römera i Gorana
Listeša. Trio Orlando predstavio nam je najstariji komad na programu
ovoga slavljeničkog koncerta — Gonars trio (1991.), nastao u vrijeme Šipuševa »talijanskog života«, a Zagrebački kvartet saksofona često izvođenu
skladbu Im Garten deiner Liebe (2002.). Neobičan duo Danija Bošnjaka
na flauti i Edina Karamazova na električnoj gitari pomaknuo je djelo and
then... turn to the mountain... prema još neslućenim vrhuncima. Šipuš se
predstavio i kao dirigent te voditelj Cantus Ansambla skladbom Un jardin
sous la pluie avec un compositeur sans parapluie (2003.) u kojoj im se pridružio
i Igor Lešnik kao improvizator na udaraljkama.
DAVOR HRVOJ
OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE
Cantus Ansambl u Pekingu
cant 151 11.indd 11
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
GOAN
CONCERTO
BERISLAVA
ŠIPUŠA
Piše: Ana Vidić
Podrijetlo riječi Goan otkrio je
autor tri tjedna nakon praizvedbe
gostujući 13. lipnja u radijskoj
emisiji Putovi hrvatske glazbe
i u razgovoru s Ivom Lovrec
Štefanović izjavio: »Riječ je o igri
slova, premetaljki, načinjenoj od
naziva baleta Igora Stravinskog —
Agon.«
ANA VIDIĆ
Cantus Ansambl, ove godine i službeni ansambl
ISCM–a (Međunarodnoga društva za suvremenu glazbu) te u očekivanju nastupa na Svjetskim
danima glazbe u Vilniusu krajem listopada, iznova dokazuje, pa tako i ovom kinesko–kanadskom
turnejom, svoju zrelost, briljantnost i doraslost
svakoj partituri, što prepoznaju i uši na dalekim
nam kontinentima.
PRAIZVEDBE
C
Praiz vedba novog
koncerta za timpane i
guda e u za vrš nici sezone
Vara dins koga komornog
orkestra ost varena pod
vodst vom slovens koga
dirigenta M arka Letonje
PRAIZVEDBE
(s internetske stranice časopisa prenosi Bojana
Plećaš Kalebota)
antus Ansambl, naš ugledni sastav specijaliziran za izvođenje suvremene glazbe, održao
je 1. lipnja koncert u Studiju Glenn Gould u
Torontu u sklopu svoje kanadske turneje. Nastup je
osvrtom na internetskoj stranici posvećenoj koncertima www.showtimemagazine.ca popratio glazbeni
publicist i novinar Stanley Fefferman započevši s
pohvalom: »Prvo što možemo primijetiti kod ovog ansambla jest dobra uvježbanost: njihov je zvuk bistar,
sviranje čvrsto, ton je bogat, a solistički su nastupi
jasni.« Iznoseći osnovne podatke o prvoj skladbi na
programu, Komornoj simfoniji Borisa Papandopula
iz 1985., autor ističe vještinu Ansambla u ovladavanju izmjenama tempa te u nastavku piše: »Ovdje se
mogla primijetiti voditeljska vještina dirigenta Berislava Šipuša, koja se rastućim intenzitetom potvrdila
tijekom večeri.« O skladbi disORDER Krešimira Seletkovića Fefferman, između ostaloga, piše: »Skladba
gradi neku vrstu naivne napetosti koja vodi do škripavog, hipnotizirajućeg vrenja u sredini s erupcijom prema kraju, ukrašenom lijepim odjeljkom na vibrafonu.
Iako nije u potpunosti uvjerljiva, ova je glazba osvježavajuća.« Uslijedila je svjetska praizvedba skladbe
ISOMORPHE za mezzosopran, violinu, harmoniku
i ansambl Michaela Pepe, u kojoj su se Cantus Ansamblu pridružili vrsni glazbenici: mezzosopranistica
Katarzyna Sadej, violinistica Lynn Kuo i harmonikaš
Joseph Macerollo. Autoru teksta osobito se svidjela
skladba Berislava Šipuša Un jardin sous la pluie avec
un compositeur sans parapluie iz 2002. godine koju
je nazvao intrigantnom, a njezinu je izvedbu popratio
riječima: »...ispunjena je kvalitetama svih vrsta, a također je označila uvod u istinski dobar humor te večeri«. Skladbu Srđana Dedića Ich vergesse Dich nicht,
autor osvrta okarakterizirao je kao strukturalno difuznu ističući: »Završnica dobro složenoga programa
te večeri dovela je raspoloženje publike do vrhunca
uzbuđenja i zadovoljstva.« Skladbu Dubravka Detonija Dolce furioso iz 2005. godine smatra izrazito duhovitom, ističući njezinu kontrastnost i uspoređujući
njezine pojedine dijelove s melodijama Franka Zappe.
»Teško će se zaboraviti pretposljednja sekvenca u
kojoj dirigent i ansambl gestikuliraju, prepuštajući se
divlje, ali potpuno nečujno.« Novinar svoj osvrt završava zahvalom: »Moram zahvaliti Michaelu Pepi i Les
Amis Concerts za Cantusovo sudjelovanje na ovom
koncertu ciklusa soundaXis ‘08., punom glazbe koja
ima više značenja i može vas nasmijati.«
PRAIZVEDBE
ZNAKOVITO I KOMIČNO
nadske opere. Solisti Cantus Ansambla izveli
su Lamento Antuna Tomislava Šabana (Jasen
Chelfi, violončelo), Solo za Dania Frane Đurovića (Dani Bošnjak, flaute), Ostinato Stanka
Horvata (Srebrenka Poljak, klavir), Žalobni pjev
Ive Josipovića (Ivan Novinc, violina i Srebrenka
Poljak, klavir) te kvartet za violinu, violončelo,
klarinet i klavir Prudent view of my love passing by
the seasons Marka Ruždjaka (Ivan Novinc, Jasen
Chelfi, Danijel Martinović i Srebrenka Poljak).
Uslijedila su još dva koncerta, 4. lipnja u Port Credit School for the Arts i 5. lipnja u Earl Haig School for the Arts. Ansambl je u svojemu smanjenom sastavu uz Papandopula i Seletkovića izveo
i Glazbu za Cantus Ansambl Anđelka Klobučara
te Tan Hetti Berislava Šipuša, a sâm je maestro
kratkim predavanjem uglavnom mladu publiku
približio hrvatskoj glazbi i njezinim tokovima.
PRAIZVEDBE
Odjeci nastupa Cantus
A nsambla u Torontu iz
pera Stanleya Feffermana,
glaz benoga kriti ara
kanads ke internets ke stranice
S how time M agaz ine
Cantus Ansambl, ove godine
i službeni ansambl ISCM–a
(Međunarodnoga društva za
suvremenu glazbu), iznova
dokazuje, pa tako i ovom kinesko–
kanadskom turnejom, svoju zrelost,
briljantnost i doraslost svakoj
partituri, što prepoznaju i uši na
dalekim nam kontinentima.
PRAIZVEDBE
Gostovanje u Pekingu, sjevernoj prijestolnici
Dalekoga istoka, predstavljao je susret s nama
stranim glazbenim i kulturološkim posebnostima. Stoga je još neobičniji zahtjev organizatora
Festivala moderne glazbe Beijing da koncert 29.
svibnja u dvorani Središnjega glazbenog konzervatorija predstavlja presjek hrvatske glazbe
20. stoljeća. Znatiželju, očekivanja i ukus kineske publike zadovoljila su Komorna simfonija
Borisa Papandopula, disORDER Krešimira Seletkovića, Ich vergesse Dich nicht Srđana Dedića
(skladba koju je Ansambl posvetio stradalima
u nedavnim strašnim potresima), dolce furioso
Dubravka Detonija i Un jardin sous la pluie avec
un compositeur sans parapluie Berislava Šipuša,
umjetničkog voditelja i dirigenta ovoga sastava.
No, kao vrhunac turneje svakako treba istaknuti
koncert 1. lipnja u sklopu Festivala soundaXis u
Torontu. Ovaj mladi bijenalni festival osnovan
je 2006. s namjerom da kontinuirano istražuje i
predstavlja nove, drugačije načine izražavanja i
doživljavanja glazbe, naravno s posebnim naglaskom na suvremeno stvaralaštvo. Tako se Cantus
Ansambl našao u društvu s vrsnim instrumentalistima poput dua Frances–Marie Uitti na violončelu i Lori Freedman na klarinetu, gamelanskog
orkestra ili konkretne glazbe koja pokušava korespondirati arhitekturi grada domaćina Festivala. Koncert je održan u Studiju Glenn Gould,
dvorani iznimne akustike i inspiracije. Ranije
istaknuti hrvatski program proširen je prvom
izvedbom skladbe ISOMORPHĒ za mezzosopran (Katarzyna Sadej), violinu (Lynn Kuo),
harmoniku (Joseph Macerollo) i ansambl kanadskoga skladatelja Michaela Pepe. Pred iskusnom
publikom stručnjaka i ljubitelja koncert je završio
ovacijama, a Ansambl je prepoznat kao viši zbroj
iznimnih glazbenika pojedinaca.
PRAIZVEDBE
CANTUS ANSAMBL
CANTUS ANSAMBL
CANTUS ANSAMBL
CANTUS ANSAMBL
CANTUS ANSAMBL
edam godina od bijenalskog debija, nakon
dviju uspješnih, smjelih sezona vlastitoga
koncertnog ciklusa u Maloj dvorani Lisinski, šezdesetak praizvedbi hrvatskih i inozemnih skladatelja, brojnih gostovanja na europskim festivalima, u uglednim dvoranama i s
proslavljenim solistima, Cantus Ansambl ovoga
se proljeća uputio preko oceana — i to dva!
PRAIZVEDBE
Piše: Nina Čalopek
S
CANTUS ANSAMBL
PRAIZVEDBE
Put oko svijeta by Cantus Ansambl
PRAIZVEDBE
CANTUS ANSAMBL
Koncertna turneja u K ini i Kanadi
Berislav Šipuš, VKO i Igor Lešnik
amo dan nakon što je autorskim koncertom u Hrvatskom glazbenom zavodu
obilježio svoj pedeseti rođendan, Berislav Šipuš je 25. svibnja ove godine u Varaždinu predstavio svoju najnoviju skladbu — Goan
concerto za timpane i gudače. Glazbenik koji u
svojemu djelovanju uspješno objedinjuje skladateljsku, dirigentsku i organizatorsku ulogu, prije
svega na čelu Cantus Ansambla specijalizirana
za suvremenu glazbu, te u svojstvu umjetničkog
ravnatelja Muzičkog biennala Zagreb, na takav
se sastav, timpane i gudače, odlučio potaknut
idejom Igora Lešnika. Ovaj je umjetnik, po mnogima jedan od vodećih europskih udaraljkaša,
naposljetku i svirao solističku dionicu uz Varaždinski komorni orkestar (VKO) pod vodstvom još
jednog vrlo cijenjenog glazbenika — slovenskoga dirigenta Marka Letonje. Skladba je bila uvrštena u zaključni koncert VKO–a u ovoj sezoni,
u čijoj je programskoj bilješci autor objasnio da
»po svojoj formi djelo ne slijedi pravila odnosa
solo–tutti, pa bi se moglo govoriti o nekom tipu
fantazije za timpane solo, odnosno timpanista i
gudački orkestar. Fantazija je i utoliko što se od
solista izričito traži kreativnost i maštovitost, gotovo na razini na kojoj glazbu promišlja i realizira
sam skladatelj.«
S
U dvama stavcima naslovljenima Nachtmusik i
Caccia, povezanima opsežnom kadencom timpana, skladatelj je predstavio zanimljivu kombinaciju zvukovnosti timpana i gudača, što je uz
iskorištavanje različitih načina artikulacije instrumenata uključivalo i dodatnu aktivnost izvođača
u vizualnom i glasovnom aspektu, sve s mjerom
i osjećajem za cjelinu. Značenje naslova Goan
concerto ostala je zagonetka prisutnima u Velikoj
koncertnoj dvorani varaždinskog HNK, kao i slušateljima Trećega programa Hrvatskoga radija u
izravnom prijenosu koncerta. Berislav Šipuš nagovijestio je tek da se radi o nekoj vrsti sjećanja.
Podrijetlo riječi Goan otkrio je nešto kasnije, gostujući u radijskoj emisiji Putovi hrvatske glazbe u
razgovoru s Ivom Lovrec Štefanović: »Radi se o
igri slova, premetaljki, načinjenoj od naziva baleta Igora Stravinskog — Agon«, koji za autora ima
osobno značenje budući da ga je tijekom svoje suradnje s Teatrom alla Scala u Milanu imao
priliku svirati za klavirom. Balet, inače, započinje
značajnim signalom u timpanima koji je Šipušu
poslužio za izgradnju Goan concerta, a time i
za odavanje počasti velikomu Stravinskom, što
je znakovito jer je na programu istoga koncerta
VKO–a bila i glazba iz njegova baleta Apolon,
predvodnik muza.
25-Sep-08 10:49:38 AM
12
RAZGOVORI
Razgovarala: Jagoda Martinčević
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
ISTINA JE OPASNO ORUJ
H
rvatski skladatelj Pero Gotovac
nedavno je koncertom u Preporodnoj dvorani obilježio 80
godina života i 65 godina umjetničkog
djelovanja. Odabirom nekoliko skladbi iz
bogatoga opusa podsjetio nas je na svoj
dragocjeni doprinos zborskoj i glasovirskoj glazbi, šansoni... Uvijek zanimljiv kao
sugovornik, u ovom nas razgovoru svojim
dugim pamćenjem podsjeća na svoj rad, ali
i na mnoge okolnosti u kojima je djelovao
na dobrobit hrvatske glazbe.
80 godina života i 65 umjetničkog djelovanja, prilika je za osvrt. Biografija i opus su
vrlo bogati. Jeste li zadovoljni učinjenim?
— Bez obzira na moje prilično razvijeno
pamćenje, koje me zasad dobro služi, u
zadnje vrijeme morao sam se ipak koristiti
svojim, nažalost, ne previše sređenim arhivom kako bih došao do nekih podrobnijih
podataka o glazbenom djelovanju unatrag
proteklih godina. Bilo je uzbudljivo listati
mnoštvo stranica, nekih već i izblijedjelih,
stranica notnog papira ispisanih vlastitom
rukom, mnoštvo novinskih izrezaka, programa, recenzija, fotografija, bilježaka,
raznih stihova, skica i nekih napola dovršenih ili na pola takta pribilježenih zapisa.
Dakako, listajući tako, i praveći odmah
selekciju nepotrebnog, a izdvajajući bit-
Prvi glazbeni istup
Prvu osnovnu pismenost usadio mi je u svijest
legendarni profesor Rudolf Matz, a kasnije
snažno potvrdio Marko Tajčević. Kao gimnazijski nastavnik otkrio mi je, kako ja to znam
kazivati, sve »čarolije kvintnih i kvartnih krugova« i postavio neke čvrste osnove budućega
glazbenika. Iz toga razdoblja datira i objavljivanje kod ugledne naklade Albini u Zagrebu
dviju skladbi popularnog žanra (»šlagera«),
koje su pjevali kultni Andrija Konc i obljubljeni
operetni prvak, kasnije vagnerijanac, profesor
Zlatko Šir. Potpisujući kao petoškolac svoj prvi
nakladnički ugovor, upoznao sam i osnovne
principe autorsko–pravne prakse te ih produbljivao prateći slične slučajeve u vlastitom domu
uz oca i njegove ugovore. To razdoblje smatram
»prvim javnim glazbenim istupom«, pa ga i
obilježavam 65. obljetnicom.
odvijajući se usporedno s profesionalnim, također je bilo i još je uvijek uzbuđujuće, različito
i nadasve sadržajno, ali ipak najviše vezano uz
glazbu i sve ono što je čini svakodnevicom u životu glazbenika. Što se opusa tiče, bilo u cjelini
ili u pojedinačnom smislu, dakako, osim onih
radova posve profesionalno rutinskih, gotovo
svi su nailazili na potvrdu u javnosti. Nisam
mogao ni slutiti koliko sam trofeja, odličja, plaketa, nagrada i sličnih »dokaza« svojega javnog
djelovanja pronašao u traženju nekih podataka.
Sasvim neskromno, ustanovio sam da sam uspio stvoriti i neki svoj »autorski rukopis« premda nisam o njemu nikada razmišljao. Skladao
sam misleći glazbu uglavnom tonalitetno.
Avangardne ili popularno nazvane bijenalske
tehnike koristio sam s lakoćom za filmsku i
sličnu glazbu.
Često se govori o ozbiljnoj i zabavnoj
glazbi. Kao da je ona prva dosadna
ili ona druga neozbiljna. Nazivaju ih i
klasičnom ili serioznom, uz plesnu ili
estradnu. Pravo »prokletstvo« leži u
stvaranju nedovoljno nadarene i estetski
izbalansirane i smislene glazbe.
Pripadate autorima koji su podjednako
prisutni kao skladatelji takozvane ozbiljne i popularne glazbe, ali u percepciji naše šire javnosti više ste poznati i
kao autor šansone i glazbe za TV serije
Malo i Velo misto. Koja je razlika i
koliko je ima između te dvije vrste i je
li i Vas dotaklo, nazovimo to uvjetno,
»prokletstvo estrade«?
no i sortirajući željeno i traženo, prolazio
sam kroz to prošlo vrijeme, prisjećajući se
gotovo svakoga trenutka što sam radio ili
barem pokušao učiniti.
Mladenaka lutanja
Proteklo vrijeme mogao bih podijeliti na
svojevrsne »faze«, misleći time samo na
one trenutke i razdoblja vezana uz druženja s glazbom. No, svojevrsna urođena
»znatiželja« što me tjerala da se osvrćem u
raznim pravcima tražeći odgovor na mladenačko pitanje kojim od njih da krenem,
vodila me, posebno nakon mature koja je
uslijedila poslije rata, u specifičnom društvenom okruženju prepunom mijena i novih oblika međusobnih ljudskih odnosa,
na svojevrsna »lutanja« od medicine, preko
studija povijesti umjetnosti i književnosti,
do povratka glazbi koja je također ostavljala spoznajnoga traga još od ranije. Ako bih
pokušao ustvrditi neke osnovne sklonosti
koje su se u meni oblikovale još u ranim
godinama, bile bi to svakako kazalište,
tehnika u širem smislu riječi i, dakako,
glazba.
Živeći u roditeljskom domu uz oca skladatelja, moglo bi se reći da sam gotovo pasivno stjecao glazbene spoznaje, unatoč tomu
što su ranija dječačka nemarna nastojanja
da svladam violinu donosila negativne rezultate. Otac me nije silio, a i nije imao pedagoških sklonosti, a ja sam se bavio više
svojim šarafićima, radio detektorima i Morzeovim telegrafom. Glazbom nekako usput.
Što ne znači da »prosviravši« glasovir, na
koji sam spontano prenosio »vještinu«
harmonike »dugmetare«, nisam i zapisao
svoje prve note u petocrtje.
cant 151 11.indd 12
Visoke producentske kvalifikacije
Bogato uredničko–producentsko iskustvo,
ujedno je i sjajna vježbaonica brušenja prosudbenih kriterija, ali i poznavanja relevantne glazbene materije svih tipova. Jer, nemojte zaboraviti, producent nužno upoznaje glazbeno djelo
u svim parametrima njegove strukture, prije no
što odluči da mu daje placet odlaska u proizvodnju ili praktičnu auditivnu upotrebu. Zamislite
koliko je to iskustvo. Naravno da osoba koja se
time bavi mora posjedovati i kvalifikacije za takve zadatke, ali i odluke. Dirigentski posao je
sličan, ali u drugom smislu. Govorili su mi da
imam spretnu i jasnu ruku. Obično bih replicirao da je to zagrebačka dirigentska škola Zaun
— Horvat — Gjadrov. Ne bih mogao kazati što
je bilo važnije. Sve je radost, ali i strast u pojedinim slučajevima kada se družite s glazbom.
Kada uočim da se znojem orosilo čelo dirigenta
koji u trenutku stvara glazbu uz svoje
glazbenike u orkestru, pa makar to
bio i polagani stavak, nekako mu vjerujem. Stvara — istinu. U glazbenoj
reprodukciji se ne smije lagati. Dakako, posebno ako je na pultu partitura autora istinite nadarenosti. Sve
drugo je ili štura profesionalnost ili
zanimljivi eksperiment ili činovnički
pristup zadatku. Sva sreća da postoje
partiture koje nitko nikada ne može
do kraja obezvrijediti. One su same
po sebi već toliko umjetnički, ili po
svojem umijeću, potvrđene. No, ne
treba pretjerano koristiti »velike riječi«. Ja uvijek s oprezom izgovaram
riječ »umjetnost«. Dakako, sada govorimo o glazbi!
— Mnogi su možda zaboravili da je
šezdesetih godina prošloga stoljeća
pokrenuta akcija za stvaranjem autohtone domaće popularne glazbe
kao reakcija na nepoželjne utjecaje
stranih kulturoloških sadržaja, posebno, kako se u to vrijeme govorilo,
»sa Zapada«. No, sada ne razmišljamo o povijesnim dimenzijama toga vremena,
ali možemo ustvrditi neke činjenice usko vezane uz pitanje. Cijela garnitura hrvatskih ili, ako
hoćete, zagrebačkih glazbenika koji su završili
svoje školovanje na Muzičkoj akademiji našla
se na zajedničkom zadatku da realizira traženo.
Dopustite par imena: Prohaska, Depolo, Kesovija, Dedić, Mihaljinec, Lisak, Selak, Gotovac,
braća Kalogjera, da ne nabrajam brojne ostale
s profesionalnom kvalifikacijom ništa manje
vrijedne srednjoškolske naobrazbe. Među njima i vrlo česta pojava »akademskih građana«,
liječnika, inženjera, pravnika, pa čak i dva
akademika. (Neka mi se ne zamjeri ako sam
nekoga izostavio, jer ih je na tom poslu bilo
podosta.) Vršili su funkcije radijskih i televizijskih urednika, dirigenata, aranžera i, dakako,
skladatelja.
DAVOR HRVOJ
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
Razgovor sa s kladateljem Perom Gotovcem povodom 80 godina ivota i 65 godina umjetni kog djelovanja
RAZGOVORI
BROJ 151, SRPANJ 2008.
Dakako, bez obzira na neredoviti kontinuitet u
daljnjem glazbenom bavljenju, temeljitija profesionalna javna djelatnost uslijedila je nešto
kasnije.
Napuštajući medicinu, ipak sam se okrenuo
glazbi, nakon nekih nagrada i javnih priznanja, kao i intenzivnom radu i suradnji s brojnim
kulturno–umjetničkim društvima, nastavljajući
još u srednjoškolskim iskustvima stečenu praksu skladatelja, zborovođe, kazališnog glumca,
redatelja i onoga što je proizlazilo iz svakodnevice generacije i njezinih sklonosti kojoj sam
nehoteć i ja, srećom, pripadao.
Od diskografije do kazališta
Moje glazbeno naukovanje trajalo je šest godina tijekom kojih sam istovremeno apsolvirao
srednje i visoko glazbeno školovanje. Pomišljao
sam, i želio sam se kao zaljubljenik u glazbeni
folklor — koji nosih vjerojatno iz obiteljskog
okruženja, baviti etno–muzikološkim kabinetskim radom. Sasvim slučajno, tragom jednog
novinskog oglasa, našao sam se u diskografiji. Simbioza mojih tehnomanskih sklonosti i
potvrđena široko stečena glazbena pismenost
otvorila je nove stranice djelatnosti, duboko
zanimljive, raznolike i pritom uzbudljive. Napuštajući nakon dvadesetak godina diskografiju, promijenio sam sredinu i okrenuo se davnoj
ljubavi — kazalištu. Dirigentski pult postao je
drugo radno mjesto gdje sam djelovao do punoga staža. Mirovinu nisam osjetio kao prestanak svojih obveza. Opazio sam, dapače, da
češće izgovaram uobičajenu frazu: »...nemam
dovoljno vremena...«. Moje osobno »trajanje«,
Trenuci kreativne inspiracije
Pitali ste me jesam li zadovoljan učinjenim. Jesam. Iako ne previše ambiciozan, i često u kriterijima prema samom sebi možda i prestrog,
dakako, i u usporedbi s kolegama koji se istim
poslom bave. Zadovoljan sam i zbog onih trenutaka kreativne inspiracije koji su urodili glazbom temeljitijeg i atraktivnijeg tipa, na koju
mogu biti na neki način ponosan s obzirom na
to što su rezultat moje eventualne nadarenosti
ili, blaže rečeno, »sretnog trenutka«. Oni su mi
vrlo često donosili radost i zadovoljstvo. Vjerujem da je to uvjetovano svojevrsnim poštenjem
u pristupu poslu kojim se bavim. Mislim da to
nosim iz roditeljskog doma.
Za Vas se ne može reći da ste samo skladatelj i autor, jer veliki dio djelovanja pokrivaju urednički i
producentski rad, kao i dirigentsko djelovanje. Je li
nešto od toga bilo važnije?
— Iz pojedinih pasusa mojega odgovora na
prvo, široko postavljeno pitanje moglo se naslutiti koji su i kakvi utjecaji formirali moju
spoznaju o glazbi kojom sam se bavio ovih
dugih godina. Sav moj opus vezan je pretežno
uz vokalnu glazbu, odnosno uz pjesničku riječ
ili stih. Bilo da je ona ili on urbanog ili etno
regionalnog tipa. Ne imajući nikad dovoljno
vremena, gajio sam relativno male forme, dakako, različitih žanrova, premda moja glazbeno–
scenska djela mogu ipak podnijeti epitet veće
forme. Namjeravao sam napisati baletni scenski
oblik, nisam naišao na pravu fabulu i, dakako,
libretista–koreografa. No, mislim da bih to danas mogao uspješno obaviti.
Davno stvoreni brand
Nastajao je velik broj nadarenih skladbi na
osnovu akcentnog pulsa i agogike hrvatskoga
jezika i njegove ritmičke fleksije uz stalnu brigu
nad reprodukcijom interpreta–pjevača, što su
na isto tako kreativan način stvarali zlatno doba
hrvatske popularne pjesme. Treba se pritom prisjetiti i brojnih regionalnih glazbenih festivala
što su također pružali vrijedan doprinos autohtonih glazbenih primjera na visokoj artističkoj
i, nemojmo se bojati upotrijebiti termin, umjetničkoj razini. Dakako, edukativno–kulturološki
rezultati također su bili bitni, ali i nazočni. Danas nam je svaka druga riječ brand, a mi smo ga
u glazbi davno stvarali i imali. Neka netko ne
pomisli da su ovo svojevrsne žalopojke ili kako
Kada uočim
čelo dirigent
stvara glazb
u orkestru, p
polagani stav
vjerujem. Stv
glazbenoj rep
lagati.
se to svojedobno
Govorim samo o č
benički zadatak,
ili sklonosti, posao
onalci, isti oni koj
pama spajali »četv
je i provedbe«, viš
se govori o ozbiljn
ona prva dosadna
zivaju ih i klasično
estradnu. Pravo »
nedovoljno nadar
i smislene glazbe
razinu opće glazb
njom. Ukidanje g
smanjenje satnice
smatram vrlo odg
Odgovornost m
A što se vrsta gl
samo na »talentira
se elegantnije izr
šire javnosti, kako
ni mediji. No, nij
koječemu.
Od oca ste očito bašt
Jakova Gotovca na
— Mnogo toga.
kao pitomac slav
gimnazije nosio s
tne klasične naob
štinio sam od nje
se taložilo podsvj
odgoj. Ne sustavn
me poštovati istin
ma djelovanja. Na
i uporan u obrani
da ih uvijek javno
nik argumentiran
me načinu kako d
naprave nepravdu
deći da se tek zaj
pojedinačnog kre
nio sam i veliku b
ostale publikacije
hvat ruke u vrije
vjerujte mi, često
se i dobra knjiga č
trajanja.
Poznati ste po veli
u Hrvatskom društ
jeziku. Netko je jed
tovca u Društvu s
borite i za što se za
— Nije mi poznat
tvu o meni govore
njih u njihovu Dr
postupcima ili rea
ram takvu atmosf
činim dobro djelo
rem citirali toga »
sama sebi dovoljn
ciju na ovome svij
čivom. Ja samo zn
ideje za koje sam s
tivno ostvarivale,
nekom drugom p
koje zanemarujem
van postupak ipak
za sebe, uvijek za
»nekoga« razveselj
čitao jednu rečeni
oružje. Ne igraj se
pojma tko je auto
Već kako pročitaš
25-Sep-08 10:49:41 AM
13
BROJ 151, SRPANJ 2008.
ikom i strastvenom angažmanu
štvu skladatelja, ali i po britkom
dnom rekao da bi bez Pere Gosigurno bilo dosadnije. Za što se
lažete?
to što sve moji kolege u Druše. Nije mi poznato kome je od
ruštvu »dosadno«. Ako svojim
akcijama ili prijedlozima stvaferu pa ih »uveseljavam«, očito
o. Taj pojedinac, tako ste ba»nekoga«, vjerojatno je osoba
na ili ipak zamišlja svoju funketu nedodirljivom ili nedokunam da su se mnoge i različite
se zalagao gotovo uvijek pozii to vrlo često deklarirane po
ojedincu. To su nekorektnosti
m. Ostaje satisfakcija da isprak doživljava afirmaciju. Nikad
Društvo. Možda je to ono što
ljava. Negdje sam jednom proicu koja glasi: »Istina je opasno
e njime! Može ubiti!«. Nemam
r te igre riječi. Zgodno zvuči.
š.
cant 151 11.indd 13
BAŠTINA
BAŠTINA
BAŠTINA
BAŠTINA
BAŠTINA
Zahvaljujući istraživanjima i znanstvenoj
obradi života i stvaralaštva Dore Pejačević,
čime se niz godina bavila akademkinja Koraljka Kos (opet žena!), plemkinja podrijetlom iz Našica postala je jedan od brandova
hrvatske glazbe te ušla u kolektivnu svijest
i izvan granica Hrvatske. Knjige K. Kos,
objavljene i na engleskom i na njemačkom
jeziku, iscrpno dokumentiraju opus od 58
djela D. Pejačević, a njezine su skladbe
na repertoarima hrvatskih i inozemnih
umjetnika (dakako, nikada ne i dostatno!).
Objavljene note i nosači zvuka s djelima D.
Pejačević učinili su ih bliskima interpretima i ljubiteljima klasične glazbe, njezine su
skladbe uključene u obrazovne programe,
a ime i lik skladateljice poznati su i onima
koji se manje bave glazbom.
»Intimistički glazbeni svijet« (B. Perić
Kempf) Ivane Lang valja, dakle, još bolje
upoznati, a Impresije za klavir, op. 64 koje
je izvela E. Kirchmayer Bilić te ciklusi so-
PIJANIST LOVRO POGORELIĆ U NORVEŠKOJ
rvatski pijanist Lovro Pogorelić nastupio je u svibnju u norveškomu mjestu Førde na tamošnjem uglednom pijanističkom
festivalu. U okviru festivala Pogorelić je održao recital i seminar te sudjelovao u radu ocjenjivačkoga suda festivalskoga
natjecanja. Pijanistički festival Førde jedna je od kulturnih atrakcija regije koja se ističe originalnim pothvatima, od kojih
je posebno zanimljivo dizanje koncertnog klavira helikopterom na obližnji klif visok 706 metara, na kojemu sudionici festivala
potom sviraju. (B.P.K.)
H
GROŽNJANSKI FESTIVAL JAZZ IS BACK! DOBITNIK
EUROPSKE NAGRADE ZA JAZZ
estival Jazz is
Back!, koji se pod
umjetničkim vodstvom Boška Petrovića
i pod pokroviteljstvom
Općine Grožnjan svake
godina održava u Grožnjanu istovremeno s
Ljetnom jazz školom Hrvatske glazbene mladeži, dobitnik je ovogodišnje Europske nagrade
za jazz (European Jazz
Award) koja prepoznaje
kreativnost i različitost u
području značajnom za
kulturu i kulturni turizam.
F
Među više od tisuću europskih festivala koji su
se natjecali u kategorijama velikih, srednjih i malih, Jazz is Back! dobio
je nagradu u kategoriji
malih jazz festivala. Bilo
je to prvo proglašenje
Polaznici Ljetne jazz škole na nastupu u Grožnjanu
najboljih jazz festivala
dodjeljivanjem nagrade
utemeljene 2005. s ciljem poticanja kvalitete i izvrsnosti u predstavljanju međunarodnih i lokalnih jazz scena, zatim pomaganja promidžbe umjetničke
forme jazza u određenom području, pružanja podrške lokalnim nadarenim jazzistima i edukativnog djelovanja. Načelnik Općine
Grožnjan Rino Duniš nagradu prima na kraju ovogodišnjega festivala Jazz is Back! koji se održava od 19. srpnja do 3. kolovoza
u Grožnjanu. (Davor Hrvoj)
16. GLAZBENI FESTIVAL PJESME PODRAVINE I
PODRAVLJA
Pitomači su se 14. lipnja 2008. po šesnaesti put okupili glazbenici kako bi predstavili niz novih skladbi tamburaške i
zabavne glazbe. Uz izravni prijenos na Hrvatskoj televiziji, nastupio je 21 izvođač, a Tamburaški orkestar HRT–a, pod
ravnanjem Siniše Leopolda dao je glazbenu pratnju čak jedanaestorici od njih. Iako festival nije bio natjecateljski, nesumnjivo je najviše simpatija publike osvojio zadarski kantautor Zoran Jelenković s pjesmom Aršanjski vilenjaci u aranžmanu Denisa
Špegelja. Uspješno su se predstavili i autori Siniša Leopold, Marijan Jergović, Mišo Doležal, Siniša Doronjga, Zdravko Šljivac i
Vladimir Smiljanić, nastavljajući tako novim radovima osamdesetogodišnju glazbenu tradiciju grada Pitomače. (M. S.)
U
AUTORSKA PRAVA AUTORSKA PRAVA AUTORSKA PRAVA AUTORSKA PRAVA
Bio je mudar čovjek koji je
ne i kultne splitske Klasične
sa sobom sve parametre starbrazbe. Ja, premda realac, baega nešto, kako Vi kažete, što
jesno uz svojevrsni roditeljski
no, no ipak nazočno. Naučio
nu i biti pošten u svim vidoviaučio me biti strpljiv, ponosan
i svojih stavova, uz napomenu
o korigiraš ukoliko subesjedno dokaže suprotno. Naučio
da »propatim patnju« kada ti
u. Učio me i kolegijalnosti tvredništvom postiže afirmacija
eativnog čina. Dakako, baštibiblioteku i brojne partiture i
koje su mi uvijek bile nadoeme mojega naukovanja. A,
o ih ponovno listam. Kao što
čita više puta u vremenu svoga
H
rvatsko društvo glazbenih
umjetnika (HDGU) koje
tradicionalno organizira ciklus koncerata Zagrebački umjetnici
zagrebačkoj publici, afirmirajući na taj
pohvalan način svoje članove, primilo
je, prije koncerta održanog 17. travnja
u Hrvatskomu glazbenom zavodu,
vrijednu donaciju u iznosu od 205.000
kuna. Red. prof. Preradu Detičeku,
predsjedniku Društva, veliki stilizirani ček predala je gospođa Marinka
Akrap, predstavnica trgovačkog lanca
dm, ispunivši time nakanu donatora da
se sredstva prikupljena od prodaje albuma Ako me pogledaš u oči pokojnoga
makedonskog pjevača Toše Proeskog
dodijele u korist školovanja mladih
Ivana Lang završila je studij klavira 1937.
godine u klasi Antonije Geiger–Eichorn
na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a kompoziciju je učila privatno kod Franje Dugana i Mila Cipre te kod Josepha Marxa
na Mozarteumu u Salzburgu. Od 1943.
do 1978. godine, kada je bila umirovljena,
predavala je klavir na Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Uz predan
pedagoški rad, reproduktivnu djelatnost i
obiteljske obveze nije joj preostajalo mnogo
vremena za skladanje, pa ipak njezin opus
broji više od 100 djela, od kojih je znatan
dio još neizveden (osobito bi valjalo provjeriti mogućnosti praizvedbe njezinih dvaju
baleta). Na skladateljstvo Ivane Lang utjecali su još i profesori Slavko Zlatić, koji joj
je približio specifičnosti istarske ljestvice, te
Ivo Lhotka Kalinski, koji ju je poticao na
udubljivanje u zakonitosti orkestracije (osobito uspio Koncert za klavir i orkestar koji
je 2006. godine kao prvu javnu izvedbu interpretirala Tamara Jurkić Sviben).
AUTORSKA PRAVA
tinili talent i upornost. Što ste od
aučili?
Ivana Lang
Rukopisna ostavština Ivane Lang
Kada je riječ o Ivani Lang, njezina je afirmiranost mnogo manje rasprostranjena, a
opus još čeka muzikološku analizu i određivanje pravoga mjesta u cjelokupnoj skladateljskoj produkciji hrvatske glazbe 20.
stoljeća. Stoga je još značajnije izvođenje
njezinih ostvarenja i upućivanje na ostavštinu koja je najvećim dijelom još u rukopisima koje vjerno čuva njezina kći.
DAVOR HRVOJ
medija
lazbe tiče, osobno ih dijelim
anu« i »manje talentiranu« (da
razim.) Što se tiče percepcije
o rekoste, odgovorni su brojije samo o glazbi riječ. Već o
Piše: dr. sc. Zdenka Weber
Koncert u ast skladateljica
Na koncertu su nastupile sopranistica Lidija Orešković–Dvorski, mezzosopranistica
Kristina Beck–Kukavčić i pijanistica Eva
Kirchmayer–Bilić. Glazbenice su se okupile s namjerom predstavljanja djela hrvatskih
skladateljica Dore Pejačević (1885.–1923.) i
Ivane Lang (1912.–1982.), pa je to bila isključivo »ženska postava«, što upućuje da
naše skladateljice postižu veću pozornost
upravo kod glazbenica. Dodamo li tomu
činjenicu da je kod Ivane Lang riječ o majci
mezzosopranistice Kristine Beck–Kukavčić, još je jasniji odabir upravo solo–popijevaka iz ostavštine naših skladateljica.
BAŠTINA
govorilo, »žal za mladošću«.
činjenicama kako su svoj glazali i temeljem svojih afiniteta
o obavljali glazbenici–profesioji su tako još u školskim kluvrti–peti« ili pisali »ekspozicišeglasne fuge ili slično. Često
noj i zabavnoj glazbi. Kao da je
a ili ona druga neozbiljna. Naom ili serioznom, uz plesnu ili
»prokletstvo« leži u stvaranju
rene i estetski izbalansirane
e koja može ozbiljno ugroziti
bene kulture, kao i potrebe za
glazbene edukacije u školama i
potrebne za nastavnu praksu
govornim činom.
Visoki skladateljski dometi
nadarenih glazbenika. Donacija je dio
kampanje Dodaj notu dobrote koju je pokrenuo dm i zacijelo će je HDGU znati dobro
iskoristiti.
BAŠTINA
da se znojem orosilo
ta koji u trenutku
u uz svoje glazbenike
pa makar to bio i
vak, nekako mu
vara — istinu. U
produkciji ne smije se
VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI
JE
BAŠTINA
Zagrebaki umjetnici zagrebakoj publici — s kladateljice u iz vedbi glaz benica
Sopranistica Lidija Orešković–
Dvorski, mezzosopranistica
Kristina Beck–Kukavčić i
pijanistica Eva Kirchmayer–
Bilić okupile su se s
namjerom predstavljanja
djela hrvatskih skladateljica
Dore Pejačević (1885.–1923.)
i Ivane Lang (1912.–1982.), pa
je to bila isključivo »ženska
postava«, što upućuje da
naše skladateljice postižu
veću pozornost upravo kod
glazbenica.
lo–popijevaka Crna maslina na stihove V.
Parun (L. Orešković–Dvorski) i osobito
ekspresivan ciklus Bezimenoj na stihove
V. Radauša (K. Beck–Kukavčić) dokazuju
da je riječ o skladateljici znatnog umijeća
i imaginacije koja u glasoviru nalazi čvrsti oslonac za svoje nadahnute melodijske
linije. Osobito je poletno zazvučala solo
pjesma za sopran i mezzosopran Bilo vavek
veselo (prema istarskoj narodnoj pjesmi) op.
41. Cjelinu odabranog programa — dvije
klavirske minijature D. Pejačević te ciklus
Djevojački likovi (mezzosopran) i niz popijevaka za sopran, izvele su glazbenice predano i s elanom, dokazujući da su odabrale
izuzetno vrijedan i zanimljiv repertoar.
CISAC–ova PROFESIONALNA
PRAVILA ZA DRUŠTVA KOJA
ADMINISTRIRAJU AUTORSKA
PRAVA GLAZBENIKA
zevši u obzir današnji brzi razvoj digitalnih tehnologija,
društva koja administriraju prava autora glazbenih djela
moraju osigurati još više standarde korporativnog upravljanja, transparentnosti i odgovornosti. Upravo s ciljem omogućavanja čvrste i još bolje poslovne prakse unutar svjetske mreže
društava, a na korist kreativne zajednice, CISAC je zajedno sa svojim članovima, društvima iz cijeloga svijeta, izradio Profesionalna
pravila. Pravila se sastoje od niza obvezujućih načela koja među
svim društvima članovima CISAC–a promiču i jamče pošten sustav bez ikakvih diskriminacija, bolju učinkovitost u odnosu na
troškove poslovanja, povećanu produktivnost i profesionalnost.
Konačni tekst Pravila prihvaćen je prošle godine na Generalnoj skupštini CISAC–a, a stupila su na snagu u lipnju ove
godine. Premda CISAC okuplja i društva s područja audiovizualnih djela, književnosti, likovne i dramske umjetnosti, ova
Pravila zasad se odnose samo na društva koja kolektivno
ostvaruju prava autora glazbenih djela. Zadaća je svakog
društva da obveze koje donose ova pravila uredno ispunjava, a djelatnosti društva provjeravat će posebno Vijeće unutar samog CISAC–a sukladno novoobvezujućim pravilima.
Upravo je u tijeku izrada kriterija za ispunjavanje tehničkih zahtjeva potrebnih zbog provedbe ovih Profesionalnih pravila, u
čemu sudjeluju i predstavnici HDS ZAMP–a. Puna primjena
ovih obvezujućih Pravila ponašanja, kao i tehničkih pravila za
njihovu provedbu očekuje se najkasnije do lipnja 2011. ovisno o
razvoju svakog pojedinog društva. Vjerujemo da će ona u HDS
ZAMP–u zaživjeti čim prije. (Marina Ferić Jančić)
U
PORAST NAPLATE U PRVA
ČETIRI MJESECA 2008. GODINE
kupna naplata HDS ZAMP–a veća je za 24% u prva
četiri mjeseca 2008. u odnosu na isto razdoblje
2007. godine. Najveći porast zabilježen je u Odjelu mehaničkih prava gdje je naplata od diskografije, pozivnih melodija za mobitele i mp3 jukeboxe u odnosu na prvi
kvartal prošle godine porasla na gotovo 42%. Osim toga, za
privatno kopiranje naplaćeno je 2.701.425,80 kuna. Naplata
od komercijalnih radijskih i televizijskih postaja u porastu je za
odličnih 37%. Također, odličan porast od 33% zabilježen je u
Sektoru javne izvedbe. Sve poslovnice imaju porast naplate, pri
čemu najveći od 37,84% bilježi riječka poslovnica, a najmanji u
iznosu od 8% poslovnica u Splitu. (M. F. J.)
U
25-Sep-08 10:49:42 AM
14
BROJ 151, SRPANJ 2008.
Ozbiljnost skladateljskog poziva
Piše: dr. sc. Zdenka Weber
DAVOR HRVOJ
živi u Parizu i predaje na nekoliko
konzervatorija. Kao drugo, svu trojicu odlikuje krajnje ozbiljan pristup
skladateljskom radu, uvjetovan prvenstveno završenim studijima na
uglednim učilištima. Bobić je diplomirao kompoziciju, glazbenu teoriju
i harmoniku na Konzervatoriju P. I.
Čajkovski u Kijevu (razredi prof. G. I.
Ljašenka, E. F. Stankoviča, D. I. Jaškeviča), Bukvić je studij kompozicije
završio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (u razredu prof. S. Horvata), a
Igrec je studij završio na Hochschule
für Musik und darstellende Kunst
u Beču, i to orgulje i improvizaciju
u razredu prof. H. Haselböcka, crkvenu glazbu kod W. Sausenga i P.
Planyavskog, kompoziciju kod prof.
I. Eröda i K. P. Satzlera, a dirigiranje
u razredima prof. E. Ortnera i P. Burwika. Riječ
je, dakle, o skladateljima koji su od rane mladosti osjećali »stvaralački poziv«, a glazbi pristupaju
s velikim povjerenjem u mogućnosti ostvarivanja
novih djela pretežno u okvirima tradicionalnih
oblika, s uvriježenim instrumentima i na način
ostvarivanja glazbenih djela koja donose, doduše
proširenu i oslobođenu, ali ipak klasično tretiranu
zvukovnost.
Davor Bobić i Dalibor Bukvić
H
rvatsko društvo skladatelja (HDS)
i Cantus d.o.o. organizirali su 26.
travnja u Preporodnoj dvorani palače
Narodnog doma u Zagrebu koncert pod naslovom Generacija 40 okupivši trojicu članova
HDS–a: Davora Bobića, Dalibora Bukvića i
Anđelka Igreca, koji svi u ovoj godini slave
40. rođendan. Možda je to bila malo rana
slavljenička prigoda, jer pred tim su skladateljima još desetljeća rada, pa ipak, bilo je zanimljivo čuti po dva njihova djela kao pogled u
skladateljske radionice autora koji su u punom
zamahu pisanja glazbe.
Zajednike znaajke
Sva trojica svečara dijele neke zajedničke
značajke. Kao prvo, sva trojica žive izvan Zagreba, »izvan takozvana središta nacionalne
glazbene scene«, kako u programskoj knjižici
piše muzikologinja Sanja Raca, pri čemu i nije
najsretnija oznaka »takozvana«, jer Zagreb i
predstavlja metropolu u kojoj se događa »glavna struja« naših kulturnih događanja. Bobić i
Igrec žive i imaju vrlo razgranatu djelatnost
u Varaždinu, a Bukvić već desetak godina
Različitosti glazbenih učilišta na kojima su se profesionalno oblikovali naši četrdesetogodišnjaci potakle su i određene različitosti njihovih skladateljskih izraza, iako valja naglasiti da sva trojica pišu
djela koja izravno komuniciraju sa slušateljima, a
izvođačima pružaju osnove za skladno muziciranje.
Bobi izmeu minimalizma i foklorizma
Skladatelj, glazbeni pedagog i aktualni ravnatelj
Varaždinskih baroknih večeri Davor Bobić bio je
predstavljen glazbom koja odaje naglašenu radost
bavljenja pozivom u kojemu je ostvario već više od
130 (!) naslova pišući u najvećoj mjeri prema na-
rudžbama, što odaje omiljenost njegove glazbe kod
hrvatskih i inozemnih interpreta. U Bobićevom
osobnom skladateljskom popisu nalaze se njegova
orkestralna, vokalno–instrumentalna (među ostalima, i oratorij Kralj Tomislav i Vukovarski requiem),
baletna (Veronika Desinićka, folklorni balet s pjevanjem, koji je uspješno praizveo Ansambl Lado),
koncertantna, komorna, solistička djela i scenske
glazbe, što sve potvrđuje izvrsno vladanje skladateljskim zanatom i izrazitu glazbenu maštovitost.
Posežući za raznovrsnim izvorima nadahnuća,
skladao je Bobić i predstavljeni Sumphoneo za glasovirski kvintet (2004.) u naznakama glazbenoga
minimalizma, te Concertino za 8 glazbenika (puhača, 2007.) koji donosi vedru glazbu s natruhama
folklornog idioma.
glazbala.
Kasnoromantiki Igrec
Anđelko Igrec, povjerenik za crkvenu glazbu
Varaždinske biskupije, uglavnom piše glazbu naglašene duhovnosti, tako i Stabat mater, peterostavačnu tužaljku za alt i gudački kvartet (1999.)
predstavljenu na koncertu. Nadahnut stihovima
Ljerke Jovanov, koja je u dramatičnim okolnostima izgubila sina (ovisnika o drogi), ispisao je Igrec
partituru za glas koji se kreće od recitiranja do dojmljive pjevnosti na zvučnoj osnovi inventivnog, od
kasnoromantičkog do ekspresionističkog tretiranja
gudačkog kvarteta. Glazba je to koja tematikom
i skladateljskom koncepcijom plijeni pažnju i ocrtava izvore inspiracije, osobito dojmljiva u instrumentalnim interludijima. Ovdje valja iznijeti najBukvieve ekstremne toke zvukovlja
noviju informaciju da je Igrec ovogodišnji dobitnik
Budući da je Dalibor Bukvić bio predstavljen tradicionalne Vjesnikove nagrade Josip Štolcer
skladbama iz 1991.
Slavenski za oratorij za sole,
godine, Prophéties za
dječji zbor, mješoviti zbor i
glasovir i Diptihom za
orkestar Pashalne slike, veglasovir i 10 puhača, te
lebnu partituru praizvedenu
Možda je to bila malo rana
u osobnom izboru nau povodu proslave 10. obljetslavljenička prigoda, jer pred tim
veo 13 naslova, očito je
nice Varaždinske biskupije
su skladateljima još desetljeća
riječ o skladatelju čiji je
na koncertu 28. rujna 2007.
rada, pa ipak, bilo je zanimljivo
veći dio opusa nastao
godine u okviru Varaždinčuti po dva njihova djela kao
90–ih godina prošloga
skih baroknih večeri.
stoljeća. Od novijih djepogled u skladateljske radionice
Zahvaljujući maru glazbela valja zabilježiti Pour
autora koji su u punom zamahu
nika: pijanista Damira Grele Concours, pet etida za
pisanja glazbe.
gurića, Gudačkog kvarteta
glasovir (2007.) čije je
Sebastian (Anđelko Krpan i
notno izdanje objavio
Korana Rucner, violine, NeCantus d.o.o. u suradnji
bojša Floreani, viola i Zlatko
s HDS–om i MeđunaRucner,
violončelo),
altistice
Martine Gojčeta–Sirodnim natjecanjem Etide i skale. Bukvićeva glazlić
i
Cantus
Ansambla
pod
ravnanjem
Ivana Josipa
ba izrijekom asocira na zagrebačku skladateljsku
Skendera,
program
je
bio
predstavljen
na profesiškolu S. Horvata, osobito u Prophéties za glasovir.
onalan
način,
a
glazbeničkom
profi
njenošću
istaTema i šest varijacija u kontrastima uzburkanog
kla
se
Martina
Gojčeta–Silić.
Čini
se
da
subotnja
i suprotstavljenog meditativnog izraza vodi nas
kroz klavirsku imaginaciju koja nadahnuto koristi večer nije pogodovala većem odazivu publike, pa
široki raspon instrumenta. I u Diptihu skladatelj ipak, i ovom je prigodom bilo upozoreno na sklaoznačava ekstremne točke zvukovlja unutar kojih datelje čija su djela dokazi ozbiljnog posvećivanja
se odvija glazba potaknuta koloritom puhačkih skladateljskom pozivu.
Generacija 40
(ulomci iz razgovora)
Pripremila: Iva Lovrec Štefanović
pozornost javnosti
BOBIĆ:
Imao sam nekoliko projekata koji
su bili medijski popraćeni, uz balet Veronika Desinićka, bili su to
oratorij Kralj Tomislav i Vukovarski
rekvijem.
Ali, u zadnje sam vrijeme sklon
izbjeći istupanje u medijima, više
mi odgovara miran život i pisanje,
stvaranje bez stresa — uz vođenje
Varaždinskih baroknih večeri, što
je i samo po sebi vrlo stresno.
U današnjemu društvu skladateljski posao nije zanimljiv kao nekada, materijalizacija i užurbani život
učinili su svoje i nisam zadovoljan
odnosom medija prema kulturnom stvaralaštvu. Mislim da smo
bačeni na marginu, pa u društvu
izranjaju neke čudne vrijednosti
koje imaju jaču medijsku podršku,
a one prave u Hrvatskoj polako
gube svoj položaj.
Glazba ima duhovnu dimenziju
i mi koji se bavimo time imamo
zadaću djecu i mladež približiti
klasičnoj glazbi.
u tajnosti pisao veliko djelo
BUKVIĆ: Složio bih se s Davorom uz opasku da su prilike takve
i u Francuskoj. Meni je odgovarala izolacija za pisanje najnovijega
cant 151 11.indd 14
djela. Mislim da je vrijeme revolucije
prošlo, ono vrijeme 1995. kada je bio taj
medijski praćeni koncert Bradić — Bukvić; bila je tu igra provokacije. Sada mi
najviše odgovara biti sâm pred notnim
papirom.
pisati za izvedbu ili prema
unutarnjoj potrebi
BOBIĆ: U zadnje vrijeme uglavnom
pišem po narudžbi i gotovo su sve moje
skladbe izvedene. Imam narudžbi sve
do 2012. godine i to značajne projekte.
BUKVIĆ: Svoje zadnje djelo Vers le ciel
pisao sam zbog unutarnje potrebe, ali
sam inače pisao po narudžbama. Sada
više držim skladbe za sebe, tek neke
dajem za izvedbe. Neke sam narudžbe
odbio, na primjer, u Parizu.
uspješan skladatelj, zrelost u
40–oj
BUKVIĆ: U jednoj je emisiji redatelj
Sydney Pollack rekao da se svakog jutra
pita je li on uistinu redatelj. Dakle, to
je neka doživotna sumnja i propitkivanje... ne odlučujemo sami o tome. Jedan
profesor na Sorbonni kaže da je umjetnost kombinirati tu sumnju i uvjerenje
o tome što jeste. Jedan dan ćete o sebi
misliti da ste najbolji, drugi dan najlošiji... vječno...
BOBIĆ: Mogu reći da sam sretan jer se
moja djela često izvode i u doticaju su s
interpretima i publikom. Što se zrelosti
tiče, na Konzervatoriju su me učili da
prava zrelost dolazi nakon pedesete.
objasnim i u komentaru, pa mislim da
su moja djela vrlo jasna u odnosu na to
što glazbom želim reći.
trenutak osvještavanja
skladateljskog poziva
BUKVIĆ: Glazba me uvijek privlačila,
a skladati sam počeo u dobi od 16, 17
godina. Glazba mi je od ranih dana bila
kao neka očitost. Tako, ukratko...
BUKVIĆ: Ne volim mnogo objašnjavati jer mi je kao skladatelju stvar preočita. Volim pisati glazbu s nekom dramaturgijom koja se može slijediti.
BOBIĆ: Kao dječak sam pjevao na
Baroknim večerima i taj je dojam bio
dubok jer sam u tome
od djetinjstva. Mislim
da se bavimo Božjim
pozivom i shvaćam kao
privilegiju da se mogu
time baviti. Sretan sam
što mogu stvarati.
što vas najviše veseli
BOBIĆ: Uživam promatrati svoju djecu
kako rastu i razvijaju se kao glazbenici.
Cijela obitelj vezana je uz glazbu i tradiciju umjetnosti. Vesele me narudžbe
— Izaija, kao narudžba Europske unije
za grad Pečuh. Prenositi Božju riječ u
novom suvremenom izdanju, skrivene
istine pokazati kroz glazbeno djelo.
BUKVIĆ: Vers le ciel će najvjerojatnije
biti izveden na Biennalu. Veseli me svakidašnji život uz komponiranje. Pariz je
lijep grad, volim doći u Zagreb...
misticizam
BUKVIĆ: Gledajući
unatrag i razmišljajući,
najbliže mi je odrediti
se prema misticizmu
— glazba poput Psalma, Kyrie, Vers le ciel,
Recits de l’autre monde,
to osjećam kao »svoj
teren«. Ta neka vrsta
levitiranja.
meditacija kroz
glazbu
BOBIĆ: Ja već u naslovu iskažem svoju
poruku. A ponekad
DAVOR HRVOJ
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
OBLJETNICE
OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE
Koncert s kladatelja Da vora Bobi a, Dalibora Buk vi a i A nelka Igreca Generacija 4 0
Davor Bobić, Dalibor Bukvić i Iva Lovrec Štefanović
25-Sep-08 10:49:43 AM
15
BROJ 151, SRPANJ 2008.
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
36. sus ret pjeva kih z borova Naš kanat je lip, Pore (30. s vibnja — 1. lipnja 2008 .)
U ISTARSKOJ LJESTVICI
Piše: mr. sc. Ivana Paula Gortan–Carlin
U popunjenoj Istarskoj sabornici
i Eufrazijani atmosfera je sva tri
dana odisala emocijama izvođača
i slušatelja.
T
ridesetšesti susret pjevačkih zborova
Naš kanat je lip odvijao se ove godine
od 30. svibnja do 1. lipnja u Poreču u
organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Poreč
i Katedre čakavskoga sabora Poreč. Tijekom
triju koncertnih večeri okupilo se 25 zborova
i vokalnih skupina koji su izveli umjetničke
skladbe napisane istarskom ljestvicom i čakavskim dijalektom. Prve dvije večeri odvijale
su se u Istarskoj sabornici u kojoj su se zborovi
predstavili sa svjetovnom glazbom, a treće je
večeri, s programom duhovne glazbe, mjesto
održavanja bila Eufrazijeva bazilika, spomenička cjelina uvrštena na UNESCO–vu listu
svjetske kulturne baštine.
Kanat je započeo pjesmom Krasna zemljo,
Istro mila, koju tradicionalno pjevaju svi zborovi sudionici priredbe na stubištu porečkoga
Kazališta, pod vodstvom dirigenta Vinka
Badjuka. Pozdravne govore u Istarskoj sabornici, održali su Vladimir Torbica, izaslanik
istarskoga župana, dogradonačelnica Nadia Štifanić Dobrilović, ravnateljica Pučkog
otvorenog učilišta Irides Zović i skladateljica
Đeni Dekleva–Radaković, predsjednica Programskoga i Stručnog odbora,.
Porečki Mješoviti zbor ZT Mosaico pod vodstvom Gorjane Gašparini otvorio je prvu
večer na kojoj su debitirala četiri zbora: Mješoviti pjevački zbor Maestral iz Veprinca pod
vodstvom Ljubomira Mulca, Mješoviti pjevački zbor Zvon iz Dobrinja pod vodstvom
Ivice Frlete, Mješoviti pjevački zbor Korona
iz Umaga pod vodstvom Branislava Ostojića i Vokalna skupina KUD Zvir iz Jelenja pod vodstvom
Gordane Juretić–Perušić. Zanimljiv je bio nastup
Vokalne skupine Lira i Pjevačkog zbora mladih Josip Kaplan, riječkih ansambala koji su zajedničkim
snagama izveli skladbu Dušana Prašelja Zerman
Đovanin za recitatora (Antonio Babić) i zbor pod
vodstvom dirigentice Doris Kovačić. Nakon više
godina izbivanja zapjevao je i Mješoviti pjevački
zbor DVD iz Opatije pod vodstvom Vinka Badjuka, a večer je zatvorio pazinski Mješoviti pjevački
zbor Roženice pod ravnanjem Ines Kovačić. Prve
je večeri izvedeno osam pjesama Ivana Matetića
Ronjgova (Ti ćeš plakat, Ča je more — dvaput, Bilo
vavek veselo, Bela nedelja, Vapor plovi, Motovunska
šuma, Ne beri Jele), četiri pjesme Nella Milottija
(Draški tići, Ni ga ča je Pazin, Tamo pod Lindarom,
Labinski kovari), tri pjesme Josipa Kaplana (Zvoni
pjesma, Gajardo, Maglica) i Dušana Prašelja (Zerman Đovanin, Briškula, Nasmijana Mare), dvije
pjesme Slavka Zlatića (Za ples, Cviće mi polje) i po
jedna Frane Barića (Našem Kantu), Matka Brajše
Rašana (Istarski ples), Đeni Dekleva–Radaković
(Ča ću storit) i Branka Starca (Istarski tanac br. 1).
Dodjela nagrada
Druga večer Kanta započela je zajedničkim pjevanjem zborova pod vodstvom dirigentice Vinke Burić, koja je potom u Sabornici dirigirala
Mješovitim pjevačkim zborom Rondo Histriae iz
Pule. Također su se predstavili pulski Mješovita
vokalna skupina Nešpula pod vodstvom Tatjane
Merkl i Mješoviti pjevački zbor M. Brajša Rašan pod ravnanjem Damira Bužlete. Iz Rijeke su
nastupili Mješoviti pjevački zbor Hrvatske čitaonice pod vodstvom Vinka Badjuka te Mješoviti
pjevački zbor Jeka Primorja uz dirigenticu Aleksandru Matić. Iste su večeri nastupili i Ženski
zbor Novigrad–Cittanova pod vodstvom Ivane
Paule Gortan–Carlin, Mješoviti pjevački zbor ZT
Arpa iz Višnjana pod ravnanjem Miroslave Pašić
i Mješoviti pjevački zbor Halubjan iz Viškova uz
dirigenta Zorana Badjuka. Gost večeri Kanta bio
je Mješoviti pjevački zbor ZT S. Martino iz Tara,
koji je debitirao pod vodstvom Lolite Njegovan.
Drugu je večer obilježila praizvedba pjesme Tanac
skladatelja Damira Bužlete. Tijekom večeri izvedene su četiri pjesme Ivana Matetića Ronjgova (Ča
je more, Oj, divojko, Ive kosi rukavice nosi, Bela nedelja), po tri pjesme Damira Bužlete (Delat ću brajde — dvaput, Tanac, Madrigal), Emila Cossetta
(Zaspal Pave, Ki to tapa?, Ako mi pojdemo) i Đeni
Dekleva — Radaković (Ča ću storit, Ala ‘ci moja,
Pijat leti), po dvije pjesme Josipa Kaplana (Užanca,
Vino), Nella Milottija (Reginella campagnola, Pod
Lindarom) i Branka Starca (Kantica o tri naranče, Istarski tanac br. 1) te po jednu pjesmu Matka
Brajše Rašana (Radićeva rožica), Branka Okmace
(Vreteno), Tomislava Uhlika (Jiež) i Slavka Zlatića
(Za ples).
Tijekom druge večeri proglašene su skladbe odabrane na natječaju Naš kanat je lip koje Pučko
otvoreno učilište raspisuje bijenalno, a najbolja
se ostvarenja nagrađuju i objavljuju u glazbenim
zbirkama. Tako ovogodišnja, deveta po redu zbirka skladbi donosi prvonagrađenu pjesmu Lončari
Marka Skorina na tekst Mate Balote, drugonagrađene pjesme Ive Moj Antonija Babića na tekst
Ružice Tralić–Divković i Domaća besida Adalberta
Markovića na tekst Dinka Š. Kalaca te trećenagrađene pjesme Vazan Nikše Njirića na tekst Davida
Kabalina i Kanat srca Darija Bassanese na tekst
Vladimira Pernića. Prosudbeno povjerenstvo koje
je donijelo odluku o izboru novih skladbi i nagrada
činili su Željko Brkanović, Đeni Dekleva–Radaković i Branko Okmaca.
Duhovna veer
Na programu treće večeri u Eufrazijevoj bazilici
bili su duhovni napjevi, a započela je zajedničkim
pjevanjem pjesme M. B. Rašana Oče naš. Pozdrave
i dobrodošlicu okupljenima uputio je kancelar Po-
rečko–pulske biskupije Ilija Jakovljević. Pred prepunom Bazilikom domaćim i stranim slušateljima
predstavili su se zborovi, Hrvatsko glazbeno društvo Zvijezda Danica iz Kraljevice pod vodstvom
Ivica Frlete, Mješoviti pjevački zbor Rubino iz Rovinja uz dirigenticu Aleksandru Božac Orbanić,
Ženski zbor KUD Učka iz Matulja pod ravnanjem
Nedeljke Srebent, Mješoviti pjevački zbor Sokol iz
Buzeta pod vodstvom Ileane Perosa i Mješoviti
pjevački zbor Joakim Rakovac iz Poreča, a gosti večeri bili su Dječji zbor OGŠ Slavko Zlatić iz Poreča
pod vodstvom Suzane Ursić izvevši Minijaturu br.
3 iz Pet minijatura Lovre Županovića te Djevojački zbor Zinka iz Zagreba pod ravnanjem Jasenke
Ostojić–Radiković koji su otpjevali Ex ore infantium Ivana Lukačića, Uspavanku Slavka Zlatića
i Ćaće moj Ivana Matetića Ronjgova, izazivajući
trnce kod mnogih.
Tijekom večeri zborovi su izveli po dvije duhovne
skladbe Đeni Dekleva–Radaković (Sveti Toma,
Molitva svetemu Mauru), Ljubomira Kuntarića
(U ime Otca i Sina i Svetoga duha, Munska maša),
Branka Starca (Zdrava bila divica Marija, Ja se kajen — dvaput) i Slavka Zlatića (Duhovni stih, Pojti
ti je) te po jednu duhovnu skladbu Josipa Kaplana
(Mirina), Igora Kuljerića (Seh duš dan — dvaput) i
Branka Okmace (Zvona).
U popunjenim dvoranama atmosfera je sva tri
dana odisala emocijama izvođača i slušatelja.
Osim izvedbi u zatvorenom prostoru Sabornice i
Eufrazijane, novost ovogodišnjega Kanta jest nastup svih zborova na otvorenom (na Trgu slobode,
ispred pročelja Crkve Gospe od Anđela i u ulici
Decumanus), gdje su izvodili program po vlastitom izboru, što je dodatno obogatilo kulturnu ponudu Poreča.
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
35. M A J S K I MUZ I K I M E MORIJA L Josip Štolcer S la venski, akovec, 8 . — 15. s vibnja 2008 .
LAUREAT VJESNIKOVE NAGRADE ANÐELKO IGREC
Piše: Višnja Požgaj
U
organizaciji Centra za kulturu Čakovec i ove je godine održan tradicionalni Majski muzički memorijal Josip
Štolcer Slavenski u sklopu kojega je priređena
autorska večer Anđelka Igreca, laureata Vjesnikove nagrade za glazbu Josip Štolcer Slavenski u 2007. godini. Završnoj večeri Memorijala prethodilo je nekoliko atraktivnih
koncerata u dvorani Zrinski (Zgrada Scheier)
i izložbi akademskih slikara i grafičara Smiljane Šafarić Bunić, Luke Bunića i Krešimira
Hlebeca u Centru za kulturu.
Na svečanom otvorenju 8. svibnja nastupili su
Zagrebački solisti u povodu 350. godišnjice
dolaska franjevaca u Čakovec. Na programu
su bila djela Borisa Papandopula (Pintarichiana za gudače), Josipa Štolcera Slavenskog
(Suita za gudače) i P. I. Čajkovskog (Souvenir
de Florence). Taj je koncert održan uoči Dana
Europe (9. svibnja), pa je suorganizator koncerta bio Savjet za europske integracije Međimurske županije. Gudački kvartet Tartini
iz Ljubljane gostovao je 11. svibnja, a izveo
je gudačke kvartete D. Šostakoviča (op.101,
br. 6), Josipa Štolcera Slavenskog (Gudački
kvartet br. 3) i A. Dvořaka (Slavenski kvartet
op. 51). Dva dana kasnije predstavio se meksički pijanist Leonardo del Castollo djelima
Haydna, Beethovena, Slavenskog, Bartóka,
Takemitsua, Ginastere i vlastitom obradom
meksičkih narodnih pjesama.
Prilog studenata
Studenti Muzičke akademije iz Zagreba priredili su 14. svibnja matineju na kojoj su violinistica Selma Dizdarević (iz razreda Anđelka
Krpana) i pijanistica Renata Hill izvele Narodnu suitu J. Š. Slavenskog. Pijanistica Mia
Miljković, apsolventica u klasi prof. Đorđa
Stanettija, predstavila se Proljetnom suitom Ive
Paraća, dok je Gudački orkestar (klasa prof.
Jože Haluze) izveo šest invencija Plaisanteri-
cant 151 11.indd 15
es Brune Bjelinskoga i Pjesme moje majke Štolcera
Slavenskog uz solistički nastup altistice Jelene
Kordić.
Iz programa je vidljivo nastojanje da se na svakom
koncertu Memorijala (osim na autorskoj večeri laureata Vjesnikove nagrade) izvede barem jedno djelo
Josipa Štolcera Slavenskog, čime se hrvatski i stra-
Branko Šalamon, a dio Vjesnikove nagrade predali
su mu urednica rubrike Kultura Branka Džebić i
zamjenik glavnoga urednika Marinko Bobanović.
Pročitano je i obrazloženje ocjenjivačkog suda koji
je radio u sastavu Željko Brkanović (predsjednik),
Erika Krpan, Iva Lovrec Štefanović, Višnja Požgaj
i Mladen Tarbuk.
U duhovnom ozraju
U prigodnom programu Igrecova djela izvodili
su vrsni glazbenici, altistica Martina Gojčeta Silić, harfistica Lovorka Begović i Gudački kvartet
Sebastian. Tom je Kvartetu Igrec posvetio skladbu
Munchiana iz 2000. inspiriranu slikama Edvarda
Muncha (Melankolija, Krik i Ples života), kojom
je večer i započela. Slijedila je Kraljevska svadbena
pjesma za alt i harfu iz diplomskoga rada Kraljevskih psalama. Iz nagrađene skladbe Pashalne slike
čuli smo stavak Plač nad Jeruzalemom koji je autor za ovu prigodu obradio za alt, harfu i gudački
kvartet. Izvrsna pjevačica Martina Gojčeta Silić
na kraju je uz Gudački kvartet Sebastian sugestivno interpretirala Stabat mater, još jedno Igrecovo
duhovno djelo nastalo 1999. za natječaj Pasionske
baštine, a inspirirano zapisom majke Ljerke Jovanov koja je izgubila 30–godišnjeg sina, ovisnika o
drogi.
ni umjetnici potiču na izvođenje i populariziranje
toga originalnog, smjelog i osebujnog skladatelja
prve polovice 20. stoljeća rođenoga u Čakovcu.
Priznanje Anelku Igrecu
Večer dobitnika Vjesnikove nagrade Josip Štolcer
Slavenski tradicija je kojom i Grad Čakovec odaje
priznanje laureatu. Tako dobitnik te nagrade ima
privilegiju dvostrukoga slavlja. Prije svečanosti
dodjele svih Vjesnikovih nagrada za umjetnička
postignuća u prethodnoj godini, koja je održana
17. lipnja u Maloj dvorani Lisinski, Anđelko Igrec
primio je čestitke i na Memorijalu Josip Štolcer Slavenski u Čakovcu. Dobio je Zlatnu plaketu s grbom
Grada Čakovca, koju mu je uručio gradonačelnik
Anđelko Igrec (1968.) studirao je filozofiju i teologiju u Hrvatskoj, a kompoziciju i crkvenu glazbu
na Sveučilištu za glazbu i dramsku umjetnost u
Beču. Orguljaš je i zborovođa varaždinske Katedrale, povjerenik za glazbu u Varaždinskoj biskupiji, predavač na Institutu za crkvenu glazbu u
Zagrebu, a na Orguljaškoj ljetnoj školi u Šibeniku
voditelj je zbora i razreda za gregorijaniku i improvizaciju. Dobitnik je nekoliko nagrada, a Vjesnikova nagrada Josip Štolcer Slavenski na najljepši je
način u 40. godini života zaokružila i valorizirala
prijeđeni umjetnički put i bit će, kako je sâm rekao
prigodom zahvale, podstrek za obogaćenje budućega rada.
Obrazloženje Nagrade
Slavenski
Nakon pomno sačinjenog užeg izbora bogate hrvatske
skladateljske produkcije u prošloj godini žiri za dodjelu
Vjesnikove Nagrade Josip Štolcer Slavenski jednoglasno je odlučio ovu Nagradu za 2007. godinu dodijeliti
skladatelju Anđelku Igrecu za oratorij Pashalne slike za
sole, dječji zbor, mješoviti zbor i orkestar, praizveden
28. rujna 2007. u Varaždinu na Varaždinskim baroknim
večerima u povodu proslave desete obljetnice Varaždinske biskupije.
Ova opsežna partitura pokazuje izvrsno školovanoga
skladatelja koji je temeljito svladao umijeće skladanja i
s lakoćom ozvučuje svoje ideje, pa imponira čitkost,
razvedenost i usklađenost složenoga notnog zapisa.
To je, međutim, tek polazište četverodijelnom ustroju
oratorija koji, osim što je oblikom uglavnom građen po
načelima tradicionalnog oratorija, sadrži i niz autorski
zanimljivih pojedinosti koje čine bit skladateljskoga rukopisa Anđelka Igreca.
Svojevrsna spekulativnost jedna je od odlika toga
rukopisa, a odražava se u svim parametrima, možda
najviše u skladateljevu osjećaju za proporcije kojim
promišljeno gradi dramaturgiju djela. Silnice rasta i
opuštanja napetosti neprestance su u trostrukom dosluhu, vode računa o tekstu na koji se oslanjaju, logično
slijede ustroj stavka, ali istodobno slijede i misao o cjelini djela. Taj spekulativni preplet obuhvaća i način kako
autor usklađuje pojedine elemente instrumentacije.
Orkestralni je aparat velik, s izrazitom udaraljkaškom
sekcijom, poduprt orguljama i glasovirom, pa ipak,
pojedine se instrumentalne linije skladno nadovezuju
jedna na drugu, zvuk se nikada ne guši u pretjeranom
obilju, glazbena je struktura uvijek pregledna. Preglednost i čitkost nadopunjuje izrazit smisao za boje koji
zaokružuje instrumentalni svijet Pashalnih slika uvijek
uzimajući u obzir dva smjera, sadržajni i tonski.
Svi ti elementi nalaze uvjerljivo uporište u nadahnuću, u
istinskoj potrebi da se glazbom izrazi bogatstvo vlastita duhovnog sadržaja. U toj je sprezi nastalo ovo djelo
po sadržaju jedinstveno, a po stilskom opredjeljenju u
hrvatskoj glazbi rijetko, stoga će jamačno zadržati posebno mjesto u slijedu hrvatske glazbene povijesti.
25-Sep-08 10:49:45 AM
16
BROJ 151, SRPANJ 2008.
RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI
Razgovor s Tomisla vom Rado ajem, direk torom HDS Z A M P – a
HDS ZAMP — VJERNI UVAR PRAVA
GLAZBENIH AUTORA
Razgovarala: Marina Ferić Jančić
pokušaj osporavanja Zakona tvrdnjom o
protuustavnosti odredbi koje se odnose
upravo na kolektivno ostvarivanje prava.
Ustavni je sud, koji postupke pokreće
prvenstveno iz vlastite pobude, već imao
priliku ocjenjivati cjelinu međusobno povezanih odredbi, pa je u prethodna dva
slučaja otklonio inicijativu predlagatelja.
Zato s razlogom valja vjerovati da će jednako postupiti i u ovom slučaju.
Novost u prošloj godini su i prvi prihodi od
naknada za privatno kopiranje. Javljali smo
o potpunoj implementaciji Sustava u RH,
no ipak podsjetite na događanja vezana uz
naknade za privatno kopiranje.
RAZGOVORI
S
lužba ZAMP završila je opći obračun
malih prava za 2007. godinu. Honorari
su isplaćeni i ovo je prilika da se u razgovoru s Tomislavom Radočajem, glavnim
direktorom Službe podsjetimo događaja u
2007. i usporedimo financijske rezultate protekle dvije godine.
Kako ocjenjujete poslovnu 2007. godinu?
— U usporedbi s prethodnim razdobljima,
2007. se doima uglavnom mirnom poslovnom godinom, obilježenom stalnim napretkom u kvaliteti odnosa s poslovnim partnerima te korisnicima i njihovim asocijacijama,
u obuhvatu korisnika i u povećanju njihove
financijske discipline — dakle, i u porastu
ukupnih autorskih naknada.
HDS ZAMP već niz godina uspješno surađuje s
udrugama koje okupljaju nositelje srodnih prava,
kao i nositelje autorskih prava u filmskim djelima.
Kako se ta suradnja odvijala u 2007.?
— Dugogodišnja suradnja sa srodnim udrugama u glazbenoj oblasti, Hrvatskom udrugom za zaštitu izvođačkih prava (HUZIP) i
Udrugom za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu
naknada fonogramskih prava (ZAPRAF), i
dalje se skladno odvija, a jednako vrijedi i za
suradnju uspostavljenu s Hrvatskim društvom
filmskih redatelja glede naknada od poduzetnika kabelske televizije i uvoznika medija i
uređaja za privatno kopiranje. Sa svim trima
udrugama definirani su i ključevi raspodjele
naknada za privatno kopiranje ovisno o namjeni medija/uređaja i pretpostavljeni intenzitet korištenja za glazbene, odnosno vizualne
sadržaje.
Prošle godine, kao i početkom ove, u javnosti se
govorilo o suradnji HDS ZAMP–a s još nekim
udrugama: nakladnicima, književnicima i novinarima. O čemu je, zapravo, riječ?
— Sporazumom spomenutih partnera, u raspodjelu naknada za privatno kopiranje ugovorno je uvrštena i ZANA, zajednica nakladnika pisanih izdanja s udjelom od 1%, koliko
je rezervirano i za još neosnovanu udrugu za
kolektivno ostvarivanje prava pisaca i prevoditelja. Udruge pisaca pripremaju se na kolektivno ostvarivanje prava temeljem javne
posudbe (iz javnih knjižnica), a u ovom času
ne postoji sporazum dviju postojećih udruga
o načinu organizacije toga posla. HDS, kao
najstarija udruga za kolektivno ostvarivanje
prava, spremno je pružiti suradnju onom subjektu koji će se baviti tim poslom i koji nalazi
potrebe za takvom suradnjom na način na koji
je to činio i čini i drugim udrugama nositelja
cant 151 11.indd 16
prava. Novoosnovana udruga za ostvarivanje prava novinara i novinskih izdavača temeljem reprodukcije u press clippingu i sličnim oblicima također
traži i dobit će našu suradnju za ostvarivanje prava.
To su aktivnosti koje HDS prihvaća zbog dvaju
važnih razloga, prvo, da ujedini napore na zaštiti
autorskih i srodnih prava neovisno o vrsti i time
doprinese jačanju opće svijesti o njihovoj vrijednosti i važnosti te drugo, da svagdje gdje postoji
mogućnost skupne naplate više naknada smanji
troškove koji terete korisnike.
Prošlu financijsku godinu obilježila je i primjena Općeg ugovora sklopljenoga s Hrvatskom obrtničkom komorom krajem 2006. godine. Ugovorom su korisnici u
ugostiteljstvu, obrtima i drugim poslovnim prostorima
stratificirani i klasificirani prema stručnim prijedlozima Komore. Kako se to odrazilo na financijsko poslovanje HDS ZAMP–a?
— Prihvaćanje prijedloga Komore dovelo je do
promjene pa, u većini slučajeva, i do stanovita
smanjenja dotadašnjih naknada, što je, zajedno s
otpisom starijih dugovanja i olakšicama u otplati
duga, bio svjestan ulog u postizanje bolje partnerske klime. To se pokazalo ispravnim, jer je dovelo
do porasta prihoda u odnosu na prethodna razdoblja. Također, zaključenje ovoga ugovora omogućilo je donošenje cjenika (tarife) koji je i službeno
objavljen i primjenjuje se na sve korisnike. Nadalje, ugovor i cjenik omogućuju da se svake godine naknada uskladi razmjerno porastu životnih
troškova i kretanju prosječnih plaća bez posebna
postupka, primjenom unaprijed ugovorene formule. To usklađenje, provedeno u 2008., nije izazvalo
posebne teškoće u odnosu s korisnicima.
Unatoč naizgled dobrim odnosima s Komorom, nije
sve bilo tako mirno. Komora traži utvrđivanje protuustavnosti zakonske odredbe o monopolu udruga za
kolektivno ostvarivanje autorskih i srodnih prava. O
čemu se radi?
— Donoseći Zakon o autorskom pravu i srodnim
pravima 2003., hrvatski je zakonodavac krenuo od
postojeće sudske i zakonodavne prakse u brojnim
zemljama koje su ustanovile bilo faktični bilo zakonski monopol (potonje, na primjer, u Austriji,
Italiji, Sloveniji...) jedne udruge za ostvarivanje
prava jedne vrste (skupine) nositelja prava. Hrvatska obrtnička komora obratila se Ustavnom sudu
RH s prijedlogom da tu odredbu utvrdi suprotnom poduzetničkoj slobodi, tvrdeći da je sama
činjenica monopola suprotna Ustavu RH — iako
ovaj jasno govori da je nedopuštena jedino zloupotreba monopolskog položaja. Na taj zahtjev očitovao se Državni zavod za intelektualno vlasništvo
argumentirano poričući teze predlagatelja, a kao
zainteresirana strana, i mi smo se uključili u postupak svojim detaljnim očitovanjem. Ovo je treći
— U punoj su primjeni Sporazum s Hrvatskom gospodarskom komorom te skupni i pojedinačni ugovori s uvoznicima
medija i uređaja za »privatno kopiranje«.
Prošla godina donosi prve prihode od
ovog oblika korištenja autorskih djela. U
ovoj se godini očekuje znatno povećanje
prihoda sa stalnom tendencijom porasta
u narednom razdoblju. Nakon što je zaključen sporazum s udrugom koja okuplja veći broj uvoznika, pod jednakim je
uvjetima došlo i do sporazuma s drugom
udrugom koja okuplja najveći dio preostalih korisnika. Konačno, ugovorene su
i naknade sa specifičnom skupinom korisnika koji uvoze mobitele, tako da je praktički
obuhvaćeno cijelo tržište stalnih uvoznika.
Tijekom 2007. došlo je i do promjene Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Izmjene Zakona
uglavnom se odnose na primjenu Smjernice EU o
provedbi pravne zaštite, kao i na poboljšanje dosadašnje prakse izdvajanja sredstava iz naknada što
ih prikupljaju udruge za kolektivno ostvarivanje
prava za kulturne i socijalne namjene. Međutim,
pokušalo se intervenirati u Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima na štetu nositelja autorskih i
srodnih prava.
— Tijekom proljeća i ljeta 2007., Državni zavod za
intelektualno vlasništvo i Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i športa pripremili su prijedlog izmjena i dopuna Zakona o autorskom pravu i srodnim
pravima. Izmjene se, u bitnom, odnose na primjenu Smjernice EU o provedbi pravne zaštite. Osim
toga, njima se uvodi i korisno unapređenje dosadašnje prakse o izdvajanju za kulturne i socijalne
potrebe sredstava iz naknada što ih prikupljaju
udruge za kolektivno ostvarivanje prava. Ta sredstva, kojima se dodaju i ona koja nisu raspodijeljena zbog zastare, namijenjena su fondu za poticanje
odgovarajućeg umjetničkog i kulturnog stvaralaštva pretežno nekomercijalne naravi i kulturne
raznolikosti. Visinu izdvajanja određuju udruge,
a za sredstva prikupljena od naknada za privatno
kopiranje sâm zakon propisuje izdvajanje od 30%.
S tim su odredbama usklađeni Pravilnik o raspodjeli naknada i Opći obračun za 2007. godinu.
Ovaj je sadržaj postao prijedlog Vlade RH koja
je na njega uputila određene amandmane u okviru materije koju je prijedlog obuhvatio, ali se, na
traženje interesnih grupa uvoznika (kojima se
ubrzo priključuje i Hrvatska obrtnička komora) naknadno, izvan tog okvira, pokušalo dodati i odredbe koje bi bitno suzile ovlasti udruga u
donošenju cjenika naknada. Ukratko, željelo se
Vijeću stručnjaka, kao tijelu koje daje mišljenje u
slučaju nesuglasja komora s udrugama, dati faktički pravo da ono donosi cjenik. Takvo bi rješenje
značilo nametanje izvansudskog tijela sa sudskim
ovlastima i zbog toga bi došlo u sukob s Ustavom
RH. U dva su navrata predstavnici svih udruga za kolektivno ostvarivanje prava bili suočeni s
predstavnicima Vlade i zainteresiranih korisnika i s ovim prijedlozima — i na kraju, prijedlog
izmjena Zakona ušao je u proceduru izglasavanja
te je donesen bez ovih neželjenih dodataka.
Godinu 2006. obilježili su jaki medijski napadi koncertnih promotora na HDS ZAMP, nakon čega su
započeli pregovori HDS ZAMP–a s Grupacijom
koncertnih promotora okupljenih u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Kako su završili ti pregovori?
Pregovori su bili dugi, no konačno je sredinom
2007. potpisan, i primjenjuje se, Opći ugovor s
Hrvatskom gospodarskom komorom za Grupaciju koncertnih promotora. Ovim ugovorom za
koncerte potvrđena je dosadašnja naknada u iznosu od 10% od prihoda, ovisno o broju posjetitelja
i koncerata što ih godišnje priređuje. Time je i za
ove oblike korištenja glazbenih djela ostvareno
načelo sporazumnog utvrđivanja naknada. Osim
toga, otklonjena su traženja jedne skupine promotora da naknada u Hrvatskoj bude u visini onih u
Velikoj Britaniji i SAD–u gdje su naknade, zbog
specifičnosti tamošnjih glazbenih tržišta, u postotku znatno niže. Mi smo prihvatili da koncertni
promotori u svojemu radu u zemlji imaju mnoge
probleme te onim urednima osigurali popuste, a
naši sugovornici prihvatili su da naknade u zemlji
trebaju polaziti od pravila Svjetske organizacije za
intelektualno vlasništvo, UNESCO–a i prakse
kontinentalne Europe.
Novosti je bilo i na području kabelska retransmisija.
Na što se one odnose?
— Odnosi s najvećim dijelom ove skupine korisnika sređeni su, priljev sredstava sve je uredniji i
raste. Od većih korisnika, nakon duljeg vremena,
uspješno je zaključen ugovor s HT–om (T–Com)
za uslugu Max TV koja je takozvani IP (internet
protocol) televizija i koja drugim tehničkim načinom nudi uslugu sadržajno jednaku onoj koju
daju kabelski operateri, a uz to i uslugu videoteke
i snimanja programa na HT–ov server. U 2008.,
nakon isteka prvih ugovora, slijedi ugovaranje za
naredno razdoblje i za širi opseg usluga kabelskih
operatera.
GLAVNA FINANCIJSKA
OBILJEŽJA 2007.
U USPOREDBI S
PRETHODNOM GODINOM
P
onovno bilježimo porast ukupnih naknada i to za čak 7%. Prihodi od Hrvatskoga
radija nešto su niži, no prihodi od ostalih
radijskih postaja u porastu su. Blagi porast zabilježen je i kod televizijskih postaja i kabelske
retransmisije. Kod koncerata je uočljiv blagi
pad, no za očekivati je da će taj prihod u 2008.
rasti. Naime, kao što smo ranije spomenuli u
2007. potpisan je Sporazum s Grupacijom
koncertnih promotora i mnogi, prije neuredni
korisnici, početkom 2008. uredili su svoje odnose s HDS ZAMP–om. Kod generalnih korisnika (diskoteke, hoteli, ugostiteljski objekti,
trgovački lanci, prijevoznici i slično) bilježimo
porast od čak 13%. To je odličan rezultat s obzirom da je riječ o prvoj godini primjene Općeg
ugovora sklopljenoga s HOK–om koji je u većini slučajeva donio smanjenje naknada, otpis
starih dugovanja i olakšice u otplati duga. Uslijed pada prodaje pozivnih melodija za mobitele, kao i blagog pada prodaje klasičnih nosača
zvuka (do čega dolazi uslijed razvoja tehnologija koje omogućuju sve lakše i kvalitetnije kopiranje originalnih nosača zvuka), došlo je i do
blagog pada u naplati mehaničkih prava. Međutim, u drugoj polovici 2007. stigle su i prve
uplate za privatno kopiranje, a vjerujemo da će
naknade ukupno naplaćene za ovakvo korištenje glazbenih djela i narednih godina bilježiti
porast. Prihod iz inozemstva ove je godine, za
razliku od prošle kada je zabilježen pad, u većem porastu. No, ne možemo govoriti o trendu
budući da je riječ o vrlo oscilirajućim prihodima, koji ovise o naplati inozemnih društava.
Uglavnom, 2007. možemo nazvati vrlo uspješnom financijskom godinom, a HDS ZAMP
nastojat će i dalje dobro surađivati kako s hrvatskim autorima, tako i s kolegama i suradnicima iz zemlje i svijeta. Vjerujemo da je to
ulog u našu budućnost kojim ćemo osigurati
još učinkovitije i transparentnije poslovanje, a
našim autorima što kvalitetniju uslugu.
25-Sep-08 10:49:47 AM
17
OBLJETNICE
OBLJETNICE
aš se poklopilo — ove godine u srpnju
Arsen Dedić slavi sedamdeseti rođendan,
a kako se počelo zbrajati, onda se zbrojilo
i pedeset godina umjetničke djelatnosti. Bila je
to prigoda za svečani koncert, a postalo je očito
da je Arsen Dedić neće propustiti. Slavljenički je
koncert održan 29. travnja 2008. u Koncertnoj
dvorani Vatroslava Lisinskog. U prvom dijelu
programa Zagrebačka filharmonija, bez koje
se sve to ne bi moglo odigrati, i dirigent Pavle
Dešpalj predstavili su autorovu filmsku i televizijsku glazbu. Organizatori su pripremili dva velika ekrana na kojima su prikazivani montažni
sažeci filmova iz kojih se slušala glazba: Prosjaci
i sinovi, Donator, Jedrima oko svijeta, Karneval,
anđeo i prah, U registraturi, Vlak u snijegu, Tajna
starog tavana i Glembajevi. Negdje usred prvog
dijela Dedić se pojavio na pozornici kako bi otpjevao pjesmu Geste i grimase iz filma Karneval,
anđeo i prah, a zatim je podij ponovno prepustio
orkestru i Zagrebačkim mališanima koji su
izveli popularnu Himnu zadrugara iz filma Vlak
u snijegu.
MEĐUNARODNI USPJESI
S
ve zapaženija i aktivnija pijanistica Tamara Jurkić Sviben,
o čijoj smo promociji CD–a
sa skladbama Božidara Kunca
pisali u broju 150, održala je 17.
Tamara Jurkić Sviben recital je zamislila
kao preds t a v lja nj e
nekih od
svojih prioritetnih pijanističkih
sk lonosti,
ponajprije
onih vezanih za
prošlost
naše glazbe
(Luka Sorkočević s
prekrasnom
Flora Turner Vučetić, grofica Pejačević, Tamara Jurkić Sviben i grof
Sonatom),
Pejačević
zatim slijedi
zanimanje
lipnja solistički recital u Londonu, za stvaralaštvo skladateljica kojih je u
jednoj od glazbenih prijestolnica Hrvatskoj nekada bilo malo — sve prisvijeta, s djelima hrvatskih sklada- sutnija Dora Pejačević, kojoj kao da se
telja, u rasponu od Dubrovčanina vraćamo, sa skladbama Dva nokturna
Luke Sorkočevića (18. stoljeće) do op. 50 i 2. sonatom u a–molu, op. 57 ,
njegova sugrađanina i našeg mla- te samozatajna Ivana Lang i njezine čedog suvremenika Frane Đurovića. tiri nježne skladbe op. 50 (Dječja igra,
Koncert je održan u velikoj dvorani Valcer, Tajanstvenim koracima i Toccata ).
London House Goodenough Co- Središnji dio pripao je suvremenoj glazbi
llege, a priredili su ga spomenuta
cant 151 11.indd 17
Praizvedba Ðurovieve skladbe
Tamara Jurkić Sviben jest pijanistica
velikih dometa, jedna od onih koje su
prošle sjajnu školu pokojnoga profesora
Jurice Muraja i potom je nadograđivale po cijelom svijetu, ali ono što kod nje
izaziva ushićenje nije njezina tehnička
bravuroznost koju je te večeri pokazala u
golemim količinama, posebno u skladbi Božidara Kunca, nego fini osjećaj
za nijansiranje i gradiranje atmosfere
u pojedinim skladbama. Odnosi se to
podjednako na poimanje djela za koja
bismo mogli ustvrditi da su nježno, žensko pismo Ivane Lang i Dore Pejačević,
koliko i na prirodno razumijevanje dinamičkih i strukturalnih promjena koje
donosi suvremena skladba Not Really a
Lullaby mladoga Frane Đurovića, koja je
napisana posebno za nju, a u Londonu je
doživjela svjetsku premijeru. Upravo je
tu raznolikost, široki kaleidoskop ideja i
pristupa hrvatskih skladatelja, neprekinuti niz i gradaciju od Sorkočevića do
Đurovića donijela Tamara Jurkić Sviben
s lakoćom i dubokim razumijevanjem
glazbenoga tkiva svake pojedinačne
skladbe. Za dodatak je uslijedilo djelo
Pitoreska iz Tri bizareske malo poznatoga
i gotovo zaboravljenog hrvatskoga Židova Žige Hirchlera–Hirskog, tragično
stradaloga u logoru Jasenovac. A upravo
bi stvaralaštvo zaboravljenih i tragično
stradalih skladatelja židovskoga podrijetla trebala biti tema doktorske disertacije
ove pijanistice. Na kraju je organiziran
domjenak, snimanje za televiziju i prodaja oba kompaktna diska Tamare Jurkić Sviben
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
Potomci hrvatskih skladatelja
Hrvatska glazba je na tim prostorima
još uvijek nešto egzotično, osobito djela za glasovir, ali zahvaljujući činjenici
da naše Veleposlanstvo ima širok krug
kulturnih aktivnosti, publika je dobrano
ispunila dvoranu, u čijoj su većoj blagovaonici snimane neke od scena popularnih filmova o Harryju Potteru. Koncertu su prisustvovali i članovi obitelji jedne
od predstavljenih skladateljica, Dore
Pejačević, dok se potomak obitelji Sorkočević, također stanovnik Londona,
nije pojavio zbog izbivanja iz Engleske.
Sve to čvrsto pod kontrolom drži Flora
Turner, dinamična savjetnica za kulturu
našeg Veleposlanstva u Londonu.
i to iz pera Frane Đurovića (1971., Dubrovnik), koji pripada najmlađemu naraštaju hrvatskih skladatelja, te velikom
pijanistu i skladatelju Božidaru Kuncu,
čijemu je skladateljskom opusu, to jest
njegovu revidiranju i novom čitanju,
posvetila i magistarski rad i kompaktnu
ploču u izdanju Croatia Recordsa (Božidar Kunc: Sonate). Bio je to zanimljiv
i osobit autorski pristup povijesti i suvremenosti hrvatskoga stvaralaštva za
glasovir.
PRIKAZI
Tamara Jurkić Sviben
recital je zamislila kao
predstavljanje nekih
od svojih prioritetnih
pijanističkih sklonosti,
ponajprije onih vezanih
za prošlost naše glazbe
(Luka Sorkočević s
prekrasnom Sonatom),
zatim slijedi zanimanje
za stvaralaštvo
skladateljica kojih je u
Hrvatskoj nekada bilo
malo (Pejačević i Lang)
te, na kraju, posvećenost
visoka škola i Veleposlanstvo Republike
Hrvatske u Ujedinjenom Kraljevstvu
Velike Britanije i Sjeverne Irske, a u suradnji s kulturnim odjelom Ministarstva
vanjskih poslova Republike Hrvatske.
PRIKAZI
Piše: Ognjen Tvrtković
PRIKAZI
PIJANISTICA VELIKIH DOMETA
PRIKAZI
MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI
Koncert Tamare Jurki Sviben u Londonu
PRIKAZI
Zahuktavajua atmosfera
Ako je prvi dio bio tek zagrijavanje, drugi se dio
(Filharmonijom su sada dirigirali Josip Cvitanović i Valter Sivilotti) razvijao poput vlaka koji
kreće, a zatim se sve brže i brže zahuktava kako
Otvorenost svakoj glazbi
Niz pjesama s novog albuma pokazao je da kantautor
kreće novim, složenijim, još zanimljivijim smjerom,
te da u njima kombinira elemente klasične glazbe (uz
pomoć sopranistica France Drioli i harmonikaša Sebastiana Zorza), da tu ima i elemenata tanga, jazza,
ali i opće prepoznatljivog lirskoga glazbenog štiva
PRIKAZI
B
bi postigao brzinu koja zaustavljanje čini nemogućim. Tako je
otprilike teklo šansonijersko predstavljanje Arsena Dedića koji je
počeo pjevati svoje stare, svima
poznate, legendarne hitove kao
što su Sve što znaš o meni, Moderato cantabile i Kuća pored mora.
Međutim, kao pravi showman,
Dedić je točno znao kada se treba
obratiti publici, kada treba uvesti
nove pjesme (Petra, peta u programu od njih dvadesetak, izvedena je premijerno kako bi predstavio novi album Rebus), a kada
treba pozornicu osvježiti novim
izvođačima. Tako je pjesme Kako
mogu vjerovati i Pusti me da spavam otpjevala Gabi Novak čija boja i kvaliteta glasa,
kao uostalom i Arsenova, s godinama nije izgubila ni
trunčicu negdašnjega sjaja.
DAVOR HRVOJ
Piše: Irena Paulus
PRIKAZI
Samo dva dana kasnije, 19. lipnja, na
godišnjicu smrti velikoga hrvatskog
pjesnika Vladimira Nazora, na prigodnoj svečanosti u velikoj čitaonici
Hrvatskoga državnog arhiva dodijeljena su najviša nacionalna priznanja,
godišnje i životne nagrade u području
kulture i umjetnosti. Arsen Dedić, kao
autor glazbe za film postao je laureat
Nagrade Vladimir Nazor za životno
djelo u području filmske umjetnosti.
U području glazbe nagradu za životno djelo dobio je baletni prvak Damir
Novak, a godišnju nagradu pijanistica
Martina Filjak.(M.S.)
PEDESET GODINA RADA,
SEDAMDESET GODINA IVOTA
OBLJETNICE
P
ovodom obilježavanja 65. rođendana splitskoga dnevnika Slobodna Dalmacija u Vili Dalmaciji,
17. lipnja održana je svečana dodjela
nagrada u području umjetnosti, znanosti i novinarstva. Tom je prigodom naš
ugledni skladatelj Arsen Dedić primio
nagradu za životno djelo u području
umjetnosti Jure Kaštelan.
Sla vljeni ki koncert A rsena Dedi a u Velikoj d vorani Vatrosla va Lisins kog
OBLJETNICE
ARSEN DEDIĆ
LAUREAT NAGRADE
VLADIMIR NAZOR
I NAGRADE JURE
KAŠTELAN ZA
ŽIVOTNO DJELO
OBLJETNICE
VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI
BROJ 151, SRPANJ 2008.
koje je umjetnikov zaštitni znak. Otvorenost svakoj
glazbi pokazalo je gostovanje grupe Zabranjeno pušenje (koji su izveli pjesmu Takvim sjajem može sjati iz
Dedićeva filmskog prvijenca Živa istina), sina Matije
(koji je, stvarajući ugođaj klupskoga jazza, pratio oca
u pjesmi Pijanista) te klape Maslina iz skladateljeva
rodnog Šibenika (Zaludu me svitovala mati, Odlazak). Koncert je doista pružio vrhunski doživljaj, što
su dodatno potvrdile puna dvorana i ovacije. No,
pljesak je bio samo odraz darovanoga jer je, zapravo,
slavljenik počastio publiku svojim najmilijim darom
— glazbom.
Proljee i Ljeto Guda kog k varteta Ruc ner
BORBA IZMEÐU
GLAZBE I TIŠINE
Piše: Bojana Plećaš Kalebota
udački kvartet Rucner svoju je šestu sezonu koncertnoga ciklusa Četiri godišnja
doba, koji se održava srijedom u Hrvatskom glazbenom zavodu (HGZ), započeo
na već poznatim temeljima, zasnovanima na koncepciji ugošćivanja poznatih
glazbenika, praizvedbi djela hrvatskih skladatelja i obilježavanja značajnijih obljetnica, no
od ove godine u koprodukciji sa Zagrebačkom filharmonijom.
G
Na koncertu Proljeće, održanom 16. travnja, violinistice Sidonija Lebar i Ana Paula
Knapić Franković, violist Dragan Rucner i violončelistica Snježana Rucner ugostili su
uglednoga gitarista, lutnjista i
kontrabasista Darka Petrinjaka s
kojim su upriličili prvu suvremeGudački kvartet Rucner jest
nu izvedbu dvaju Concertina za
sastav koji već niz godina
gitaru i gudački kvartet varaždinnjeguje suvremeno glazbeno
skoga skladatelja Ivana Padovca.
Jedan od najznačajnijih skladatestvaralaštvo, promatrajući
lja i gitarista prve polovice 19. stoi interpretirajući ga osobito
ljeća, nakon Vatroslava Lisinskog,
studiozno, što je bilo osjetno
Padovec je dio života proveo u
Beču te na turnejama po eurou izvedbi Detonijevih Predaha
skim glazbenim središtima. Dva
tišine, ali i u prvoj suvremenoj
nedavno otkrivena Concertina za
gitaru i gudački kvartet, u C–duru
izvedbi zaboravljenoga
i F–duru, od velike su važnosti za
Concertina za gitaru i gudački
povijest hrvatske glazbe jer riječ je
kvartet Ivana Padovca,
o predvodnicima instrumentalnih
koncerata u hrvatskoj glazbenoj
varaždinskoga skladatelja iz
literaturi, uz violinske koncerte Iva19. stoljeća.
na Jarnovića. U ostavštini bečkoga profesora gitare Karla Scheita,
koja je pohranjena na Sveučilištu
za glazbu u Beču, partiture je pronašao austrijski gitarist i muzikolog dr. Stefan Hackl,
a ubrzo bi jedna američka izdavačka kuća trebala objaviti i suvremeno notno izdanje.
Postoji podatak da je sâm Padovec u travnju 1841. godine na zagrebačkom Tuškancu
izveo svoj Koncert za gitaru i kvartet, pa je pretpostavka da se radi o jednome od dva
concertina. Oba djela skladana su za terc–gitaru, karakteristično glazbalo toga doba,
manjega opsega, ugodbe za malu tercu više i briljantnoga zvuka. Darko Petrinjak solističku je dionicu na proljetnome koncertu odsvirao uvjerljivo na modernoj replici terc–
gitare graditelja Mirka Hotka. Uz besprijekornu sviračku vještinu, njegovu su izvedbu
krasile jednostavnost i nepretencioznost u pristupu te dojmljivo oblikovane melodijske
cjeline, osobito u lirski osjenčanim dijelovima. Gudački kvartet Rucner nenametljivo je,
spretno i stilski prilagođeno pratio solista, izražajno muzicirajući u uvodnim dijelovima i
kraćim interludijima.
Predasi tišine za gudački kvartet i klavir naziv je skladbe Dubravka Detonija koju su na
koncertu Ljeto u dvorani HGZ–a 11. lipnja praizveli Kvartet Rucner i mladi pijanist Danijel
Detoni. Riječ je o prerađenom istoimenom uratku, skladanom za gudače 1994. godine,
koji je na 18. Muzičkom biennalu Zagreb 1. travnja 1995. praizveo Šleski gudački kvartet. Sastavljeno od niza kraćih, ugođajno kontrastnih odjeljaka, istodobno povezanih i
isprekidanih promišljenim stankama, djelo je svojevrsna borba između zvuka, odnosno
glazbe i tišine. Interakcija klavira i gudačkog kvarteta odvija se na dvije razine, s jedne se
strane međusobno potiču, a s druge prekidaju. Skladba započinje dojmljivo, svojevrsnim
lajtmotivom koji se provlači kroz cijelo djelo te ga naposljetku i zaključuje. Gudački kvartet
Rucner jest sastav koji već niz godina njeguje suvremeno glazbeno stvaralaštvo, promatrajući i interpretirajući ga osobito studiozno, što je bilo osjetno i u izvedbi Detonijevih
Predaha tišine. U pijanistu Danijelu Detoniju, koji im se pridružio i u posljednjemu djelu
na programu, zahtjevnomu Franckovom Klavirskom kvintetu u f–molu, članovi Kvarteta
dobili su suradnika koji promišljeno pristupa komornoj glazbi, ispunjavajući njezine visoke zahtjeve.
25-Sep-08 10:49:48 AM
BROJ 151, SRPANJ 2008.
TA M A R A OB ROVAC , razgovor povodom njezina novog projek ta s Trans histria ansamblom i guda kim k vartetom E poque iz eš ke
»SKOK« U KVARTET
DAVOR HRVOJ
Razgovarala: Petra Pavić
Koncert koji ste održali u Maloj dvorani Lisinski
bio je pomalo drugačiji od dosadašnjih i po sastavu i po aranžmanima. Što je bilo novo?
— Pa, mislim da je kompletan koncept bio
nov. To je nešto što sam već duže planirala,
a radi se o inkorporiranju gudačkoga kvarteta
u već postojeći Transhistria ansambl. A i 90%
skladbi je novo, namjenski pisano za taj sastav
glazbenika. Dugo me to mučilo, ali nisam se
usudila »uskočiti« u gudački kvartet jer je to
ipak ozbiljna priča i ozbiljna forma, pa nisam
bila sigurna mogu li raditi po sluhu, kako to
inače činim. No, izgleda da je Bog na mojoj
strani i pušta me raditi i bez mojega ozbiljnog poznavanja tih instrumenata — naime,
te instrumente ne poznajem kako treba, znam
koje su žice, ali o pozicijama i hvatovima nemam pojma. Ali sve što sam napisala moglo
se odsvirati, na čemu sam vrlo zahvalna onomu koji mi poslao tu energiju.
Osloboena enska intima
Dakle, osnovna novost je gudački kvartet.
Same skladbe pisane su kompleksnije, otprilike u nekoj formi mini–sonatine. Tu je uključeno puno instrumenata i bi bilo glupo da svi
neprestano sviraju... zato sam išla na neke
aranžmanske zahvate koji pretapaju i prelijevaju zvuk jedan u drugi — znači kombinacija
instrumenata u ansamblu i u gudačima. Jedino što mi još mrvicu nedostaje, a to stvarno
nije lako postići, jest neka vrsta kolektivne
improvizacije — ljudi koji dolaze iz miljea
klasične glazbe to ne mogu iz prve postići.
Oni, naravno, mogu pročitati sve što piše i
ono što ja pišem sigurno je tehnički minimalno zahtjevno. Ono što je zahtjevno za kvartet
jest postići taj puls koji mi već uhodano imamo i
to je ono što se u jazzu zove swing — da sve diše
jedno s drugim — a to su napravili što je već jako
veliki korak.
— Što se tiče reakcije publike, potpuno sam iznenađena, jer su neki ljudi navikli da je uključeno
više show programa, a ovdje sam se zaista koncentrirala isključivo na glazbeni jezik — ostale teatarske komponente, koje inače postoje u nastupima
Transhistria ansambla, bile su minimalne. Rekla
bih da je tu izašla jedna ženska energija za koju
dosad nisam znala kako bih je usmjerila jer sam
uvijek mislila da je to premekano i prefino, to je
kao nekakva moja najdublja intima koja dosad nije
imala načina pokazati se. Sada je izašla — bili su
to određeni snažni emotivni periodi koje sam proživjela i koji su nekako izašli kroz pjesme, tako da
sam oduševljena reakcijom publike, stvarno je bila
iznad svih mojih očekivanja.
Da, na koncertu ste i sami rekli da Vas je bilo pomalo
strah zbog repertoara. Prema kojim kriterijima odlučujete da je određeni repertoar za određenu prigodu i
publiku?
— Kada Transhistria sama nastupa, onda biramo
iz našeg velikoga fonda pjesama prema situaciji,
dakle prema kontekstu. Znači, ako je kontekst takav da se sjedi i da se glazba koncentrirano može
slušati, onda se biraju takve vrste pjesama — finija
tempa, stvari finije pređe, one pjesme koje imaju
suptilniji izričaj. Ako se radi o klupskoj atmosferi
onda su to malo brže stvari koje mogu podnijeti
manje koncentrirano slušanje. Međutim, sada kao
da sam projekte razdijelila na te situacije. Za koncert s gudačkim kvartetom nije bilo brige oko repertoara jer su to bile sve stvari pisane za taj sastav.
No, napravila sam još jedan projekt — Transhistria
electric u kojemu su moji dečki ukopčani u struju s
električnom gitarom, basom i bubnjevima, a umjesto harmonike tu su klavijature te brass sekcija. To
su uglavnom nove stvari, iako su neke obrađene —
one iz akustičnoga repertoara koje to mogu podnijeti. Tu je segmentiran izričaj primjereniji klupskoj
atmosferi gdje nema smisla doći s akustičnom,
suptilnom pričom. To su sada tri paralelna projekta koje su prije praktički sve pokrivali dečki iz
Transhistria ansambla. Ne znam je li ovako bolje
ili ne, ali tako je kako je.
to što se svira. Međutim, po mojoj procjeni jazz
je kao forma došao do određene granice gdje mu
je jedini spas kontaminacija s bilo čim drugim, pa
tako i s etno glazbom. Jedino je bitno da se ne izgubi improvizacija i trenutna kreacija kao osnova
tog izričaja. To je za mene ono što ja želim raditi. E
sad, zove li se to etno, jazz ili world music, to mi je
u načelu svejedno. Bitno da je taj izričaj istinit. To
mi je puno draže nego da smo možda žanrovski
bolje definirani.
Ove ste godine prvi put nastupili i na festivalu Jazzarella, čime je ujedno premijerno pokrenuta suradnja
toga festivala s domaćom umjetnicom. Jedna od gošći
festivala, violinistica Jenny Scheinmam, na svojemu je
koncertu, a kasnije i meni u intervjuu, izrazila svoje
oduševljenje Vašim koncertom, skladbama, energijom,
ali ponajviše pjevačkim sposobnostima. Kako je došlo
do suradnje s Jazzarellom i možemo li Vas očekivati i
iduće godine?
Vaše temeljno glazbeno obrazovanje je, zapravo, klasično — Vi ste flautistica. Kada se dogodila prekretnica
i što Vas je »odvuklo« na ovu stranu?
— Pa, pretpostavljam da ipak ne — bilo bi malo
besmisleno da svake godine nastupam osim ako
nemam neke sasvim nove projekte. Naravno, to
najviše ovisi o Draženu Kokanoviću jer je on glavni koordinator. Ali mislim da će se iz nastupa na
ovom festivalu izroditi nešto, jer je Dražen bio vrlo
ljubazan i pobrinuo se da dođu neki agenti i vide
cijelu stvar uživo. To je zapravo najprimjereniji
način prezentacije. CD je dobar, čak i live snimka
na DVD–u, ali nema toga medija koji će prenijeti živu ljudsku energiju. Još ga nisu izmislili... ali
možda hoće! Možda će biti neki botun, neki kristal
koji staviš u bocu plina, pa onda osjećaš energiju...?
Ma, to ne može biti! Ja sam nekako konzervativno
nastrojena, pa mi se ipak čini da do toga neće doći.
To je otprilike kao da napravite virtualni seks — ili
je koža ili nema kože, zar ne? Tako je i glazbena
komunikacija — ili energija ide izravno i izmjenjuje se, napravi in i out ili toga nema. Meni se Jenny
također jako svidjela i kao sviračica i kao osoba,
odmah, isprve. Voljela bih s njom nešto napraviti,
a mislim da će se to i dogoditi.
Kakva je Vama razlika između nastupanja na jazz i
etno/world music festivalima? Jesu li i Vaši repertoari
u tom smislu različiti?
— Pa, zapravo nisu. Mi se u tom smislu ne prilagođavamo previše. Ali recimo, world music festivali otvoreniji su prema jazzu, to jest prema formi
improvizacije, nego što su jazz festivali otvoreni prema etno izričaju. To je vrlo zanimljivo. Po
mom je mišljenu besmisleno ne nazivati jazzom
nešto što ima zvuk koji nije direktno jazzerski,
što harmonijski, melodijski i ritmički ne podsjeća
na klasični jazz samo zato jer improvizacija zvuči
drugačije. To je za mene potpuno besmisleno jer
je sam jazz praktički potekao iz roots music, izravno iz etnosa. Prema tome, on je samo razvijen kao
forma u smislu improvizacije i načina percepcije
te improvizacije. Znači, kao što u klasičnoj glazbi
postoji ekspresivnost kod umjetničkog izražavanja, tu postoji umjetnost improvizacije koja ima
svoje parametre koji se uče i preko kojih se svira
Koncert Tamare Obrovac, Trans histria ansambla i
k varteta E poque
NOVI DIJALEKT
Piše: Petra Pavić
Inkorporiranjem gudačkoga
kvarteta u već postojeći
Transhistria ansambl, Tamara
Obrovac dobila je novi zvuk
i novog »sugovornika« u
improvizacijama.
Kao što vidite, množim se! — tim je riječima skladateljica, pjevačica i flautistica Tamara Obrovac pozdravila publiku u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog na posljednjemu koncertu iz Jazz ciklusa Lisinski u organizaciji Hrvatskoga društva skladatelja.
Predstavila je po mnogočemu novi projekt u kojemu se njezinom Transhistria
ansamblu pridružuje i češki gudački kvartet Epoque u sastavu Martin Válek i Vladimír Klánský, violine,
Vladimír Kroupa, viola i Vít Petrášek, violončelo. Uz takvu formaciju ansambla logičan je i novi repertoar,
ali se na koncertu mogao čuti i vidjeti drugačiji i novi kompletni umjetnički izričaj Tamare Obrovac. Inkorporiranjem gudačkoga kvarteta u već postojeći Transhistria ansambl, Tamara Obrovac dobila je novi
zvuk i novog »sugovornika« u improvizacijama. Iako nikada dosad nije skladala za takav sastav instrumenata i iako, prema njezinim riječima, sklada isključivo po sluhu, dakle ne razmišljajući uopće o harmonijskom slogu, uspjela je postići skladnost uhodanog i prepoznatljivog zvuka Transhistria ansambla —
gitare, harmonike i bubnja — s gudačima. Isto su tako vrlo zanimljivi dijelovi u kojima svira sam gudački
kvartet, gdje Tamarin glazbeni jezik (za koji ona kaže da postoji, ali samo na nesvjesnoj razini) zvuči komornije i intimnije, a obogaćen je klasičnim glazbenim dijalektom. Njezine mahom nove pjesme, pisane
namjenski za taj sastav glazbenika, ovoga su puta obojene »više ženskom« bojom. Tekstovi nisu bitno
različiti od dosadašnjih, u kojima je tematika također ljubav, ljepota ili samo neki određeni osjećaj, ali cjelina teksta i glazbe ipak djeluje nježnije i emotivnije, pogotovo u pjesmama kao što su Sama i Madirosa.
Žanrovski neograničeni Transhistria ansambl i Tamara Obrovac svojim dosadašnjim repertoarom
cant 151 11.indd 18
— (smijeh)... Za maturu sam došla do Mozartova D–dur koncerta i to mi je bio vrhunac! Jedino što sam ozbiljno naučila jest čitanje nota i to
ne harmonijskih slogova, nego melodijskih, znači
ono što je vezano uz prstomet — percepciju note
i odnos mozga i prstiju. Sve to mi nije naročito
puno pomoglo u onome što se kasnije dogodilo.
Došla sam u Zagreb studirati sociologiju i shvatila
da postoje jazz koncerti i jazz glazbenici i nekakva
živa energija koja se tamo zbiva. To me je potpuno
pomelo sa svih ostalih putova! Shvatila sam da je
to vrsta glazbe koju želim raditi i onda sam zagrizla i radila, ja to volim reći: kao životinja, što se
ni dandanas nije promijenilo. Nonstop sam učila,
pokušavala biti dostojna toga što želim raditi. I
tako, polagano se ta divlja potreba za izričajem i za
originalnošću artikulirala u ono što je sada.
Ovo je prvi put da ste skladali za ansambl kao što je
gudački kvartet. Rekli ste da Vam klasična glazbena
naobrazba nije previše pomogla u tome. Jeste li možda
inspiraciju dobivali slušajući neke gudačke kvartete iz
repertoara klasične glazbe?
— Ne, ni inače ne radim ništa slično tome. Ja se
moram ili previše naslušati tako da mi ostane konglomerat tonova koje ne mogu točno razlučiti ili
uopće ne slušati. Jer ako slušam uvijek mi ostaje
zvuk u ušima i uvijek imam osjećaj da će mi se
potkrasti neki podsvjesni sample...i bojim se da ne
bih slučajno nešto iskopirala — od toga bježim
kao vrag od tamjana. Besmisleno mi je činiti nešto što podsjeća na nekog drugog, nešto što nisam
ja. Radim brzo i divlje, na računalu, a sve snimam
uživo jedno na drugo preko klavijature. Imam dobre samplove gudača, to me je spasilo. U tom sam
se smislu pripremila kako bih imala koliko–toliko prirodan zvuk, da mogu razumjeti što zapravo
radim. Ne mogu raditi ako prije toga razmišljam
racionalno, ne mogu... jednostavno mi se zaustavi
tijek ideje.U načelu sve radim po sluhu, apsolutno
sve. Kada napravim, harmonijski, liniju na liniju,
onda imam neku »logiku« u glavi koja mi govori
što »štima«, a što ne. Radim stvarno divlje i brzo i
Bog nek’ čuva onoga koji mi se nađe u blizini, jer
me je tada teško podnijeti. Tako da je dobro što
živim sama, jer onaj koji bi se našao u blizini ne bi
se dobro proveo u vrijeme dok radim...
Bila sam iznimno ponosna kada sam shvatila da se
nastupali su podjednako na jazz, kao i na etno/world music festivalima. Tamarina
otvorenost i nesputanost čujna u njezinim skladbama omogućuje im širok spektar predstavljanja. Međutim, ta originalnost ne ide na račun kvalitete umjetničkog
izričaja — i to je ono što slušatelji prepoznaju. Stoga ne iznenađuje oduševljenost publike na kraju koncerta iz Jazz ciklusa Lisinski & HDS, koja je možda naviknuta i na veći show u nastupima Tamare Obrovac s Transhistria ansamblom,
no ovoga je puta pozornost posjetitelja zaokupio novi zvuk, zbivanje u samoj
glazbi te tekstovima od kojih svaki priča jednu priču. Tako, na primjer, pjesma
Vila Idola govori o domu za starije osobe i tome kako je kada dojde vrime za poj.
Uz ovo akustično predstavljanje, primjerenije ipak usredotočenomu slušanju, Tamara Obrovac napravila je još jedan projekt, također s novim skladbama, u kojemu
su članovi ansambla ukopčani u struju — projekt Transhistria electric predviđen
za klupsku atmosferu. Oba projekta možemo očekivati na kompaktnim diskovima
do kraja godine. Međutim, čudesna energija
i kemija među glazbenicima na pozornici u
trenucima improvizacije
može se doživjeti samo
uživo.
DAVOR HRVOJ
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
RAZGOVORI
RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI
18
Tamara Obrovac Transhistria Ensemble i kvartet Epoque
25-Sep-08 10:49:49 AM
19
BROJ 151, SRPANJ 2008.
FESTIVALI
BAŠTINA
— Svašta se tu događa, uopće nema pravila! Zanimljivo je da je dobar dio novih stvari izašao
iz teksta... izgleda da je to najjednostavniji put.
Znam samo da mi je najgora obrnuta varijanta,
dakle pisati tekst na već napravljenu glazbu. Još
par skladbi stoji i čeka svoju realizaciju jer sam
najprije napravila glazbu, a tekst mi je teško formulirati tako da govori ono što želim, a da istodobno poštuje melodiju. To je zaista vrlo teško,
najgora varijanta, ali i to sam radila mnogo puta.
Ponekada mi dođu već praktički gotove stvari, s
tekstom i glazbom... nekad mi dođe samo neki
riff, a neke stvari zvuče pogrešno kad ih odsviram... a neke i tražim, duže. Ali ne znam Vam
točno opisati taj proces. To je neko »pod» ili »nad»
ili »lijevo/desno« stanje svijesti koje je drugačije
od uobičajenog.
cant 151 11.indd 19
BAŠTINA
BAŠTINA
BAŠTINA
BAŠTINA
— Ove godine ćemo sigurno izdati ovu akustiku
s gudačima, a najvjerojatnije i elektriku, napravit
ćemo to u jednom mahu. Još nisam odlučila kada
što, ali do kraja godine sigurno će izaći jedan, ako
ne i oba. A ostale stvari su standardne — ima dosta svirki, radim neke projekte i sama s jednim austrijskim bendom... znači imamo Austriju, Italiju,
Francusku. S elektrikom imamo dosta svirki čak
i ljeti, što je dokaz da te stvari koje sam napravila mogu i tržišno dobro funkcionirati. Rekla bih
da nas čeka standardna ludnica i idemo dalje dok
izdržimo.
BAŠTINA
Vaš zadnji album objavljen je prije dvije godine. Možemo li uskoro očekivati novi i kakvi su Vam planovi
za ljeto, putovanja, gostovanja?
BAŠTINA
Kako izgleda Vaš proces skladanja od ideje do realizacije? Nastaje li najprije glazba, pa onda tekst ili
obrnuto, ili možda istodobno?
BAŠTINA
— No, eto, zanimljivo je da kod mene razum u
drugim segmentima funkcionira dosta dobro.
Nisam nešto naročito inteligentna, ali mogu razlučiti puno stvari, jedino što u mojoj glazbi to
nije prvenstveno. Što se same tematike pjesama
tiče, ona je u načelu emotivna i osjeća se emotivni
doživljaj svega — i jezika i samog dijalekta, njegove forme, melodije i boje. Osnova je, naravno,
uvijek neka emocija ili nekakav stav koji je, kada
pišem na dijalektu, prikazan kroz prizmu jednog
arhaičnog načina razmišljanja. Ja bih rekla da je to
što tražim kombinacija arhaike i arhetipa. Stalno
tražim neki arhetip za koji ne znam ni sama gdje
je niti što je, ali neku vrstu toga nečeg pra, što je
zapravo težnja prema nečemu univerzalnom. Moj
otac slikar uvijek kaže da je umjetnost potraga za
izgubljenom komunikacijom — mislim da ima
potpuno pravo. Ja bih još dodala i za istinitom
komunikacijom, jer u cijelom ovom našem luđačkom načinu života nije jednostavno očistiti, rekla
bih, sve te smetnje i doći do sebe, jer u načelu cijeli sustav obrazovanja funkcionira i sračunat je na
dobivanje informacija, a ne na dobivanje sredstva
za otkrivanje samoga sebe. To je nešto što je u
ovom trenutku privilegija umjetnosti.
FESTIVALI
— Ne, nisam. Bavim se emotivnim pristupom i
ono što sam maloprije govorila vrijedi i u ovom
slučaju. Imam neku podsvjesnu branu od kontaminacije bilo čime, što uključuje, nažalost ili na
sreću, možda i dozu neznanja. To je onako, napola svjesno. Zato jer to uvijek doživljavam kao neku
vrstu opasnosti od kontaminacije racionalnim načinom razmišljanja koji me ugrožava u kreaciji...
Kako sam ovo rekla, ha,ha! — moj bi otac bio
ponosan. Ti »stranizmi«... to je strašno!
FESTIVALI
Sami pišete tekstove za svoje skladbe i ti tekstovi su
uglavnom folklorne tematike. Jeste li u radu koji put
posegnuli za etnološkom ili etnomuzikološkom literaturom?
BAŠTINA
sve što sam napisala može odsvirati. Gudačkom
kvartetu sam rekla: »Gledajte, dečki, ja nemam
pojma o vašim instrumentima, recite mi postoji li
ovdje nekakvih ozbiljnih tehničkih problema za
vas u smislu hvatova i tih stvari?«. Rekli su da ne
postoji i da je sve u redu. Znači, sve je zapravo išlo
prirodno, jedino sam kod dvoglasa morala misliti
da treba biti prazna žica. Mislim i o formi pjesme, o slaganju dramaturgije, dakle, kod takvih
stvari upotrebljavam razum. A ovo ostalo, dolazi
doslovno »samo od sebe«.
FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI
X V. Matetievi dani (Rijeka — Ronjgi 9. –11. tra vnja 2008 .)
U znaku Emila Cossetta
Piše: Ljerka Žic
radicionalna manifestacija Matetićevi dani doživjela je svoje petnaesto
izdanje nizom događanja koja su
započela 9. travnja svečanim koncertom u
atriju Pomorskoga i povijesnog muzeja Hrvatskoga primorja u Rijeci, u nazočnosti
brojnih ljubitelja zborske pjesme, a na kojemu su nastupili Mješoviti pjevački zborovi
Emil Cossetto iz Zagreba te Jeka Primorja i
Riječki oratorijski zbor Ivan Matetić Ronjgov.
Tri desetljeća bijenalne manifestacije bila su
ove godine posvećena 90. obljetnici rođenja hrvatskoga skladatelja i dirigenta Emila
Cossetta. Program, priređen u organizaciji Ustanova Ivan Matetić Ronjgov iz Ronjgi
i pod pokroviteljstvom Općine Viškovo i
Primorsko — goranske županije te Grada
Rijeke i Hrvatskoga društva skladatelja, koji
su omogućili održavanje ove svečanosti, počeo je tradicionalno zajedničkom izvedbom
pjesme Draga nam je zemlja Ivana Matetića
Ronjgova uz prigodne riječi koje su domaćin i
pokrovitelji uputili publici. Potom je nastupio
Mješoviti pjevački zbor (MPZ) Emil Cossetto
iz Zagreba pod umjetničkim vodstvom dirigenta Josipa degl´Ivellia sa skladbama svojega
nekadašnjeg dirigenta i zborovođe čije ime
nosi: Voćka poslije kiše, Klet, Međimurje, kak
si lepo zeleno, Dorica pleše, Domovina i Kalendarska (uz glasovirsku pratnju Đorđa Manojlovića i recitatoricu Katarinu Gaić). Zbor je
istinski kultiviranim višeglasjem predstavio
dio bogatoga Cossettova opusa odabravši ona
djela u kojima se oslikava skladateljeva stilska
mnogoznačnost.
T
Nezaobilazne Ladarke
Koncert je nastavio Mješoviti pjevački zbor
KUU Jeka Primorja iz Rijeke, koji je pod
vodstvom dirigentice Aleksandre Jug–Matić
izveo dojmljive i lijepo artikulirane Cossettove skladbe Mjesečina i Plavo nebo, dok je RiječKoncertna iz vedba opere
Ek vinocij u ciklusu Lisinski
subotom
Uvjerljivost
glazbe
Ivana
Brkanovia
Piše: dr. sc. Zdenka Weber
Koncertne izvedbe opernih djela
nedvojbeno su potrebne kao
informacija i kao događaj kada ne
postoje uvjeti za scensku postavu
odabranog naslova. Neupitno je da
bismo radije doživjeli Brkanovićev
Ekvinocij na sceni, ali i u
koncertnom izvođenju dolaze do
izražaja originalnost i uvjerljivost
glazbe.
B
udući da je u prosincu prošle godine
zbog bolesti protagonista bila otkazana, koncertna izvedba opere Ekvinocij
Ivana Brkanovića nadoknađena je 15. lipnja i
održana u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Izveli su je dobro pripremljeni Simfonijski orkestar i Zbor Hrvatske radiotelevizije
pod ravnanjem Nikše Bareze (Zbor pripremio
Luka Vukšić) te vrsni solisti: bas Ivica Čikeš
(kapetan Frano Dražić), bas–bariton Berislav
Puškarić (»Amerikanac« Niko Marinović),
ki oratorijski zbor Ivan Matetić Ronjgov zajedno sa
svojim dirigentom Dušanom Prašeljem, ujedno i
jednim od osnivača Matetićevih dana i »spiritusom
movensom« cijele manifestacije, izveo suvremeno
harmonijski ustrojenu Ave Mariu te folklorno inspirirane skladbe Lepa Kata, Još jenput, Tri istarske te zajedno s Jekom Primorja prekrasnu zborsku
kompoziciju Ako mi pojemo na tekst Josipa Stanića.
Na repertoaru koncertne večeri našla se nezaobilazno i suita za mješoviti folklorni zbor Ladarke,
koju je s nekoliko stavaka predstavio MPZ Emil
Cossetto uz pridruženi Riječki oratorijski zbor Ivan
Matetić Ronjgov i tamburaški ansambl Petrinčica
pod dirigentskim vodstvom Josipa degl´Ivegllia.
Slab odaziv publike
Jubilarna svečanost nastavila se sljedećega dana,
10. travnja, u dvorani Pomorskoga i povijesnog
muzeja Hrvatskoga primorja u Rijeci koncertom
učenika glazbenih škola, ponajprije gostima iz
Glazbenih škola Franje Kuhača iz Osijeka, Blagoja Berse i Vatroslava Lisinskog iz Zagreba, Ivana
Matetića Ronjgova iz Pule i domaćina Glazbene
škole Ivana Matetića Ronjgova iz Rijeke. U pomno odabranom i lijepo osmišljenom programu
sastavljenom od solističkih i zborskih točaka poseban naglasak stavljen je na skladbe E. Cossetta
koji je svoju skladateljsku invenciju usmjerio i na
solističku literaturu poput Pet karaktera za klarinet i glasovir, Adagio za violinu te solo popijevke
Jesen, Blagim očima i Unter a kleyn Boymele, koje su
učenici izveli vrlo uživljeno. Početak i kraj koncerta uokvirile su Cossettove zborske kompozicije Mak i Ciklama u interpretaciji Djevojačkog
zbora Glazbene škole Ivana Matetića Ronjgova
iz Pule (dirigent Branko Okmaca) i Orkestar u
izvedbi Mješovitoga pjevačkog zbora Glazbene
škole Ivana Matetića Ronjgova iz Rijeke (dirigent
Darko Đekić). Publika je i za ovaj koncert pokazala veliko zanimanje, a na repertoaru su se našla
i djela N. Njirića, A. Kabilja, D. Kabalevskog, B.
Bjelinskog, D. Bukvića, M. Miletića, A. Corellija.
tenor Branko Robinšak (meštar brodograditelj
Ivo Ledinić), sopran Valentina Fijačko (Franova
kći Anica), mezzosopran Nelli Manuilenko (Ivina majka Jele), bariton Miroslav Živković (slijepi
Vlaho) i tenor Voljen Grbac (ribar). Emocionalni
naboj ove muzičke drame u tri čina (četiri slike),
skladane prema istoimenoj drami Iva Vojnovića i
na tekst Tomislava Prpića, bio je u punini iskazan
tijekom cijele izvedbe. Slušateljima, iako malobrojnijima nego što je to inače slučaj sa ciklusom
Lisinski subotom, bila je ponuđena izvedba čije su
silnice u Brkanovićevoj glazbi naglašeno dramatske, dok se solističke dionice zadržavaju na razini
recitativa i ariosa, a vrlo se rijetko razvijaju u arije
koje bi usporile i ukrasile radnju djela koje završava tragičnim ishodom. Oslanjajući se na Vojnovićevu dramu, skladao je Brkanović operu koja
opjevava težinu života u dalmatinskom primorju
i tragiku likova koji trbuhom za kruhom odlaze
u tuđinu da bi se vratili ogrubjeli pritiscima tih
istrgnuća iz vlastitoga domovinskog okružja. Dakako, ljubav Anice i Ive u tom surovom sukobu
iskustava ne može doživjeti sretni završetak.
Uskovitlanost partiture
Brkanović se doista ingeniozno inspirirao tragikom sudionika u događanju i svojom je glazbom,
nerijetko asociranom folklornim izvorištima,
uvjerljivo predočio uporišta tekstovnog predloška. Brkanovićeva partitura sadrži vehementno
glazbeno zbivanje u orkestru, ali i nastupe lirskoga ugođaja u susretima zaljubljenika. Znalac u
pisanju za zbor, Brkanović tom skupnom vokalnom tijelu daje ulogu angažiranog protagonista.
Oporost harmonija, naglašena zvukovnost velikoga izvođačkog aparata u kojemu udaraljkama
pripada naglašenija uloga, posebni efekti koji
dočaravaju uskovitlanost morske oluje, korištenje orkestra u cjelokupnosti njegovih izražajnih
mogućnosti te napose izvorna snaga vokalnih
dionica, pridaju Brkanovićevoj operi Ekvinocij značaj jednog od najuspješnijih hrvatskih
glazbeno–scenskih ostvarenja prve polovice 20.
stoljeća. Kako su pjevačke intervencije osobito
zahtjevne, valja uputiti pohvale svim navedenim
N. Milottija B. Papandopula V. Gržinića i J. Kaplana. Mladim glazbenicima za dobro uvježbane
interpretacije ide svaka pohvala, kao i njihovim
profesorima na svekolikom trudu.
Simpozij za kraj
Trodnevna manifestacija zaokružena je posljednjega dana (11. travnja) u učionici Ustanove Ivan
Matetić Ronjgov u Ronjgima pogovorom o životu
i djelu skladatelja Emila Cossetta. O njegovom
skladateljskom i dirigentskom radu govorili su
skladatelj Ivica Stamać (u ime Hrvatskoga društva skladatelja), skladatelj Branko Starc (osnivač
i predsjednik Hrvatske udruge zborovođa), dirigent Bojan Pogrmilović (osnivač i predsjednik
Hrvatske udruge vokalnih pedagoga), skladatelj
Tomislav Uhlik (profesor na Muzičkoj akademiji
u Zagrebu), dirigent Josip degl´Ivellio te skladatelj
i dirigent Dušan Prašelj, a svoj tekst o Cossettu
priložila je i muzikologinja Zdenka Weber. Muzikologinja Lovorka Ruck, voditeljica pogovora, na
početku je predstavila svakog izlagatelja, a zatim
još jednom istaknula važnost ovogodišnje manifestacije posvećene Emilu Cossettu, dirigentu,
skladatelju i zborovođi, koji je zasigurno bio najpoznatiji hrvatski zborski dirigent u inozemstvu
i koji je skladajući, između ostaloga, i na čakavske
stihove te sudjelovanjem sa svojim Zborom Joža
Vlahović na IV. Matetićevim danima svojim radom
zadužio i ovo podneblje. S puno topline i lijepih
sjećanja o Cossettovu nadahnutom skladanju i
izvođenju, o njegovoj multikulturalnom stvaralačkoj orijentaciji i neprijepornim ljudskim kvalitetama progovarali su svi izlagači, a Dušan Prašelj,
inicijator posvete Matetićevih dana Cossettu, nije
mogao sakriti svoje oduševljenje kada je prvi put
čuo grleno pjevanje Ladarki. Sudionici i publika
pogovora na kraju su imali priliku poslušati dijelove demo–snimke opere Kraljevo u klavirskoj i
pjevačkoj interpretaciji sâmoga Emila Cossetta,
čime je manifestacija završena.
Ivan Brkanović
opernim umjetnicima. Prodorni i sigurni glas B.
Robinšaka i pouzdani i uvjerljivi pjev V. Fijačko
u ukupnosti su solističke podjele ostvarili osobito
vjerodostojne i dojmljive likove Ive i Anice. Iskustvo vođenja velikoga vokalno–instrumentalnog
aparata daje pak našem uglednom dirigentu Nikši Barezi, šefu–dirigentu Simfonijskog orkestra
HRT–a, sigurnost kojom ističe sve bitno u partituri. Tako Bareza širokim zamahom ozvučuje
orkestralni Intermezzo, ali i pouzdano utišava
orkestar kada treba istaknuti pjevačke dionice.
Koncertne izvedbe opernih djela nedvojbeno su
potrebne kao informacija i kao događaj kada ne
postoje uvjeti za scensku postavu odabranog naslova. Neupitno je da bismo radije doživjeli Brkanovićev Ekvinocij na sceni, ali i u koncertnom
izvođenju dolaze do izražaja originalnost i uvjerljivost glazbe, što je publika spontano prepoznala
i nagradila dugotrajnim pljeskom.
25-Sep-08 10:49:51 AM
BROJ 151, SRPANJ 2008.
Koncert ansambla S PLITHE S I S novoos novanoga S plits kog druš t va za su vremenu glaz bu
S DUŠOM U KONTRASTIMA
Razumijevanje života znači biti u njemu izravno s dušom u kontrastima.
Tamo gdje su suprotnosti pomirene stvari su beživotne, mrtve.
Sam je život nadilaženje, ali i stvaranje novih suprotnosti.
Rudolf Steiner
Piše: Ivana Tomić Ferić
noga 26. svibnja 2008. godine
u prepunomu foajeu splitskoga
HNK, pokazali zavidnu razinu interpretativnog umijeća,
udahnuvši život predstavljenim skladbama, od kojih će
pojedine jamačno činiti neku
buduću antologiju. Ne čudi,
stoga, prilično unisono odobravanje i svesrdna podrška
stručne glazbene javnosti
Krstičevićevoj hvalevrijednoj
inicijativi, kao i njegovu nastojanju da se bitan aspekt djelatnosti Društva usmjeri ka realizaciji zajedničkih projekata i
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
20
Ansambl Splithesis
P
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
otaknuti dugom i bogatom
glazbenom, poglavito skladateljskom tradicijom Splita,
nekolicina uglednih glazbenika
pokrenula je 1989. niz aktivnosti
koje su nazvali Splitski glazbeni
krug, a cilj im je bio široj glazbenoj
javnosti sustavno predstaviti glazbenu baštinu toga područja. Prvi
(i, nažalost, do kraja stoljeća jedini) rezultat bio je zapaženi koncert
simfonijske glazbe četvorice splitskih skladatelja, Silvija Bombardellija, Petra Bergama, Rubena
Radice i Frane Paraća, u izvođenju
Orkestra HNK Split pod vodstvom Pavla Dešpalja, održan kao
zaključna festivalska manifestacija
35. Splitskog ljeta u kolovozu iste
godine. Na tragu takve inicijative, punih 18 godina nakon aktivnosti Split-
skoga glazbenog kruga, skladatelj Mirko
Krstičević potaknuo je ideju o osnivanju
Splitskoga društva za suvremenu glazbu (SDSG) u čijem su sastavu splitski
skladatelji, reproduktivni umjetnici i
muzikolozi, svi objedinjeni željom za
profesionalnim odnosom prema suvremenoj glazbi. Otkrivanje novoga i
nepoznatoga, produkcija, izvođenje i
promicanje hrvatske suvremene glazbe, osobito one nastale iz pera splitskih
skladatelja, odrednice su što povezuju
članove Društva u jedinstveno tijelo
koje svoje ciljeve ostvaruje koncertnom
i izdavačkom djelatnošću, okupljajući
pod svojim okriljem ansambl Splithesis, sastav specijaliziran za izvođenje
glazbe 21. stoljeća. Čine ga mladi, već
afirmirani i višestruko nagrađivani
splitski glazbenici koji su već prigodom
prvoga, promotivnog koncerta, održa-
štovitog i zanimljivog u skladateljskom
pogledu. Bogatstvo ideja i imaginacije
očituje se u Prvom gudačkom kvartetu
Martyr Šime Marovića (1952.), nastalomu prigodom proslave blagdana sv.
Dujma 2008. godine. Skladbom Une
femme et un home za flautu i alt saksofon predstavio se Vlado Sunko (1954.)
aludirajući na poznatu glazbenu temu
Francisa Laia (iz filma Une home et un
femme redatelja Claude Lelouchea), s
likom žene postavljenim u prvi plan.
Zaintrigiran dadaističkim skladateljima Satiem, Milhaudom i Schulhoffom,
mladi saksofonist i skladatelj Gordan
Tudor (1982.) za ovu je prigodu skladao 5 minijatura za 6+1
(septet za flautu, obou,
tenor saksofon, prvu i
drugu violinu, violončelo i
Splitski skladatelj Mirko Krstičević
glasovir) u kojima istražuje
potaknuo je na ideju o osnivanju
zvukovnost izvan čvrstih
Splitskoga društva za suvremenu
izvanglazbenih konotacija.
glazbu (SDSG) i splitskog
Uz flautisticu Anu Benić,
instrumentalnog ansambla Splithesis.
Tudor je svojom snažnom
kreativnošću dao i najistaknutiji izvedbeni doprinos
večeri. Posebnu pozornost
zavređuju duhovne meditacije O antifone Blanastupa sa skladateljima i ansamblima ženka Juračića (1972.) koje je praizveo
iz drugih europskih zemalja.
primjerno uigran ansambl Splithesis i
Schola Cantorum Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu pod ravnanjem
Jedan Talijan i sedmero
Harija Zlodre, zahvaljujući čijoj su muSpliana
Skladatelj Paolo Rosato (1959.) iz Pes- zikalnosti i sugestivnosti sve izvedene
care predstavio se već na inaugurativnoj skladbe dobile na intenzitetu. Komvečeri s Tri stavka za flautu i glasovir, pleksna pojavnost mora — neprestana
op. 98. Ostali zastupljeni autori pri- zaigranost vode, svjetla, zraka i mirisa
padaju takozvanom splitskom skla- — krije u sebi jednostavnu bit za kojom
dateljskom krugu, a potpisuju sedam traga skladatelj Ivan Božičević (1961.)
višestavačnih skladbi (od čega pet pra- u peterostavačnoj minimalističkoj meizvedbi) s mnogo toga vrijednog, ma- ditaciji Marittimo za obou, glasovir i
gudače (2006./2008). Skladba Mirka
Krstičevića (1948.) pod naslovom Naš
život nije san — ali treba biti i možda će
biti za instrumentalni ansambl jedno
je od djela koja svoj nastanak duguju
autorovoj očaranosti Fragmentima, djelom velikoga njemačkog romantičnog
pjesnika, filozofa i mistika Novalisa
(1772.–1801.).
Nadarena Mirela Ivievi
Skladatejskom svježinom, originalnošću i maštovitošću osobito se istakla
Mirela Ivičević (1980.) u skladbi Dominosa FFOOFF za instrumentalni
ansambl. Bogatstvo akcentuacije, širenje harmonijske palete te opća zrelost
i produhovljenost fakture odlike su što
skladateljski stil Mirele Ivičević čine
jedinstvenim, sasvim osobnim, po
mnogočemu karakterističnim. Premda
temeljen na slobodnoj ili organiziranoj atonalitetnosti, glazbeni izričaj ove
nadarene splitske skladateljice odiše
skladom između poetičnosti njezina
nutarnjega svijeta i vanjskog oblika, što
osnažuje primanje i komunikaciju sa
slušateljima.
Ako je suditi po posjećenosti, zanimanju i reakcijama publike, ostaje zaželjeti
da novoutemeljeno Splitsko društvo i
ansambl Splithesis ustraju u ostvarenju
visoko profiliranih estetskih, skladateljskih i interpretativnih dosega postavljenih već prigodom promotivne koncertne večeri. Perspektivnost i izvodilački
potencijal »južnog Cantusa«, kako su
ansambl Splithesis domišljato nazvali
kritičari, otvara prostor za dohranjivanje novim iskustvima, navodeći nas da s
mnogo optimizma i znatiželje pratimo
njegovu daljnju umjetničku afirmaciju.
BAŠTINA
D vije z birke popijevki: K lapska antologija i Naši škoji u pjesmi i stihu
Izvorne dalmatinske pjesme iz pera Dinka Fija
BAŠTINA
BAŠTINA
BAŠTINA
BAŠTINA
BAŠTINA
BAŠTINA
Piše: Andrija Tomašek
P
rema vlastitom iskazu i životopisu iz
pera splitskog etnologa i dirigenta dr. sc.
Nikole Buble, Dinko Fio, po ocu Hvaranin, po mjestu rođenja i provedenom dječaštvu Korčulanin (rođen je u Blatu 24. travnja
1924.), školovan je u Dubrovniku (osnovna i
učiteljska škola) i u Zagrebu (diploma iz solo–pjevanja na Muzičkoj akademiji u klasi
Lava Vrbanića). Od dječačkih je dana prijateljevao s glazbom, pjevao u crkvama, svirao na
tamburici, gitari, harmonici, violini i klaviru.
Poslije diplome slijedilo je dinamično životno
razdoblje provedeno u nastavničkim dužnostima (glazbene škole, Muzička akademija),
vođenju amaterskih pjevačkih zborova (dječji
u niz zagrebačkih škola i na Radio–televiziji, zborovi kulturno–umjetničkih društava),
predavanjima na seminarima za zborovođe,
snimanjima na radijskim postajama, gostovanjima i u inozemstvu u ulozi zborovođe,
vođenju dalmatinskih klapa, sudjelovanju u
radu stručnih organizacija i tako dalje. Da,
provedeno je i u primanju raznih priznanja
i nagrada za uspjehe u radu i unapređivanju
hrvatske glazbene kulture, njih punih pedesetak. Kako sâm reče, od najranijih je dana
osluškivao dalmatinsko pučko pjevanje, 1943.
počeo je intenzivno melografirati, bilježiti napjeve i priređivati ih za pjevačke sastave, dječje, muške i mješovite zborove, dalmatinske
klape; bilježio je i stihove pučkoga pjesništva i
na njih skladao. I tako sve do najnovijega vremena, objavivši blizu dvadeset zbirki obrada
cant 151 11.indd 20
narodnih napjeva i raznih glazbenih djela, u prvom redu vokalnih, uključujući i vlastite skladbe,
a kao dirigent, skladatelj ili obrađivač tridesetak
diskografskih izdanja.
uvanje etnoglazbenih vrijednosti
Svoj dugogodišnji melografski, obrađivački i
skladateljski napor okrunio je dvjema zbirkama
objavljenima 1995. i 2007. godine. Prva sadrži 143
izvorne dalmatinske popijevke priređene za muške
klape ili zborove. Njome je želio pridonijeti očuvanju etnoglazbenih vrijednosti dijela južne Hrvatske. Zbirku je objavio SKUD Ivan Goran Kovačić,
recenzirali su je dr. sc. Jerko Bezić, dr. sc. Nikla
Buble i mo Ljubo Stipišić, a tiskanje je omogućeno društvenom potporom. Zbirka je objavljena
kao autografsko izdanje. Većinu popijevki zapisao
je sâm Fio (samo je njih devet posuđeno od nekog
drugog), zapisao ih je prema pjevanju više desetaka pjevača/pjevačica (on ih naziva kazivačima).
Sve ih je, dakako, sâm obradio, pa je, dakle, nosilac
zapisničkog (melografskog) i obrađivačkog autorstva. Kao što je naveo, sve su obrade namijenjene muškim klapama ili zborovima kojima zbirka
nudi pregršt uglavnom kratkih, pretežno strofnih
minijatura harmoniziranih najčešće izoritamskom
homofonom akordikom s povremenim slobodnijim kretanjem neke dionice unutar prevladavajuće
četveroglasne harmonijske fakture. Uz metronomske oznake tempa naznačene su izvođačke
osobnosti, promjene u tempima, fraziranju i slično.
Izvođačima je ostavljeno da sami odrede kakvom
će zvukovnom dinamikom izvoditi pojedinu
skladbu ili koji njen dio. Autor je samo naveo, na
primjer, da neku strofu valja pjevati forte, neku započeti piano i »crescendirati« do mezzoforte ili do
forte, odnosno kako će je dinamički i tonski izražajno nijansirati.
Zajedništvo stihova i tonova
Druga zbirka naslovljena Naši škoji u pismi i stihu sadrži Fiove izvorne skladbe stvorene na
pjesničke stihove i u stilu izvorne pisme i dijalektalnih stihova. Sadrži 139 skladbi na stihove dvadesetak autora (petero ih je označio kao kazivače). Zbirku je, također autografsko izdanje,
objavio omiški Festival dalmatinskih klapa 2007.
godine, kao urednik potpisao ju je Leonard Pivčević, a korekture je ovaj put obavio sâm autor.
Popijevke ribara i teaka
U uvodnoj napomeni autor objašnjava da su
skladbe nastale pretežno u minulih dvadeset godina otkako radi s klapama na Korčuli, pa su ga
njihova ljubav iskazana za svoju domaću pjesmu
i smisao za autentični i tradicionalni otočki način
pjevanja potaknuli da posegne za stihovima pjesnika s njegovih zavičajnih otoka Hvara i Korčule,
nalazeći u njima nadahnuće za stvaranje skladbi
u koje je nastojao unijeti elemente melodije i harmonije toga područja. Pri tome su ga, kaže, ponijeli
zvukovi popijevki ribara i težaka što ih je čuo u
nastupima nekih klapa na Festivalu u Omišu,
osobito zvukovno bogatstvo i snaga izražajnosti subjektivnog i dozivačkog načina pjevanja preko kojih se
iskazuje temperament ljudi naših otoka i stvara ugođaj starinske pjesme kakvu su njegovali naši djedovi.
I ove su skladbe sve odreda namijenjene muškim pjevačkim sastavima, klapama i zborovima,
razlikuju se opsegom, oblikom i glazbenom fakturom. Ovisno o stihovnim predlošcima neke su
strofne, neke skroz komponirane, neke podijeljene
na više odsjeka, neke s pripjevima, a ima i ciklički
oblikovanih, odnosno višestavačnih (pet pučkih
misa s tradicionalnim stavcima/dijelovima misnog ordinarija, bez Vjerovanja). U skladu s pučkim načinom zajedničkog pjevanja, niz skladbi
započinje jednoglasnom intonativnom frazom
nakon koje slijedi zbor, a taj je način katkad primijenjen i u uvođenju novih odsjeka. Višeglasje je
u pravilu četveroglasno, povremeno peteroglasje
ostvarivano je oktavnim udvostručenjem basovskih dionica. Harmonijska faktura je homofona,
u pravilu je oblikovana tehnikom izoritamske
homofonijske akordike. Tempa su označena metronomski, dinamika nije naznačena kao ni u prvoj zbirci, a prema autorovoj uvodnoj napomeni,
prepuštena je ukusu izvođača koji je moraju prilagoditi ugođaju koji stvara tekst. Poput prve, i
ova je zbirka objavljena kao autografsko izdanje.
U svojoj kratkoj uvodnoj riječi urednik edicije ističe da je ova zbirka antologija Fiovih skladbi svoje
vrste, složena prema njegovu osobnom izboru, da
znači njegov veliki doprinos dosadašnjim objavama klapskih popijevki i da izdavač ovim objavljivanjem pokreće novi niz antologija najznačajnijih
skladatelja i suradnika Festivala (...) posebno zaslužnih za njegov razvoj.
25-Sep-08 10:49:52 AM
21
Sedam novih djela za etvoricu puhaa praizvedenih u prosincu 2007., sada u pripremi za novi CD
Piše: Maja Stanetti
OBLJETNICE
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
Č
ak je sedam djela hrvatskih skladatelja,
Mladena Tarbuka, Vanje Lisjaka, Josipa Magdića, Ivane Kiš, Dubravka Detonija, Alfija Kabilja i Davora Bobića, nastalo
na narudžbu XL kvarteta tuba Zagrebačke
filharmonije. Sve je »debeli« kvartet (Krunoslav Babić, Mario Šincek, Josip Kapović i
Viktor Kirčenkov) praizveo u sklopu filharmonijskog komornoga ciklusa puhača Aulos
dijeleći ga s Oktetom u predvorju Muzeja za
umjetnost i obrt, koji koncerte udomljuje i kao
upozorenje na svoju zbirku instrumenata i potrebu njihove restauracije kako bi u nekoj prilici i »oživjeli« s primjerenom literaturom. XL
kvartet tuba ishodio je nova djela hrvatskih
skladatelja ponajviše zahvaljujući zagovoru
voditelja Krunoslava Babića na tragu sličnih
iskustava, primjerice s kvalitetnim i afirmiranim ansamblima gitarista ili saksofona.
Tarbukova hrvatska pria
Najopsežnija skladba njemačkoga naziva —
Eschendorf: ein Kroatisches Maerschen, odnosno
10 Saetze fuer Tuben–Quartett, gewidmet zu
Freiherr von Schneider, mit grosser Verehrung
geschriben nach den Spuren von Schneiderschen
»Fuenften Evangelium« — stigla je od Mladena Tarbuka. Živa skladateljska mašta poticaj
za Jasenovac: hrvatsku priču, osam stavaka
s prologom i epilogom za sastav tuba koji
»prema mojoj predodžbi zvuči kao iz ponora između cirkuske parodije i krika umirućeg
slona«, nalazi u sjećanju na predstavu Peto
evanđelje Slobodana Šnajdera, kojemu je i
OBLJETNICE
OBLJETNICE
OBLJETNICE
OBLJETNICE
OBLJETNICE
Od sekunde do none
Na blagodati starih glazbenih vremena u kojima se
uživalo uz dobro jelo i pilo
podsjeća šarmantna Talijanska suita Vanje Lisjaka
sa svojim stavcima Bassa
Danza, Quadernaria, Saltarello, Trotto i Tarantela.
Josip Magdić je u Cantulorum ordo op. 212 razradio
pjesmaricu s izvorima u
pučkom pjevanju i gregorijanici začinjenu vlastitim
zamislima, a svojevrsnu
blagost kolorita najvećih
limenih puhačkih instrumenata predstavlja Ivana
Kiš u svojoj Uspavanci. Alfi
Kabiljo, sa scenskim nervom, u svojemu Intervalskom oglasniku pozabavio se vježbom intervala od
sekunde do none dodajući im rimovane nazive kao
iz dječjih brojalica: Sekunde za ispod bunde, Terce
za perce, Kvarte za igraće karte i tako sve do None
za kraj sezone. Pregnantnost ritmičke i metričke
raznolikosti donijela je kratka Kroatina Davora
Bobića, a Putositnice Dubravka Detonija čiji je naslov posudio od »vrijednoga hrvatskog pisca Antuna Nemčića«, pokazuju neizmjerno maštovitu
slikovitost glazbenih skica koje maksimalno šire
tehničku i izražajnu mogućnost glazbala te karakteristično duhovito upozoravaju na neslućeni i
bujni kolorizam sastava tuba.
Tuba Quartet XL
IZ OPUSA JOSIPA VRHOVSKOG
Koncert u povodu 25. obljetnice s kladateljeve s mrti
Piše: dr. sc. Zdenka Weber
K
OBLJETNICE
posvećena. Šnajderovo se uprizorenje pak temeljilo
na potresnu jasenovačkom dnevniku preživjeloga
Ilije Jakovljevića. Niz slikovitih, često i koračničkih, »nacionalnih«, na svoj način zatočeničkih
portreta svojih glazbenih motiva govori o Hrvatima, Srbima, Židovima, Romima, Nijemcima. U
njih Tarbuk vješto upliće amblematske skladbe, od
Haydna, odnosno njemačke himne, Još Hrvatska ni
propala, dotiče Zrinjskog, Marš na Drinu i mnogo
toga drugoga. Zgusnuti nacionalni portreti, često
i usiljena strojeva koraka, kontrastno ispovjedno
prema kraju postaju potpuno individualizirana i
potresna Uspavanka ubijenoj siročadi i portret Žene
s odrezanom dojkom.
oncertom održanim 23. travnja u Hrvatskom glazbenom zavodu (HGZ),
a u povodu 25. obljetnice smrti hrvatskoga skladatelja, dirigenta i glazbenoga
Glazbeno formiran u razdoblju
hrvatskoga neonacionalnog
smjera međuratnog razdoblja i
pripadnik generacije skladatelja
koji su inspiraciju nalazili u
bogatstvu folklora, ostavio je
Vrhovski brojna djela nadahnuta
narodnim melosom i namijenjena
pedagoškom radu s polaznicima
glazbenih škola.
pedagoga Josipa Vrhovskog (Črečan kraj
Čakovca, 20. veljače 1902. — Zagreb, 19.
travnja 1983.) bila je potvrđena neophodnost
sjećanja na osobu koja je svojim djelovanjem
obogatila povjesnicu hrvatske glazbene kulture. Pozdravnim se govorom publici obratio
dosadašnji predsjednik Hrvatskoga društva
skladatelja Željko Brkanović prisjećajući se
susreta s Vrhovskim, a zatim je muzikologinja Marijana Pintar, zaslužna za revitalizaciju
njegove glazbe (objavila je i iscrpno dokumentiranu monografiju o Vrhovskom, Čakovec,
1997. godine), dala sažeti oris njegova života
i stvaralaštva.
Bersin i Lhotkin ak
Josip Vrhovski školovao se na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je u razredu Blagoja
Berse 1933. godine diplomirao kompoziciju,
a usporedo je učio dirigiranje u razredu Frana
Lhotke. Usavršavanja na ljetnom tečaju dirigiranja u klasi Clemensa Kraussa u Salzburgu 1942., kao i na Hochschule für Musik u
Berlinu 1942./’43. oplodila su spoznaje glazbenika koji se u svojemu stvaralaštvu osobito
nadahnjivao narodnim melosom regije iz koje
cant 151 11.indd 21
je potjecao, dakle folklorom rodnoga Međimurja.
Josip Vrhovski pripada onim glazbenicima koji su
aktivno djelovali u svojoj sredini osnivanjem zborova i orkestara kako bi što djelotvornije razvijao
neposredne susrete u muziciranju. U razdoblju od
završetka studija do 1945. bio je srednjoškolski
profesor glazbe u Osijeku i Zagrebu te dirigent
pjevačkih društava u Zagrebu, posebno Grafičkoga pjevačkog društva Sloga i Prvoga hrvatskoga
katoličkog pjevačkog društva Branimir. Uspjehe
koje je na javnim nastupima postizao s tim amaterskih pjevačkim društvima pratilo je i njegovo
stvaralaštvo za zborove, kojim je postizao osobiti
ugled i pokazao umijeće u pisanju zborne glazbe.
U Varadinu i Karlovcu
Od 1945. do 1951. godine djelovao je u Varaždinu,
od 1946. godine uz profesorske obveze i kao ravnatelj Glazbene škole. Osnivanjem Dječjega zbora
postavio je značajne temelje za tradiciju dječjeg
pjevanja u Varaždinu koju je sjajnim rezultatima
nastavio profesor Marijan Zuber, a danas uspjehe
ostvaruje voditeljica zbora profesorica Dada Ruža.
To je, dakako, bio i povod da je varaždinski školski
zbor pozvan na proslavu u čast prof. Vrhovskom.
U Varaždinu je osnovao i Gradski orkestar (1948.)
s kojim je izvodio simfonijske koncerte i operete.
Od 1951. do 1953. godine bio je dirigent u HNK i
profesor na Muzičkoj školi u Splitu, gdje je osnovao ženski zbor i učenički orkestar, a od 1953. do
umirovljenja 1963. radio je na Glazbenoj školi u
Karlovcu. I u tom je gradu osnovao dječji zbor i orkestar, a s Gradskim simfonijskim orkestrom priređivao je brojne koncerte i sudjelovao u baletnim
predstavama u karlovačkom Kazalištu. Nakon
umirovljenja vratio se u Zagreb, gdje se do kraja
života posvetio skladanju.
Stvaralaštvo u okrilju narodne glazbe
Korisno je prisjetiti se svih postaja na kojima je
profesor Vrhovski razvijao svoju djelatnost jer su
njegova zaposlenja bitno utjecala i na njegovo stvaralaštvo. Glazbeno formiran u razdoblju hrvatskoga neonacionalnog smjera međuratnog razdoblja i
pripadnik generacije skladatelja koji su inspiraciju
nalazili u bogatstvu folklora, ostavio je Vrhovski
brojna djela nadahnuta narodnim melosom i namijenjena pedagoškom radu s polaznicima glazbenih škola.
Na koncertu u HGZ–u skladateljev je praunuk
Franko Fačini izveo takav primjer, narodnim napjevom nadahnutu nepretencioznu Igru, a muzikalna mlada pijanistica Tonja Čuić odsvirala je Polagani stavak i Improvizaciju (Sjećanje), za učeničke
prste nešto zahtjevnije skladbe. Već spomenuti
Dječji zbor Glazbene škole u Varaždinu, koji vodi
Dada Ruža, uvježbano je otpjevao zborne skladbe
Zelena ljuljačka i Leti ftiček. Kako se kod vokalnih
skladbi Vrhovskog pretežno radi o harmonizacijama narodnih pjesama, u tom su tonu bili nastupi
baritona Matije Meića i mezzosopranistice Katje
Markotić, koji su predanim pjevanjem iznijeli pregršt solo popijevki. Složenije je zahtjeve postavio
skladatelj u Gudačkom kvartetu (Gudački kvartet Sebastian u sastavu Anđelko Krpan i Korana
Rucner, violine, Nebojša Floreani, viola i Zlatko
Rucner, violončelo) i Suiti za duhaći kvintet (Zagrebački puhački ansambl u sastavu Dani Bošnjak, flauta, Branko Mihanović, oboa, Danijel
Martinović, klarinet, Bank Harkay, rog i Ricardo
Luque, fagot), što se ogleda u kontrastirajućoj trostavačnosti skladbi i inspiraciji koja slijedi melodijsko–harmonijsku razrađenost samosvojnijih tema
(naglašenije kod puhača). Oratorijski zbor Crkve
sv. Marka i ovom je prigodom pod ravnanjem
skladateljeva unuka Tomislava Fačinija potvrdio
svoju izvrsnost izvođenjem impresivne Naricaljke.
Praizvedbom Hasanaginice, kantate za soliste, zbor
i tamburaški orkestar (tiskane 1967., a koja postoji i
u verziji za simfonijski orkestar), kojom je uz soliste
K. Markotić i M. Meića te Tamburaški orkestar
Glazbene škole Alberta Štrige iz Križevaca, ravnao Matija Fortuna, skladbom koja efektno slijedi
zadani tekst i u duhu folklorne osnove stvara dramatsku atmosferu, završio je koncertni hommage
čiji je svečar, Josip Vrhovski, jedan od važnih pregalaca na području hrvatske glazbe 20. stoljeća.
SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA
TUBE I TUBISTI
PODVORNIC I N A MUZ I KOJ
A K A DE M IJI U Z AGRE BU
(5. dio)
Z A M EO IH VJETA R: S L AV KO
M AÐA RE V I (nasta vak)
KAPUT ZA
SIROMAHE
Piše: Dubravko Detoni
S
SJEĆANJA
PRIKAZI
PRIKAZI
BROJ 151, SRPANJ 2008.
lavko Mađarević bio je iznimno nadaren usmeni literat. Njegovim pričama,
najčešće na licu mjesta izmišljenim
bajkama ili dobrano nakićenim dogodovštinama iz prošlosti nije bilo kraja. Po zanimanju je bio krojač, pa nam se tako hvalio
kako je jednom davno izradio »vječni kaput
za siromašna čovjeka«. Kaput je imao više
slojeva, a svaki bi se od njih nakon desetak
godina ofucao i otpao, pa je sâm kaput svojemu vlasniku služio praktički doživotno.
Također je — svi su ti ljudi s porte, vjerojatno od preduga dangubljenja i dosade, bili
pritajeni erotomani — jedanput u mladosti
sašio specijalne »pametne hlače« za mlade
ljubavnike; tim su hlačama, naime, u posebno uzbudljivim galantnim momentima
automatski otpadali donji središnji dijelovi.
»A kako poslije, Slavko?«, bilo je redovito pitanje. »Ma jebeš poslije, sinko, tko te poslije
pita za poslije!«, glasio je mesijansko/pitijski
nejasan odgovor.
Slavna Slavkova (pri)povijest
U svojoj slavnoj prošlosti — a po dolasku
sa sela, nikada se nije maknuo iz Zagreba
— Slavko je svoje najljepše godine proveo
u službi carigradskoga (!) sultana. Stajao bi
tako, bogato urešene odore, naoružan sabljom, na papučici sultanove kočije kada bi
ona jurila gradom. No umjesto da, poput
svakoga pravog policijskog agenta, zuri unaokolo u potrazi za potencijalnim ubojicom,
naš bi Slavko, prema vlastitom priznanju,
kao opčinjen buljio u sise dobro zakrabuljene velike sultanije. Da iz toga prizora u
nebo vapi nerazmjer između ženine obvezne
odjevne kamuflaže i navodne dobre vidljivosti nekih detalja, Slavko nije ni za živu glavu
želio priznati.
Također je, nešto kasnije, bio sobar i kuhar
na podmornici koja je pratila kralja Aleksandra I. Karađorđevića na sudbonosnome putu
u Marseille. Kuharsko je društvo, prema
Slavkovu svjedočenju, baš bilo pojelo svojega
drugoga morskog psa kad su se začuli hici i
poznate kraljeve zadnje riječi (ne zna se je li
ono o čuvanju domovine ili naprosto masna
srpska psovka). U Prvome svjetskom ratu
Slavko je navodno služio u »pešadinskoj artiljeriji« (?!); time je vjerojatno mislio opravdati svoju sve očitiju gluhoću. Naporan rad,
nošenje tanadi i okidanje, užasne eksplozije,
poneko nenadano izokretanje topa u smjeru
vlastitih snaga, uglavnom, glava svakodnevno u torbi. (Valjda je zato drugu polovicu
svojega života smišljeno proveo u potpuno
suprotnim okolnostima.) Ali je zato svake
subote (nikako nedjelje!) — blagdan, nekakvo ratno zatišje. Velika je zima, u polju stoji
beskonačan vojnički red, na kraju repa je
blagajna, a na njegovu početku, na natkritome prijestolju sjedi raskrečena javna ženska
(oprezan pripovjedačev okret praćen tikom,
da vidi ne nailazi li slučajno netko opasan), i
— čita novine, dok se vojnici šutke i na brzinu smjenjuju. Topovi gruvaju u daljini (za sve
očito ne vrijedi neradna subota), s neba lagano sniježi, hladno je, nitko ne progovara ni
riječi, samo se stoji, cupkajući čizmama čeka
i polako približava toliko žuđenome odredištu. Slavko se tako, navodno, i zarazio, ali je
još neizliječen ponovno otišao kurvi (»ako
pošteno plaćaš, nitko te ništa ne pita!«) i tako
se bolest preuzimala i nestajala, krala poput
i sve druge službene opreme u svakoj vojsci.
Kraj je svoje ratničke karijere Slavko ubrzao
tako da je — onako spretan i brz — ranije od
svih drugih vojnika dodao pero generalu da
potpiše konačnu predaju.
(nastavlja se u idućem broju)
25-Sep-08 10:49:52 AM
Drugu nagradu po važnosti na natjecanju,
onu za najbolju izvedbu skladbe hrvatskoga skladatelja u vrijednosti od dvije tisuće
kuna, osvojio je violončelist Matej Milošev
iz Zagreba za izvedbu stavka Introduzione
iz Rapsodije concertante Borisa Papandopula.
Posebnost natjecanja jest što se ono održava u jedinstvenoj kategoriji, a namijenjeno je
mladim glazbenicima do 18 godina starosti,
učenicima i studentima javnih i privatnih
škola i učilišta, kao i samoukim mladim
glazbenicima. Svaki natjecatelj mora u program trajanja do petnaest minuta obavezno
uvrstiti jednu skladbu hrvatskih skladatelja.
Sveukupno je pristupilo šezdeset natjecatelja, a na završnom koncertu, održanom
uz velik odaziv publike u Mramornoj dvorani
Pomorskoga i povijesnog muzeja Hrvatskoga primorja, nastupilo je trinaest finalista.
Program završnoga koncerta uveličala je
negdašnja natjecateljica, violončelistica Ana
Rucner, nastupivši kao gošća. (D.SCH.)
PREDSJEDNIK STIPE
MESIĆ URUČIO
ODLIKOVANJA
ZASLUŽNIM
GLAZBENICIMA
Među ovogodišnjim dobitnicima odlikovanja
Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi jesu Maja
Dešpalj–Begović, Krešimir Magdić, Elvis
Stanić, Tamara Obrovac i Elizabeta Toplek.
Redom hrvatskoga pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i
dobrobiti njezinih građana odlikovani su, između ostalih, Arsen Dedić, Vlado Štefančić
i Bashkim Shehu.
Odlikovanja im je uručio predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić prigodom
Dana državnosti 20. lipnja ove godine. (D.H.)
PASHALNE SLIKE
ANĐELKA IGRECA NA
NOSAČU ZVUKA
nimka praizvedbe uživo oratorija Pashalne slike varaždinskoga skladatelja
i orguljaša Anđelka Igreca objavljena
je na dvostrukom nosaču zvuka u izdanju
Glasa Koncila i Orfeja. Djelo skladano na
biblijske tekstove Starog i Novog zavjeta,
praizvedeno je u varaždinskoj Katedrali
u okviru prošlogodišnjih Varaždinskih
baroknih večeri. U izvedbi su sudjelovali
mezzosopranistica Dubravka Šeparović–
Mušović i tenor Tomislav Mužek, Mješoviti
zbor i Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije, Dječji zbor Varaždinske biskupije i
orguljaš Pavao Mašić, a izvedbom je ravnao
maestro Vladimir Kranjčević. Uz nosač
zvuka na kojemu je zabilježena skladba u
četiri dijela, Muka, Žrtva, Zahvalna gozba i
Euharistija naroda, s prologom i epilogom,
priložena je knjižica s komentarom teologa
Georga Braulika, profesora na Katoličkom
bogoslovnom fakultetu u Beču. Za ovo djelo
Anđelko Igrec primio je uglednu Vjesnikovu
nagradu Josip Štolcer Slavenski koja mu je
uručena u lipnju ove godine. (B.P.K.)
S
cant 151 11.indd 22
...and then turn to the mountain...
Matej Grahek, flauta,
Tvrtko Sarić, gitara
Aquarius Records
I
zniman album. Ovakvi sudovi obično
dolaze na kraju prikaza, ali neka bude na
početku. Ne vjerujem da bi ova recenzija
pomogla u dobivanju nekog Porina da je tiskana ranije kada je i trebala biti, a nije iz jednostavnog razloga što mi se nije žurilo s opismenjavanjem stvarnosti dok se ne naslušam i ne
naužijem beaux artsa ovog albuma. U svakom
trenutku svirke na albumu možete se pozvati
na naslov ...a onda se vrati planini...
Berislav Šipuš nikada nije banalan ni prozaičan prema naslovima svojih skladbi, ali ovaj je
naslov imenovao i album i pristaje mu od glave
do pete. Izvrsna akustika albuma pripada velikoj dvorani Slovenske filharmonije, pa je s obzirom na Mateja Graheka i informativni tekst
Dine Tiljak u knjižici donesen i na slovenskom
jeziku. Briljantan srebrni zvuk Grahekove flaute smjesta priziva onaj čudesni svijetli, poput
ptice nestalni ton njegove učiteljice Irene Grafenauer, a Tvrtko Sarić ovdje je ostvario jednu
od najuvjerljivijih i stilski najtočnijih izvedbi
Mediteranske suite Željka Brkanovića. Grahek
i Sarić započinju svoj koncertni duet zajedničkim prijateljem iz sredine prošloga stoljeća,
Mariom Castelnuovom–Tedescom, a onda
se vraćaju u svoje doba i predstavljaju skladbe
autora iz Slovenije i Hrvatske: Milka Lazara,
Krešimira Seletkovića, Željka Brkanovića i
Berislava Šipuša, opet s jednim apartnim »gostovanjem« Charange Michaela Colquhouna,
odjekom andskih ili irskih svirala, svejedno.
Senzibiliteti glazbenika se nadopunjuju i njihova je potraga za lijepim zvukom i slobodnim prostorom njegovane improvizacije lirska
i melankolična, meditativna i razigrana.
Osim velikana Tedesca, treba istaknuti Seletkovićevu skladbu Non–sense kao rijetko promišljeno djelo u kojemu skladateljeva darovitost
oblikuje intenzivan i vrlo privlačan doživljaj,
gotovo napetu priču o sadašnjici. A onda dolazi Šipuš i ...nakon tigra, vraća se planini, kako
kaže citat iz kojega se jeka smjestila u naslov
skladbe. Ironična eskivaža bilo čega materijalističkog, tanki slojevi po kojima se kreću dionice, stil je kojim Šipuš izražava liričnost još od
Knjige zaboravljenih riječi. Ovakav duet flaute
i gitare, inače opasno salonski preopterećen
prošlošću, oslobodio je svake prašine i poveo
ga u gotovo antikne arkadijske dolove. Takvo
ozračje kao da je domovina ovih dvaju instrumenata, ne samo onda na Peloponezu i u velikoj Grčkoj, već uvijek, i danas i ovdje. Glazbenička vjera u njihovu prirodu koja ih neće
izdati stvorila je ovaj, da ponovim, izniman
album, izniman najviše po estetskom pristupu i oblikovanju novog, jedinstvenog ugođaja i
predodžbi. Ako i nije za Porin, ovo je album za
svaku policu diskoteke. I da napomenem: ništa
ne zvuči kao crtić, kao što se često događa kad
se bez mašte krene u nizanje taktova za ova dva
instrumenta.
Dialogue de l’ombre double
Tadej Kenig, clarinet
Cantus
K
larinet je moćan instrument i široko
rasprostranjen s dugom, drevnom tradicijom, premda je na koncertni podij
stigao tek prije nekoliko stoljeća. Najmoćniji
je, pak, u rukama solista. Tada on vlada prostorom i obuhvaća ga više negoli ijedan drugi puhački instrument. Ratko Vojtek je živi
primjer vladalačkoga klarineta u suvremenoj
glazbi, a sada ima i nasljednika. Tadej Kenig
u svojoj mladoj, ali zreloj dobi ovim luksuznim
izdanjem albuma Dijalog dvostruke sjene upravo ocrtava konture pozicija koje je klarinetu
namijenila glazba 20. stoljeća. Odvažio se na
vrhunski izbor vrhunskih imena i vrhunskih
skladbi, što mu zapravo i daje slobodu da na
najmaštovitiji način prikaže svoje umijeće.
Musgrave, Penderecki, Berio, Olah, Denisov
i Boulez skladatelji su čije je skladbe prikazao
Tadej Kenig s velikim afinitetom za novi zvuk,
posebno u dosluhu s elektronikom. Takve su
duga prva skladba Thee Musgrave i Boulezov
Dijalog. Dok u naraciji flaute češće prevladava
učinak i dosjetka, klarinetska je naracija bliža
rapsodičnom i epskom, čime si otvara prostor
za virtuozitet. Govorenje dahom najiskusnije
postiže Luciano Berio u Sekvenci IXa, no te
stare tehnike ekstrahiranja mogućnosti klarineta, kako su odavno već prisutne u mnogim
folklornim baštinama, tipa kaval, ponovno se
vraćaju na scenu u crossoverima i jazz–folku, pa
je zgodno uspoređivati te iste porive na notama s potpisom velikoga šetača po tonskoj skali
Luciana Beria.
Prikazujući izbor njemu najbližih skladbi moderne i postmoderne glazbe, Tadej Kenig ujedno i stavlja svoje umijeće na ispit, umijeće koje
ne trpi švindlanje, inače vrlo često nedokazivo
u izvedbama suvremenika. Može li se naslijepo prepoznati tonska slika Bouleza kao na
primjer Rahmanjinova ili Chopina. Da, može.
Ako ne Tiberiu Olah, a ono svakako Berio ili
Penderecki, naravno, pod pretpostavkom da
smo bliski tim opusima. Mislim da bi se mnogi sa mnom složili da je Tadej Kenig napravio
najteži i najbolji izbor: pobrao je vrhnje, ali
vrhnje koje je trebalo dugo tući da se pretvori
u šlag. No, rezultat je zato poseban. Malo bi
se koji solist odvažio na tako nedopadljiv album, a s tolikim rizikom da ne bude shvaćen.
Ali, rizik se isplatio. Poslije ovoga može poput
Vojteka — klarinet na rame i u svijet. On je
pokazao što može, sad je red na skladateljima
da pišu za njega i za njegov instrument.
CD izlog Dalibora Paulika
Djeji pjevaki zbor Kikii
Čudesna pjesma
(Ka š mir promet / K iki i)
agrebački dječji zbor Kikići, osnovan
prije deset godina, pojavljuje se s dva
CD–a što je prava rijetkost u stvaralaštvu za djecu. Stihove, glazbu i aranžmane
potpisuje Maja Rogić, voditeljica zbora. Na
CD–u Najljepše zvijezde (Uspavanke za Magdalenu) nalazi se šesnaest novih dječjih pjesama lirskog, snenog, upravo sakralnog ugođaja, o čemu govore i naslovi pjesama: Najljepše
zvijezde, Molitva, Poruka, Mirno spavaj, Laku
Z
Klinci s Ribnjaka
Božićni blues
(Dallas Records)
O
d 1985. godine u Centru Ribnjak pjevaju i plešu popularni Klinci s Ribnjaka,
najnagrađivaniji dječji ansambl popularne dječje pjesme u Hrvatskoj. Pod umjetničkim vodstvom dirigentice Nensi Atanasov ovaj
zbor, uz odličnu organizacijsku strukturu, nastupao je u prestižnim koncertnim prostorima,
a u zadnje vrijeme i u kazalištima, dobivajući
brojne nagrade na festivalima. Uz niz nastupa
u zemlji i inozemstvu, zapažena je bila i akcija
Brodom po Jadranu. Klinci s Ribnjaka postali su
sinonim najkvalitetnijeg stvaralaštva za djecu,
što potvrđuju i brojna diskografska izdanja.
Zbor je svake godine bio nominiran za prestižnu nagradu Porin, a osvojio ju je devet puta.
Ne samo djeca, već i glazbeni profesionalci
priznali su njihovo djelovanje te vrsnu produkciju glazbe i nastupa. Božićni blues sadrži
dva kompaktna diska, svaki s dvanaest pjesma,
što prepjeva božićnih evergreena (Božićni blues,
Jingle Bell Rock, Djed mraz stiže u naš grad, Božićna želja, Prošli božić, Happy New Year), što
novih pjesama naših autora. To su Bijeli božić
Zdenka Runjića, Božićni Calypso i Silvestarska
noć Zdravka Šljivca i Ivana Kuliša. Na drugom
CD–u nalaze se izvedbe Zbora i njegovih solista, dok se na prvom nalaze izvedbe poznatih
estradnih zvijezda (Jacques Houdek, Mirko Fodor, Oliver Dragojević, Davor Gobac,
Maja Vučić, Riccardo Luque, Vladimir Kočiš Zec, Gabi Novak, Ivana Kindl), Roberta
Marekovića, Tene Vodopija, saksofonista Ivice
Premelča i Klinaca s Ribnjaka. Tako dječja publika, a i odrasli, mogu zajedno slušati pjesme
za čiju su aranžersku i produkcijsku kvalitetu
zaslužni Vedran Ostojić i Alan Bjelinski, tonski majstori Dubravko Fiolić, Vedran Ostojić i
Bruno Molnar te glazbena producentica Nensi
Atanasov. Izvršni producenti su Ivan Kuliš i
Ivan Premelč, a likovno oblikovanje potpisuje
reklamna agencija Imago. I novo diskografsko
izdanje potvrđuje vodeće mjesto ovoga dječjeg
zbora i profesionalan pristup radu s djecom (i
njihovim gostima) u cilju popularizacije glazbenog stvaralaštva kod djece.
CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG
Pijanist Marijan Đuzel iz Splita osvojio je
Grand Prix — prvu nagradu u vrijednosti
od pet tisuća kuna i nagradu publike na
završnom koncertu finalista. Drugu nagradu
u vrijednosti od dvije tisuće kuna podijelili
su saksofonistica Nena Leben iz Sežane i
marimbist Filip Merčep iz Samobora. Treću
nagradu u vrijednosti od tisuću kuna osvojio
je Glasovirski trio iz Rijeke u sastavu Stipe
Bilić, glasovir, Edi Šiljak, violina i Fabio Jurić,
violončelo.
noć, Večer je stigla, Spavaj, spavaj, djetešce, Sunčana zraka... Na CD–u Čudesna pjesma nalazi
se osamnaest dječjih pjesama raznolikog ugođaja koje otvaraju vrata u svijet čarobne dječje
mašte. Maja Rogić, ne samo kao skladateljica
i autorica tekstova, već i kao aranžerka i producentica, potvrđuje svoj smisao za dječju pjesmu, zapravo za nesputanu dječju igru, o čemu
govore i naslovi pjesama: Čudesna pjesma, Tata,
Zubi, Čuvam mamu, čuvam tatu, Zvjezdice,
Balada o jednom psu, Lovi, lovi, Sretna sreća...,
a javlja se i s temama iz područja humanizma
i ekologije (Za zemljin spas). Okupljajući djecu
predškolske i rane osnovnoškolske dobi, Maja
Rogić stvara jednostavne, pitke pjesme, upravo
namijenjene toj životnoj dobi. Naivnost, spontanost i toplina bitne su karakteristike njena
opusa. Dodajmo tomu da diskografska izdanja
prate briljantne slike na ovitku ugledne likovne umjetnice Andree Petrlik Huseinović, što
doprinosi dojmu albuma koje slijedi interese
malih pjevača i slušatelja. Poruku ovog izdanja
prenose stihovi Čudesne priče, pjesme izvedene
na Hrvatskom dječjem festivalu 2005. godine:
Za toplinu ljubavi ne postoji zima / što više je daješ — to je više ima / Za toplinu ljubavi ne postoji
zima / otvori svoje srce, dijeli je sa svima.
CD IZLOG
U Rijeci je od 28. do 30. ožujka 2008.
održano međunarodno natjecanje glazbene
mladeži Lions Grand Prix što ga organizira
Lions klub Rijeka.
CD izlog Đurđe Otržan
CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG
14. MEĐUNARODNO
NATJECANJE
GLAZBENE MLADEŽI
LIONS GRAND PRIX U
RIJECI
BROJ 151, SRPANJ 2008.
CD IZLOG
VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI
22
25-Sep-08 10:49:53 AM
23
BROJ 151, SRPANJ 2008.
Razni izvoai
Ðana Šegon & Superneon
Fulmination
Amanet 2
Crockabilly
Luna
Dancing Bear
Aquarius Records
C roatian Roots M usic/C roatia
Records
T
reći pravi album Miroslava Evačića donosi ponešto izmijenjen glazbeni krajolik tog etno–majstora, za što zasluge
ponajviše idu pratećem bendu nazvanomu
prema njegovu albumu prvijencu. Bend Čardaš Blues donio je Miroslavu Evačiću ono što
mu je najviše nedostajalo: uzbudljivost. Albumi Čardaš Blues i Blues reke Drave izvrsno su
osmišljeni, ali uglavnom jednolični s pokojim
izletom izvan glavnoga tijeka ostvarenja.
Na ovom izdanju Evačić se nešto više odmaknuo od tradicionalnih podravskih etno–motiva i približio bluesu mutne vode američkih
korijena, ali izvrstan prateći bend ujednačio je
takve zapise, pa je kompozicija samoga nosača
zvuka iznimno skladna. Tome pridonosi i vokal Tomislava Šituma koji je očito pogodniji za
»bendovski« pristup od kantautorskih napjeva
sâmoga Miroslava Evačića.
No, Fulmination nije i culmination izraza ovoga vrsnog etno–glazbenika. Ovaj CD u punoj
mjeri otkriva snagu njegove glazbe, no sasvim
je sigurno da Evačić ima još mnogo aduta u
rukavu.
N
akon vrlo dobro prihvaćenog albuma
Amanet, sastavljenoga od suptilnih
interpretacija sevdalinki, Ibrica Jusić
odlučio je ponovno zaigrati na dobitnu kartu. Amanet 2 nije sastavljen od »otpadaka«
koji možda nisu stali na prvi CD, nego od
sevdalinki koje izviru iz narodne tradicije, pa
su možda još poznatije širem slušateljstvu od
onih s prvoga albuma. Mujo kuje konja po mjesecu, Kad ja pođoh na bembašu ili Moj dilbere kud
se šećeš pjesme su koje nadilaze domet sevdalinskih standarda.
Osim toga, Ibrica se odlučio i za novodobniji hit Ne klepeći nanulama te skladbu Dragiše
Nedovića U lijepom starom gradu Višegradu.
Trebalo je prilično hrabrosti za ovakav projekt,
jer izvedba sevdalinki nije nimalo jednostavna,
potreban je snažan emotivni unos prilagođen
određenom glasovnom tipu izvođača. Budući
da Ibrica Jusić ima izgrađen vokalni stil, trebalo je nekako sretno sljubiti te dvije komponente.
Kao i na prvom albumu, toga se prihvatio Elvis
Stanić, produkcijski nenametljivo, ali svirački
prilično snažno, pa je Amanet 2 u konačnici
ispravio one sitne nedostatke prvoga dijela. U
svakom slučaju, Ibrici Jusiću leže sevdalinke. I
premda je posrijedi svojevrsni projekt koji ne
teče glavnom maticom njegove karijere, mnogo više pridonosi njegovoj karizmi od, na primjer, festivalskih nastupa u zadnjih nekoliko
godina.
remda je popularnost rockabillyja u Hrvatskoj dijametralno suprotna uvoznom
turbo–folku, kompilacija Crockabilly
ukazuje na neke sastave koji su danas mnogo
popularniji u inozemstvu negoli u domovini.
Prije svega, riječ je o bendu The Mad Man koji
je objavio dva albuma u Njemačkoj, a nastupao
je i kao predgrupa Stray Catsima u Münchenu.
Albume za njemačku diskografsku kuću snimio je i najdugovječniji hrvatski rockabilly bend
Mississipi Queen.
P
Unatoč činjenici da svi zastupljeni sastavi na
kompilaciji zvuče kompetentno, osobitu draž
daju skladbe otpjevane na hrvatskom jeziku.
Fantomi, Greaseballs, Mačke, Rockin’ Kids i
Moonlight Cats pjevajući na materinjem jeziku
održavaju optimistični duh rockabilly glazbe,
iako je doba originalnih izvedbi, kao i revivala
početkom osamdesetih, nepovratno prošlo.
No, sve snimke na kompilaciji nastale su tijekom zadnja dva desetljeća, a njihova uvjerljivost nije nimalo manja bez obzira što je ova
glazba stvarana mimo trendova. Dakako, kvaliteta zapisa varira, zapaža se mnogo manirizama, ali posrijedi je dokument živosti jednog
glazbenog pravca koji na ovim prostorima nije
prestao biti vitalan.
M enart
N
akon prilične glazbene stanke, nekadašnja pjevačica porečke Kulture odlučila se reaktivirati uz pomoć pratećega
benda Superneon. Iza toga se imena zapravo
kriju članovi grupa Svadbas i Fali V., što upućuje na određen maštovit glazbeni background.
Đana Šegon ima nesumnjivo osebujan glas, no
sudjelovanje njezinih kolega ipak nije spravljeno u pravilnim omjerima, pa se cijeli album
doima neuvjerljivim.
Pokušaj je to ambicioznijeg pristupa sa zahtjevnijim glazbenim materijalom, ali ostavljen je dojam da se iza svega krije napadno zadovoljavanje forme bez nekoga sadržaja koji bi
utaborio Đanine vokalne pretenzije.
Jednostavno, Luna je u nekim pjesmama vrlo
zanimljiva, a u nekima potpuno bespredmetna, tako da ta neujednačenost sasvim narušava
potencijalno zanimljiv comeback. Pritom je očito da se na ovom albumu u glavnoj ulozi našao
Robert Nappholz koji je pokazao izrazito nadahnut smisao za produkciju, što, nažalost, ne
prati njegovo glazbeno autorstvo, pa je tu Đana
Šegon ispala kolateralna žrtva.
Vava
Soundtrack
Dallas
Gego i Picigin Band
Kup! Prodoj!
Severina
Zdravo Marijo
Aquarius Records
D
rugi album Gege i Picigin Banda svakako je ključni test za karijeru sastava
koji je već bio na pragu odlaska u povijest. Svježina nastupnoga CD–a posljedica je
godinama akumuliranih pjesama, a iskorištena
je i za kompilaciju Forski škoji, svojevrsni ljetni
suvenir za fanove oduševljene koncertnom
energijom benda.
Kup! Prodoj! stoga je, logično, napravljen s
određenim odmakom, pa umjesto svježine
i nadahnuća nalazimo studiozniju pripremu
materijala, što znači da je Picigin Band imao
bitniju ulogu u stvaranju zvučne slike negoli
ranije. Donekle to pridonosi naizgled lepršavome dojmu koji izvire iz albuma.
No, očito je da ovoga puta Gegine pjesme nemaju inicijalnu neposrednost i zarazni hitovski
potencijal (dakako, ima izuzetaka poput hit–
singla Proljeće je) kao na prethodnim ostvarenjima. Poskočice na hvarskom dijalektu uz
naglašene plesne ritmove sada čak znaju biti
i zamorne, unatoč činjenici da je album ipak
nošen dobrim vjetrom iz pravca bolje prošlosti
benda.
cant 151 11.indd 23
Markovski
Diskonekted
Dancing Bear
aša Markovski svira u Urbanovom pratećem bendu 4, a njegov solo–album u
neku je ruku spin–off toga sastava. Osim
Urbana, na albumu sudjeluju i Sandi Bratonja
te Luka Toman iz benda, ali i neizbježni Vava
iz negdašnjega Laufera. Uz Putokaze, E.N.I.
i Lea Rumoru (pjevača Ogledala i bubnjara
Belanovih Fiumensa) sve upućuje na još jedan
kolektivni riječki uradak kojim se promiče
novo ime.
S
No, Markovski nema namjeru rušiti poredak
na top–ljestvicama, njegov elektronički album pokazuje u kojoj se mjeri u ovom podneblju mogu realizirati ideje koje idu ukorak
sa svjetskim trendovima, ali bez nužnoga komercijalnog predznaka. Glazbenik je stvorio
album koji u nekim detaljima čak podsjeća na
ranije Urbanove radove kao što su Žena dijete
ili nikad objavljeni CD Merkur, no elektronički instrumentali ipak upućuju na neka druga
područja glazbenih istraživanja.
Tri bonus pjesme iz repertoara Urbana, E.N.I.
i Putokaza zapravo su njegovi remiksevi koji
upućuju na snažno i potentno čitanje poznatih skladbi u nekom drugom formatu. Sve zajedno rezultira vrlo zanimljivim ostvarenjem i
jednim od najzanimljivijih izdanja objavljenih
u ovoj godini.
Dallas
eseti Severinin album po svemu je naj
u njezinoj diskografiji: najambiciozniji, najrazrađeniji, najkompaktniji, najkontroverzniji, najpotentniji i, analogno svim
tim naj, najbolji. Goran Bregović potpisuje
većinu pjesma u glazbenom smislu, dok su se
tekstovima uz njega bavile Marina Tucaković
i Ljiljana Jorgovanović nadmašivši i Vjekoslavu Huljić u prizemnosti stihova. No, Goran
Bregović tako je zamislio kavansku glazbu na
hrvatski način, a pjesma Moja štikla (hrvatski
rekorder po broju downloada) dala mu je za
pravo napraviti ovakav album sa Severinom.
D
Pritom glazbu nisu uglavnom izvodili virtuozni najamnici, nego baštinici tradicionalnoga
hrvatskog zvukovlja kao što je Puhački orkestar Lovran ili negdašnji Zlatni dukati. Sve
to nema neke velike veze sa srpskim turbo–
folkom, ali da je posrijedi narodnjak sa svim
pozitivnim i negativnim konotacijama — u to
nema sumnje, zvali ga mi world music ili cajkom.
Tako su u stvaranju ovoga izdanja sudjelovali
bivši članovi grupa Bijelo dugme, Zana i Videosex, glazbu su odsvirali hrvatski narodni
orkestri, sve je upakirano u skandal–celofan i
spremno je za trend koji će u idućem razdoblju obilježiti hrvatsku glazbu. Paradoksalno
je što će, uvjeren sam, to biti percipirano kao
hrvatska glazba i kad Severina krene putovima
međunarodnih uspjeha.
G
otovo svi relevantni instrumentalistički albumi snimljeni u zadnjih desetak
godina imaju nekoliko zajedničkih
odrednica: vrlo su kvalitetno napravljeni, odražavaju intimistički pristup glazbenika i naglašeno potenciraju instrument kojim oni suvereno vladaju. Ti su glazbenici dobrim dijelom i
autori materijala, što nije njihova primarna
uloga u bendu gdje inicijalno sviraju ili su, pak,
klasični session izvođači.
Drugi samostalni album Vlade Simčića Vave
pokazuje otklon od te prakse. U svojemu matičnom bendu Laufer jedan je od autora, a isto
tako na oba solo–albuma nije potencirao svoju
neprijepornu vještinu sviranja gitare. Na prvom samostalnom izdanju gosti su mu pjevali
u gotovo svim pjesmama, a na recentnomu Soundtracku umjesto virtuoznosti nalazimo ambijentalni pristup, koji zaista precizno možemo
definirati soundtrackom.
To je podloga za priču Lanterna iskopanog oka
koju je Vava napisao i u efektno dizajniranome
ovitku te uz još nekoliko fotografija pridodao
slušatelju na prosudbu. Posve atipičan pristup
diskografskom izdanju Vavu, zapravo, vodi
prema nekim drugim horizontima gdje se njegovo djelo ne može sagledavati bez multidisciplinarnog pristupa.
Očito, jedan od najboljih hrvatskih gitarista,
koji je album snimio u svojoj sobi na 4–kanalnom kasetofonu, nije smatrao da se njegovo
djelo može promatrati jednoznačno, pa je stoga
cijeli koncept soundtracka rezultirao iznimno
zanimljivim umjetničkim eksperimentom kojemu je pridodana i posljednja snimljena pjesma Laufera Jezik otkinutih ruža.
CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG
Ibrica Jusi
CD IZLOG
Miroslav Evai & ardaš Blues
CD IZLOG
CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG
CD izlog Bojana Mušćeta
25-Sep-08 10:49:53 AM
24
PONOVNO OIVIO
MJUZIKL DUNDO MAROJE
Piše: dr. sc. Dalibor Paulik
juzikl Dundo Maroje 008 Đele
Jusića, Marka Foteza i Stijepe
Stražičića, znana uspješnica
hrvatske glazbeno–scenske produkcije,
premijerno je izveden 9. svibnja u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komediji, a
sve u povodu obilježavanja 500. obljetnice
rođenja književnika Marina Držića.
M
Da je riječ o značajnom datumu hrvatske
kulture i kazališta potvrđuje činjenica da
je samo rasni komediograf kakav je Držić
mogao nadživjeti prohujalih pola tisućljeća i s istom svježinom biti blizak današnjim gledateljima. Zbog toga je 2008.
proglašena Držićevom godinom, pa nas
očekuje niz događanja, među kojima će
Dubrovačke ljetne igre biti prostor jedinstvene držićijade, a hrvatska su kazališta u
svoj repertoar uključila po jedno piščevo
djelo. U tom kontekstu zagrebačka Komedija odlučila se za mjuzikl koji se već potvrdio u našemu popularnom glazbenom
kazalištu.
Cijela produkcija predvođena
pročišćenim pristupom redatelja
Vlade Štefančića, ležernom
ali pomnom dirigentskom
interpretacijom Veseljka
Barešića, funkcionalnim
scenografskim, kostimografskim
i koreografskim pristupom uz
uvjerljiv pjevački i glumački
ansambl, razlog su njezina
uspjeha kod publike.
ković, Lela Margitić i Đurđa Ivezić. O uspjehu mjuzikla dovoljno govori podatak da je do
1985. godine izveden čak 221 put, a ansambl
je s tom predstavom gostovao diljem Hrvatske i u inozemstvu. Godine 1989. mjuzikl je
obnovljen na Dubrovačkim ljetnim igrama u
odgovarajućem ambijentalnom okruženju, da
bi ove godine ponovno obnovio svoje kazališ-
Pomet) postaje Dundo Maroje, a Boris Pavlenić (negdašnji Maro) je Ugo Tudešak, te njih
dvojica pokazuju scensko iskustvo i kazališnu
uvjerljivost istinskih glumaca–pjevača. Pridružuju im se agilni i pjevački i glumački razigrani
Ronald Žlabur (Pomet), spontana i pokretna
Jasna Palić Picukarić (ulogu pjeva i Sandra Bagarić), koketna Mila Elegović (Laura, igra je i
Danijela Pintarić), raspjevani Đani Stipaničev
(Maro, ulogu inače pjeva i Vladimir Tintor),
komično–karakterni Ivica Zadro (Bokčilo),
glumački jasan Saša Buneta (Popiva), duhovit
i pun energije Damir Lončar (Sadi, ulogu igra
i Vid Balog) te u manjim ulogama Adalbert
Turner Juci (Ondardo de Augusta), Mirela
Brekalo (Baba), Nina Kaić (Pera) te Mladen
Katanić (Prvi oštijer), dok je zapažen bio i šarmantni nastup Stijepe Gleđa — Markosa (Pjevač serenade, ulogu pjeva i Dario Štulić).
Cijela produkcija predvođena pročišćenim Štefančićevim pristupom, ležernom ali pomnom
dirigentskom interpretacijom Barešića, funkcionalnim scenografskim, kostimografskim i
koreografskim pristupom uz uvjerljiv pjevački i
glumački ansambl razlog su (ne samo
te večeri) uspjeha kod publike.
Modernija orkestracija
Ipak, treba ovom prigodom pojasniti
razliku te nove predstave u odnosu na
onu iz 1972. godine, ali isto tako naglasiti u čemu je tajna uspješnosti mjuzikla i njegove sjajne komunikacije s
publikom. Ponajprije to je dugovječnost Držićevih poruka, ali i efektna
Jusićeva glazbena nadgradnja. Đelo je
ponovno načinio orkestraciju, ona je
sadržajnija, modernija, bliža današnjem zvukovnom senzibilitetu, a osim
toga, u odnosu na sedamdesete, autor
se potvrdio kao orkestrator složenijih
partitura. Novost je svakako i prolog
zbora Ave Marino, svojevrsna oda i
posveta Držiću, kojom se simbolički
Pomet družina od teatra Komedija, i
(kako kažu) njegovi Njarnjasi nastoje
dostojno odužiti velikanu kazališne
umjetnosti.
Tragovi davnih serenada
Jusić, skladatelj, dirigent, gitarist i aranžer kojemu je Dubrovnik uvijek bio trajna
postaja ponajprije kao nadahnuće i način
glazbenoga govora, i njegovo stvaralaštvo
postali su proteklih desetljeća sinonim suvremenoga Dubrovnika u njegovoj urbano–turističkoj eri. Ne samo da je bio utemeljitelj znanih Dubrovačkih trubadura,
dječjeg zbora Mali raspjevani Dubrovnik,
dirigent Dubrovačkog simfonijskog orkestra, već je u skladateljskom rukopisu brojnih šlagera, budnica (Kad zazvone dubrovačka zvona, Sveti Vlaho molitve naše čuj),
orkestralnih djela (Dubrovački kantuni,
Ragusina), oratorija (Istina o gradu slobode s Lukom Paljetkom), kazališne glazbe
(Ekvinocijo, Ljubovnici) i filmova (Dubrovački suton) te popularnih televizijskih
serija (Čovik i po, Libar Marka Uvodića)
uvijek spajao glazbenu tradiciju sa suvremenošću, pa se osjeća moderan pristup
spojen s tragovima nečeg starog, nekih
davnih serenada ili samo naslućenom siluetom klasične glazbe. U tom kontekstu
jesu i dva mjuzikla, Dundo Maroje i Dan od
Amora koji je s Lukom Paljetkom predstavio u Dubrovniku 2005. (čak 51 izvedba).
Povijesni pregled
Nakon senzacionalnog uspjeha Grgićevog
i Kabiljovog mjuzikla Jalta, Jalta, 7. rujna
1972. praizveden je Dundo Maroje 72 u
režiji Vlade Štefančića, a nositelji glavnih
uloga bili su tada priznati glumci — pjevači Komedije: Richard Simonelli, Vladimir
Krstulović, Mato Jelić, Vlado Kovačić,
Boris Pavlenić, Žarko Potočnjak, Ivica
Kunej, Martin Sagner, Lukrecija Breš-
cant 151 11.indd 24
no ruho. Tako kazališna priča Dunda od davne
1551., kada ga je izvela glumačka Pomet–družina, živi do danas snagom svoje životnosti u
raznorodnim dramskim i glazbeno–scenskim
oblicima.
Vani našijenci
Cijela priča zapravo je majstorska igra glavnoga lika Pometa, dosjetljiva i lukava, koji se
želi uzdići do moći i društvenog statusa, mudro kombinirajući sreću i vrlinu. To je prototip
renesansnog čovjeka machiavellističke filozofije,
koji ne prezire, nego prozire ljude, čija je glavna
maksima trijeba se s bremenom akomodavat i koji
sreću traži uz pomoć mudrosti i žena, jer žena
je prijateljica mladih, a mladost je za renesansu
simbol života i prirodnosti. Sva ta zbunjujuća
igra događa se u Rimu, ali to je zapravo Dubrovnik. Važni su našijenci, ljudi iz Dubrovnika i okolice, čiji jezik karakterizira i nasmijava.
Novim autorskim doprinosom Jusićeve glazbe
u suradnji s teatrološkim i dramaturškim iskustvom Marka Foteza (1915. — 1976.), jednoga od utemeljitelja Dubrovačkih ljetnih igara
(režirao Dunda 1938. u zagrebačkom HNK) i
pisca stihova Stijepe Stražičića (1920., uglednog dubrovačkog kulturnog djelatnika), nastalo je djelo tako omiljeno kod publike sedamdesetih godina.
Raspjevani Stipaniev
U novoj Komedijinoj predstavi ponovno je redatelj Vlado Štefančić, dirigent je iskusni Veseljko
Barešić, scenografkinja Ljerka Hribar, kostimografkinja Matija Vujica, oblikovatelji svjetla
Anđelko Kos i Ljerka Hribar, a koreografkinja
Suzana Sliva. Zanimljivo je da se protagonisti
praizvedbe pojavljuju u ulogama prikladnima
godinama, tako Richard Simonelli (negdašnji
Cinkete, cankete
Tu upravo prigodnu majestetičnost slijedit će
već poznati, doista i danas efektni songovi poput kancionijerski raspjevanog Marovog Cvijetu moj ljuveni, ljubavnog dvopjeva Petrunjele
i Pometa Život je lijep, ritmičnog i satiričnog
Sadijevog Cinkete, cankete, patetičnog zborskog O, zemljo radosti, duhovitog Žene, žene u
izvedbi ženskog dijela ansambla, kultne pjesme
La musica di notte pjevača serenade i nezaobilaznog, pamtljivog finala Jedan grad (inačice pjesme Jedan dan Dubrovačkih trubadura iz 1968.
kojom su sudjelovali na Pjesmi Eurovizije). I baš
taj raspjevani povratak Gradu u sebi nosi tajnu
Jusićeva glazbenog rukopisa koji traje vremenu
usprkos, kao svojevrsna apoteoza Dubrovniku
i Držiću. Na kraj mjuzikla dramaturški je pomaknuta poruka iz (u komediji) prologa Dugog
Nosa o ljudima nazbilj i ljudima nahvao, priča
istinita i dugovječna, svojevrsni epilog i kredo
Držićeva opusa. Idealistička je to slika pobjede
svijeta u kojemu vladaju ljudi nazbilj, pustopašna, mahnita, razigrana i raspjevana, životnom
vedrinom razmahana renesansna komedija.
Ako možda nekom nedostaje ambijentalni
pristup i ne želi prihvatiti reduciranu i osuvremenjenu kazališnu scenografiju ove produkcije,
odgovor je baš u redateljskoj interpretaciji te
vječne potrebe za dobrotom i ljudskošću i u
našemu vremenu. A to je razlog trajanja ovoga
mjuzikla. Svježina i obraćanje srcu, bez suvišne
kontemplacije u Jusićevoj glazbi i u Držićevoj
poruci iz prologa Skupa, koju je legendarni
Branko Gavella uvijek naglašavao kao uvjerljivi kredo umjetničkog stvaranja: što se ima, to
se dava; tko sve dava, vele dava, a tko srce dava,
svega sebe dava. Upravo to se zbilo u ovomu
mjuziklu koji zbog toga oduševljava gledatelja
i više od tri desetljeća nakon nastanka.
Hrvatski sabor kulture raspisuje javne i
anonimne natjeaje za 2008. godinu
NATJEČAJ
za nove skladbe koje nisu prije objavljivane niti izvedene, a
namijenjene su amaterskim pjevačkim zborovima u trajanju od
2 do 4 minute.
Radove treba poslati do 1. rujna 2008. godine na sljedeću
adresu: Hrvatski sabor kulture, Ulica kralja Zvonimira 17/IV, 10
000 Zagreb s naznakom »Natječaj za pjevačke zborove«.
Sve prispjele radove ocijenit će Stručno povjerenstvo i odlučiti
o dodjeli sljedećih nagrada:
nagrada: 6.000,00 kuna
nagrada: 4.000,00 kuna
nagrada: 2.000,00 kuna.
NATJEČAJ
za nove skladbe koje nisu prije objavljivane niti izvedene, a
namijenjene su amaterskim puhačkim orkestrima u trajanju od
4 do 6 minuta. Preporučuje se korištenje suvremenih stilističkih
sredstava.
Radove treba poslati do 1. rujna 2008. godine na sljedeću
adresu: Hrvatski sabor kulture, Ulica kralja Zvonimira 17/IV, 10
000 Zagreb s naznakom »Natječaj za puhačke orkestre«.
Maksimalni dopušteni sastav orkestra: 1 Picc., 2 Fl., 1 Ob., 1
Cl. in Es, 3 Cl., 1 S. sax, 2 A. sax, 2 T. sax., 1 B. sax, 2 Flic., 4
Tr., 2 Euph (Ten. i Bar.), 4 Hrn. (Es / F) , 3 Tbn, 2 Tb. (F i B), Ptt.
, Gr. C., T . mil. i alternativno (nije obavezno) drums, ritam i bas
gitara, klavir, orgulje i ksilofon.
Sve prispjele radove ocijenit će Stručno povjerenstvo i odlučiti
o dodjeli nagrada.
Za nove skladbe dodjeljuju se sljedeće nagrade:
nagrada: 6.000,00 kuna
nagrada: 4.000,00 kuna
nagrada: 2.000,00 kuna.
NATJEČAJ
za nove skladbe koje nisu prije objavljivane niti izvedene, a
namijenjene su amaterskim tamburaškim orkestrima u trajanju
od 3 do 4 minute.
Radove treba poslati do 1. rujna 2008. godine na sljedeću
adresu: Hrvatski sabor kulture, Ulica kralja Zvonimira 17/IV, 10
000 Zagreb s naznakom »Natječaj za tamburaške orkestre«.
Sve prispjele radove ocijenit će Stručno povjerenstvo i odlučiti
o dodjeli sljedećih nagrada:
nagrada: 6.000,00 kuna
nagrada: 4.000,00 kuna
nagrada: 2.000,00 kuna.
Pravila Natječaja:
Djela se prijavljuju sa četiri primjerka partiture u čitkom rukopisu
ili kompjutorskom ispisu. Slanjem skladbe autori jamče originalnost prijavljenog djela te da ono nije ranije bilo javno izvođeno i
objavljeno. Radovi primljeni na Natječaj ne vraćaju se autorima.
Autori nagrađeni na Natječaju prenose na Hrvatski sabor
kulture pravo:
– tiskanja i distribucije,
– snimanja, izdavanja i stavljanja u promet nosača zvuka,
– prve javne izvedbe,
– prijenosa putem radija i televizije.
Sva ostala prava ostaju autorima prema Zakonu o autorskom
pravu i srodnim pravima.
Autor nema pravo jednostrano povući odabranu skladbu.
Preporučuje se partiture pisati u A4 ili A3 okomitom formatu.
Poželjna (nije obavezna) je i demo snimka skladbi. Djela se
potpisuju isključivo šifrom, a osobne podatke s oznakom šifre
prilažu se u posebnoj, zatvorenoj omotnici. Radove koji ne
udovoljavaju navedenim uvjetima neće se uzeti u razmatranje.
Nagrade autorima bit će isplaćene nakon predaje partitura
i dionica u čitkom rukopisu ili kompjutorskom ispisu (nije obavezan kompjutorski ispis). Za detaljnije informacije kontaktirati na
broj telefona 01/455–6885 (Dražen Jelavić, prof.) i na adresi
elektroničke pošte
[email protected].
SVIM REDOVNIM LANOVIMA HDS
NATJEČAJ NATJEČAJ NATJEČAJ
OBLJETNICE
OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE
U povodu 500. obljetnice roenja knjievnika M arina Dr i a
NATJEČAJ NATJEČAJ NATJEČAJ NATJEČAJ NATJEČAJ NATJEČAJ NATJEČAJ NATJEČAJ NATJEČAJ NATJEČAJ NATJEČAJ NATJEČAJ NATJEČAJ NATJEČAJ
BROJ 151, SRPANJ 2008.
Predsjedništvo HDSa na svojoj sjednici održanoj dana
7.7.2008. raspisalo je temeljem članka 27. Statuta sljedeći
NATJEČAJ
za Gla vnog tajnika HDS
Natječaj za Glavnog tajnika HDSa raspisuje se na četiri godine,
odnosno do trajanja mandata Predsjedništva, bez zasnivanja radnog odnosa. Prava i obveze s izabranim kandidatom
uređuju se Ugovorom.
Za Glavnog tajnika HDS mogu se natjecati redovni članovi
HDSa.
Kandidati su, uz biografiju, dužni podnijeti projekt daljnjeg rada
i razvoja HDSa te prijedlog prema članku 28. Statuta
Prijave se podnose preporučenom poštom ili osobno u tajništvu HDSa do 1. rujna 2008. godine.
Hrvoje Hegedušić, predsjednik HDS, v.r.
25-Sep-08 10:49:55 AM