moralna teologija

1111q1MIIHNII 11181,10H1(11
11DALA JE DO SADA KAO
MUSLIMANSKA BIBLIOTEKA,
1
redovna izdanja slijede će knjige :
1. BORBA POLUMJESECA I KRSTA, od
Hal il Halida, s turskog preveo M. C. č ati č.
Cijena K 3• .
U štampl se nalaze:
2. NOVA VREMEN A, pripovjeRt od Edhema
Mulabdi č a.
3. PJESME M Ć. Ć ATI Ć A, I. dio.
4. TEMELJI ISLAMSKOG MORALA od
Ahmeda Naima, s turskog M Č. Ć ati ć.
5. ALMAS A. Pripovjest od Ek re ma.
6. PJ ESME M. Č. CATI Č A, II. dio.
7. PANISLAM1ZAM i PANTURCIZAM,
s francuskog preveo S. Bakamovi č
8. POD DRUGIM SUNCEM, pripovjest od
M. Hifzije Bjelevca.
9. S 0 SMANLIJSKOG PARNASA, pjesme od M. Č. Ć ati ć a.
10. M U S L I M A N S K A ŽENA nd Ferid a
V e d ž d i j e, s arapskog preveo M. Č. Ć a t i Ć.
11. TEISTE I ATEISTE (VJERNICI I
BEZVJERCI) od dra Osmana Namika,
preveo M. Č. Ć a t i Ć.
12. T A R1K, drama u VI. činova od A b dul H a k
Hamida, preveo S. Bakamovi ć.
X:
14. 11 S RMIZAM
I
PRDITIJRCIZAM.
„
S FRANCUSKOG PRE"k
SALIH BAKASpVI,Če
Z
•
.,,
.
4
PRVU MUSLIMANSKU NAKLADNU KNJIŽARU, ŠTAMPARIM I
KNJIGOVEŽNICU (MUNAMED BEKIR KALAJDŽID) U MOSTARU,
4-;;;‘11
--4. /r41111,.
TISAK I NAKLADA;
Za sve gore navedene knjige, kao i za sve štamparske i knjigoveza č ke poslove, obraeajte se jedino na
'4,4
PRVE NIUSLIM. NAKLADNE KNJIŽARE i ŠTAMPAR1JE
(MUHAMED BFKIR KALAJDŽI Ć)
U MOSTARU.
>1
PREŠTAMPANO IZ „BISERA".
dA3CUSUSUGUa9—1919
Spomenička grada
I 5617
28.327.39+3271 3 I 560)
0118417
COBISS
Odmah iza svoje pojave Islam stupa u
borbu, sve od Sirije pa do Španjolske, sa
kršć anstvom, religijom takogjer isto čnom, ali
koja, dobivši širi objam, definitivno se udomljuje
na Zapadu, ostavljaju ći u bijedi onu zemlju i
njezine narode, u kojoj se je porodila.
Daljni antagonizam dviju religija nije nikako prestajao; ali svaka od njih radi svoje
evolucije, odregjuje sebi stalno podru čje : Istok
za Islam a Zapad za krš ćanstvo. I nastavivši
prastare borbe dvaju dijelova svijeta, Azije i
Evrope, upustiše se u vje čitu zavadu: Križarske vojne, navale krsta da iskorjeni Islam,
nije drugo nego nastavak medski ratova :
Prema koncu sedamnaestoga stolje ča, Islam
poč imlje opadati i Isto č no pitanje izlazi na javnost, da kašnje — izgubi oštri karakter, koji je
imalo u svom po četku. Evropa oklijeva napadnuti Islam, a muslimani obmanju ć i se sa sudbinom, ne misle na drugo nego na svoju slavu
i moć prošlih vjekova i ne uvigjaju da je situacija dosta ozbiljna. Ali od vremena do vremena megju njima se pojavljuje prili čan broj
-
mislioca, koji sa uzbugjenjem dižu glas, gledaju č i kako toliko islamskih država gubi svoju
nezavisnost i pada pod krš č ansku vlast, te kako
se podru č je Islama svakim danom sve to više
umanjuje.
Bistri i razboriti umovi tražili su lijeka ovoj
situac iji, ali trebalo je dugo č ekati da se
uspije.
Izdavalo se i propagiralo mnoštvo raznih
knjiga i brošura o uzrocima dekadence Istoka
i muslimana.
Jedni su to opadanje muslimana pripisivali
više nesavršenosti islamskih abeceda, nego li
nedostatku topova i pušaka i neumorno su radili oko reformiranja tih abeceda, ne bi li time
opć u nastavu olakšali.
Drugi su sa jakim argumentima i dosta
opravdano tvrdili da ta dekadenca dolazi jedino
od nesavremenosti islamske žene i trudili su se
da tomu pomognu pravim tuma č enjem vjerskih
ustan ova.
Nekoji su pak mislili, da je sadašnja
forma Islama glavna zapreka za svaki daljni
napredak i da bi prije svega nužno bilo samu
vjeru reformirati.
A nekoji su opet kritizirali sistem islamske
vlade, smatraju ć i ga pravim uzrokom svih
nezgoda.
5
-
Gotovo sve ove ideje pojavile su se i raširi e u istom vremenu, to jest u jedno četvrt
stoljeć a i možda su posljedice krimske vojne i
rus co-perzijskih ratova prošloga stolje ča.
Sa svim ovim reformama u č injeno je dosta
pokušaja, kojih bi opširno prikazivanje možda
bilo od koristi za prou č avanje povjesti intelektualnog i moralnog pokreta na Istoku u zadnjem
vijeku, ali pošto okvir našeg č lanka to ne dozvoljava, ovo ć e biti predmet našeg drugog
rada.
Mi ć emo se ovdje ograni č iti, da naglasimo
da je za samu reformu abecede u činjeno oko
dva laest pokušaja u Perziji, Kavkazkoj, Indiji,
Egiptu, Rusiji i Turskoj, a mnogo uvaženih li čnosti i danas na tome radi. Nedavno je
„Dr ištvo za preuregjenje turskih slova" u tu
svrhu izdalo i jednu brošuru.
Za vjersku reformu treba spomenuti vehabitizam u Arabiji, babizam u Perziji, senusizam
u sj .vernoj Africi, novotarije Sejjid Ahmed Hana
i njegovih pristaša u Indiji; savremena tuma čenja vjerskih ustanova Šejh Muhammed Abduhu-a
i njegovih pristaša i u č enika Tantavije, Sejjid
Muhamrned Rešid Rizaa, Hibatuddin Šahrestanije i Muhammed Tal'at Harba u Egiptu,
a kašnje nekolicine tatarskih u č enjaka, kao
Musa Begofa, Rizaeddina ibni Fahrije, Musa
—6—
- 7 —
Abdullaha, Sakirdžana i Halirndžana Uridoffa, te
njihovih prijatelja u Kazanu i Orenburgu i Zija
eddina Kemalije u Urfi.
Za emancipaciju muslimanske žene napisano
je nekoliko djela na arapskom jeziku, na turskom
u Carigradu i megju muslimanima u Rusiji; ali
zatoč nik je ove ideje egipatski reformator Kasim
bej Amin.
Što se ti če politi čkih i administrativnih reforama u islamskim državama, imali bi mnogo
govoriti, no ovdje ć emo samo napomenuti, da
su mnogi rodoljubi u Turskoj za spas svoje
domovine podnijeli i zatvore i progonstva, pa
č ak se nisu bojali ni same smrti. Istorija mladoturaka i njihove stranke sa činjava vrlo zamašnu epizodu u evoluciji politi čkog života u
Turskoj.
U svim ovim reformama jedna jedina
ideja dominira svim drugim : ideja panislamizma. Koliko god muslimanska vjera i sami
Kur`an (a. š.), daju povoljan teren razvoju
panislamizma, on se je pojavio tek u našcm
vremenu sa Sejjid Džemaleddin El-Afganijom.
Sejjid Džemaleddin je rodom iz Esa dabada
blizu Hamadana u Perziji*. Nakon što je svoje
nauke svršio, proputovao je Perziju, Afganistan,
Indiju, Tursku, Hidžaz, Egipat, Paris, London,
Petrograd, Berlin i na taj na čin podobro se
upoznao sa stanjem ovih zemalja.
Svojom velikom inteligencijom, te svojim
uplivom i jakom mo ći osvjedočenja, Sejjid
je prilikom svoga boravka x isto čnim zemljama
prouzrokovao ozbiljan pokret oko probugjenja
svijesti u islamkim misliocima i pokrenuo val
intelektualne revolucije.
Ova propaganda donijela mu je i mnogo
neprilika, koje se više puta svršavahu progonstvom. Tako ga na jedan brutalan i nedostojan na čin izagnaše iz Perzije; iz Turske
ga takogjer protjeraše; u Indiji ga uhvatiše i
zatvoriše; iz Egipta ga opet protjeraše. U svim
ovim, protiv njegove oso. be poduzetim oštrim
mjerama, nalaze se prsti Engleske, kojoj on
bijaše viliki neprijatelj i kojoj se svakom pri
likom svetio.
Ovdje nam je nemogu č e iznijeti njegovu
biografiju, koja je napisana u više jezika: francuskom, engleskom, arapskom i ruskom. Mogu će
da je Sejjidova biografija, koju je njegov u če-
Jedan ugledni turski novinar i publicista nepobitnim č injenicama dokazuje da je Sejjid Džemaleddin
El-Afgani po narodnosti Turk i da su mu roditelji iz mjesta
Merage u Azerbajdžanu, naime sam mu je Sejjid tako pri čao.
Pr. Prev.
—s—
•
!!;C:,,
nik i šljedbenik Šejh Muhammed Abduhu, č uveni misirski muftija, u uvodu prijevoda perzijski pisanog Sejjidova djela „Oprovrgavanje
materijalista" (perzijski : Reddi Nei ćeerijje?,
arapski: Er-Reddu al'ed-Dehrijjin) priop ćio, najopširnija od svih drugih.
Njegove diskusije sa Ernestom Renanom
povodom č lanka „Islam i znanosti" u pariškoj
smotri „Revue Scientifique" i pohvale, koje mu
je Renan u svom odgovoru izrazio, dostojne sti,
da se zabilježe.
Džemaleddin je najviše radio u Egiptu,
gdje je i postavio temelje za intelektualni i
književni napredak Egip ćana. Za tim u Parizu uza suradnju Šejh Muhammed Abduhu-a;
sa velikim uspjesima izdavao je list „El` Urvet'ulVuska" ( Čvrsti Oslon), č uveni panislamski
organ. Englezi su ga svojim mnogobrojnim
intrigama nakon sedamnaestog broja obustavili.
Isto je tako Engleska obustavila i njegov drugi list
„Zija ul- Hafikajn". (Svijetlo Istoka i Zapada),
kojeg je izdavao u Londonu. Ove novine, koje su
izdavane na arapskom jeziku, raspra čavane su po
cijelom islamskom svijetu i polu čiše veliki uspjeh.
Ko se želi pobliže upoznati sa Džemaleddinovim životom, neka se obrati na djelo M.
G. Browne-a „The Persian Revolution" (Pet
-
9
-
zijska revolucija ); onda na knjigu .„Les Hommes
cć»res de 1` ( )rient" (Znameniti ljudi Istoka),
od Georges Z eklana, te na arapsku reviju
„Hazinet ul - Ej jam" (Riznica vremena), koja
izlazi u Americi
Sejjid Džet naleddin je najzad došao u Carigrad, gdje je živio u blizini sultana AbdulHamida, velikog protektora panislamske ideje i
gdje u 1896. godini u vje čnost preselio.
Premda po stanak panislamske ideje i život
Džemaleddinov sa činjavaju jednu te istu stvar,
nemogu če nam je ovdje iznijeti njegov životopis; za to
emo zabilježiti, da je Sejjid
Džemaleddin za svoga života imao velika upliva
megju musliman iima u Indiji, Egiptu i Perziji i
da su njegove i deje i planove poslije njegove
smrti počeli pr )pagirati njegovi u čenici i sljedbenici, koje su urodile dosta sjajnim uspjesima.
Argumenti, kojima se je Džemaleddin u
svojoj propagan di služio, mogli bi se u kratko
iznijeti ovako:
Kršćanski je svijet — razglasavaše on —
unatoč što se s astoji od raznih rasa i nacija,
zauzeo vrlo ner wavedno stanovište prema Istoku
i Islamu i potpuno se složio, da uništi islamske
države.
Kršćanske vojne kao i ideje Pierre-a
Ermite-a, (Petra Amjenskog) još i danas pos-
- 10
-
toje; u stvari nije se ništa promijenilo. Islamski
narodi Azije i Evrope nijesu jednaci sa krš ćanima
pred megjunarodnim pravom.
Ove kršć anske države ispri čavaju svoje napadaje na islamske zemlje tobožnjim barbarstvom i nazatkom muslimana, one se osobito
tim služe prema turskom carstvu. S druge
strane one sa hiljadu intriga i spletaka pa
samim ratovima ugušuju sve pokrete, koji se
poduzimlju za reforme i napredak u islamskim
zemljama. Megjutim te nedostatke i mane islamskih država lako nalazimo u svim krš ćanskim zemljama. Od Jave je do Mar oka dvade
set postotaka islamskog naroda potpalo pod
evropski jaram, dok je ostatak islamskih zemalja
predmet njihove pretjerane lakomosti. Svakim
nam danom u o č i upada preporagjanje krš ćanskih naroda, koji su u potpunoj snazi i životu:
izjave Gladstone-a i Jules Ferry-a, objave rata
od strane Rusije, a osobito one, koje je započ eo Nikolaj I. u ime krsta, te velika naprezanja
Evrope da naglasi i ovjekovje č i vjerske nesuglasice muslimana, onda strah, koji ju spopada
od muslimanskih vjerskih obreda: od svetog rata,
od hodoč ašć a Kabe, od vjerovanja u Mehdiju i
t. d.. ne ostavlja ni tra č ak sumnje o njihovim
nepoštenim namjerama protiv islamskog svijeti.
Č injenica, da je ova mržnja na Islam kod
svih evropskih naroda zajedni č ka, da to nije
apanaža samo nekojem izmegju njih i da ona
najzad svršaje sa ogromnom koalicijom, imaju ći
za cilj uništenje Islama, pokazuje da je muslimanima cijelog svijeta od prijeke nužde jedan
skori megjusobni savez za defenzivu, da o čuvaju
svoju nezavisnost i prime elemente napretka i
nabave sredstva evropejske snage.
Ovo je kratak prijegled teorija, koje je
Sejjid Džemaleddin u islamskom svijetu predavanjem propagirao, te njegovih ideja, koje je
privlač ivim i uvjeravaju ć im štilom u svom listu
„El-Urvet ul-Vuska" objelodanjivao.
On je uvijek obvezavao muslimane, da
strance ma kako protjeruju iz svojih zemalja ;
on govoraše:
„Evropejci, na Istoku nazivlju „fanatizam"
ono, č emu oni kod sebe govore da je „nacionalizam" i „patriotizam". A što oni na Zapadu
zovu „samoljubljem", „ponosom" i „narodnom
čašč u", na Istoku nazivlju „šovinizmom", što
pak na Zapadu smatraju marljivoš ć u i narodnom
svijesti, na Istoku drže to kao od ksenofobije
(mržnja na strance).
Radi toga treba da se islamski narodi što
prije probude i da se više ne varaju. Sejjid je
- 12 -
A.
r
.
u svojoj „Povijesti Afganaca", koju je napisao
arapskim jezikom, pohvalio ovaj marljivi narod,
da je junački obranio svoju domovinu od nasrtIjivih Engleza i, dive ć i se njihovom ponašanju,
u veliko ih hvali radi njihove patriotske i islamske marljivosti.
Kazali smo, da je Džemaleddin prema
koncu svoga života došao u Carigrad. AbdulHamid koji je tada aktivno radio, da proširi
krug upliva svoga Hilafeta, bio je za čaran njegovim dolaskom i mnogo se je koristio njegovim savjetima.
Sejjid Džemaleddin svojom dubokom
poznajom država na Istoku, upu ćivao ga je u
njegovim poduze ćima i živo radio da poveća
sultanov upliv u Perziji, lndiji i Afganistanu.
jedna grupa tnlado-perzijanaca radila je u Carigradu pod njegovim ravnateljstvoin; oni su
slali spise i upute u Nedžef i Taheran, da što
više predobiju šiitske uleme i uplivnih li čnosti
u Perziji. Mirza Aga Han Kermani, koji je poznat u perzijskoj povjesti, te Mirza Riza Kermani, ubojica šaha Nasreddit ► a, bijahu agilni članovi ove grupe.
Sa afganskim emirom Abdurrahman Ha,
nom uspostaviše se prijateljske veze i AbdulHamid posla emiru jednu skupocjenu sablju.
-
13
U Indiji takogjer č injeno je mnogo propagande
i sultanovi agenti dopirali su do Hajdar-Abada
u Dekanu. U Bataviji na Javi osnovao se turski konsulat, a pokuša se i sa Japanom do ći
u saobrać aj. Jedan parobrod sa turskom misijom, u kojoj bijaše i dosta uleme, bi naro čito
odaslan u Japan, da obnovi stare veze i da
širi Islam megju Japancima, ali na nesre ću parobrod se na pavratku potopi. Takogjer se je
opremilo dosta islamskih misionera i propovjednika u Centralnu Afriku, Stidan, Kinu i Istoč ni Turkestan.
Najvažniji od ovih pokušaja bijaše imigracija muslimana, koja je najbolje rezultate dala.
Turska, osobito pak Carigrad postade središte, u koje jatomice dolažahu islamski velikaši i odlič njaci iz sviju dijelova svijeta. Sve ove
uplivne, sposobne, oduševljene i rodoljubive
lič nosti, koje bježahu pred tiranijom njihovih
islamskih vladara, ili pred nepravdom evropskih
osvaja č a, bijahu u Carigradu sa velikim rešpektom primani; tu su imali krasne stanove, držav-ne potpore i oni u veliko olakšavahu ostvarenje projekata svoga dobro činitelja.
Osim muslimanskih imigranata iz Rusije i
balkanskih državica, koji hiljadama dolažahu u
Tursku i svake godine pravljahu nove naseo-
- 14 -
bine po maloj Aziji, isto tako i uvažene političke lič nosti sklanjahu se u stolicu Hilafeta i
druge gradove po Turskoj. Tako su znameniti
Abdul-Kader, Šamil, Ismail Paša. egipatski hediv i Šejh Ubejdullah, vjerski poglavica Kurda,
te sami Sejjid Džemaleddin i još mnogi ugledni Arabi iz Hidžaza, Jemena, Sirije i M ezopotamije, došli u prijestonicu i druga mjesta u
turskom carstvu. S druge strane, osim šiitske
uleme iz Nedžefa i Kerbela-a i perzijski prinčevi i ministri, koji su pali u nemilost, te pristaše drugih vjerskih sekti, razli čitih od šiitkse dolazili su u Bagdad, a afganski emigranti,
privatnici ili zvani čne ličnosti nestanjavahu se
u Damasku. Svi ovi doseljenici podavahu se
aktivnoj propagandi i činjahu zna čajan utjecaj
na svoje
svoje suvremenike u Hamskom svijetu.
su elementi doprinijeli za napredak
I
i razvoj Panislamizma: činjenica da je sultan
protektor dvaju Harema, Mekke i Medine (Hadim Šerifejn), pa sama dužnost,
koja se tom titulom name će, onda „hadž" (hodočašče) koji svake godine na hiljade pravovjernika vrše, osobito pak imu ćniji izmegju njih,
koji ostaju od tri do četiri mjeseca u Hidžazu,
Siriji i Carigradu, dalje blagonaklonost, koju
ukazuje :sultanova vlada ovim hadžijama, zatim
pak odašiljanje „Mahmela" i „Surre", sa veli-
- 15
kim sjajem i nakitom u Sveta Mjesta, te svetkovanje Kurban-Bajrama na Mini i t. d. dosta
uplivišu na razvoj i širenje panislamske ideje
po cijelom svijetu.
Prisutnost ve č ine islamskih velikaša i hadžija svakog petka na džuma-namazu, gdje se
i sami sultan nalazi, ceremonije, ,Selamluk"-a,
te Abdul-Hamidova inicijativa za gradnju po
muslmane važne Hidžaske željeznice, pomo ću
subkripcije svih muslimana cijeloga svijeta, imaju
takogjer dosta utjecaja na razvoj panislamske
ideje.
Oduševljenje, koje prouzrokova gradnja ove
željeznice, dade za č etnicima pokreta, kao i drugim misliocima islamskim, sjajnu ideju da prilikom hadža na Kabi, prema zahtjevima vremena naprave jedan megjunarodni panislamski
kongres. Jedan od najznatnijih izmegju ovih
Sejjid Abdurahman El-Kevakibi, rodom iz
Halepa i natjecatelj Sejjid Džemaluddinov i
Šejh Muhammed Abduhutov, koji je po četkom
dvadesetog vijeka u Egiptu umro, napisao je
za ovu stvar jedno važno djelo na arapskom
jeziku pod naslovom „Ummul-Kura" (Majka
gradova = ime Mekke). U ovoj knjizi Kevakibi, sakuplja u Meku prilikom hadža reprezentante sviju islamskih zemalja, tako da na
—
16 —
tom velikom kongresu prisustvuju hodže i šejhulislam iz Carigrada, muftija i šejhul - mešaih
Džamiul-Ezhera, išani i kadikalani iz Buhare,
mudžtehidi iz Perzije, efendije iz Kavkaza,
mulle, hazreti i šejhovi iz Indije i Rusije i t. d.
i gleda ih, kako na bratski na čin raspravljaju i
istraživaju sredstva za napredak i preporod islamskih naroda.
Poslije Sejjid Džemaleddin El-Afganije
panislamska ideja postaje univerzalnom, bar u
islamskom svijetu i neprekidni napadaji krš čanskih naroda, te njihove invazije islamskih zemalja
sve to više pospješuju taj pokret.
Tada muslimanski mislioci slijede i propagiraju Sejjid Džemaleddinove ideje : Mustafa
Kjamil, Šejh-Muhammed Abduhu Sejjid Abdurahman El - Kevakibi u Egiptu; Rizkuddin
Mergjani, Musa Begoff, Ataullah Bajezidoff, Barudi i t. d. u Rusiji; Mir Ali Hajdar u Indiji, te
napokon Hadže Tahsin, Mahmud Es'ad i t. d.
u Turskoj, postaju gorljivi borci iste ideje.
Sve muslimanske novine pa i one, koje su
iziazile u zemljama osvojenim po krš ćanima, propagirahu ove ideje, a nekoje izmegju njih bile
su zvani č na glasila Panislamizma. Takogjer
su osnovane i mnoge druge novine za njegovu
obranu i širenje u islamskom svijetu kao „Sirati
Mustekim" (Pravi Put sadaizlazi pod imenom Sebil
— 17 —
ur-Rešad: Pu it Spasa) i „Hikmet" u Carigradu;
„El Alemul- Islamijju" (Islamski svijet) u Kairu;
Iršad (Vogje ije na pravi put) i „Hilal" (Polumjesec) u B aku-u, te „Ahbari Vakil?" u Indiji.
Perzijski list „Habl-ul- Metin" ( Čvrsta Veza)
takogjer je j .dan od gorljivih branitelja Panislamizma.
Osim ncwina izdalo se je i mnogo djela,
koja rasprav ljaju o Panislamizmu, bilo otvoreno ili mar ije više prikriveno, kao „Ittihadi
Islam (Panis amizam-Ujedinjenje Islama), što ga
je napisao ejh Er-Rais na perzijskom jeziku
i mnogo dru );ih djela na arapskom, turskom, tatarskom i ur Jujskom (indijskom) jeziku, za koje
mislimo, da )i ih bilo suvišno ovdje nabrajati.
Jedan I najinteresantnijih članaka, koji su
napisani do lanas za ovaj predmet, bez dvojbe
je onaj, što je objelodanjen u pariškoj reviji
ako se ne varam, pod naslo„L'ilustration
vom: „Zadnj riječ Islama Evropi" sa pseudonimom Abdul Hak Bagdadi. Ovaj članak u kratko
sadržaje sve pritužbe muslimana na Evropljane.
Govorilo se, da je pisac ovoga članka odnosno brošur e princ Mirza Malkom Han, bivši
perzijski kon zul u Londonu. Nu kako bilo taj
članak sačinj ava jedan od najlogi čnijih argumenata za obra nu Islama. Jedna od slabih to čaka
Panislamiznia jest ta, da unato č dobrom dočeku
2
Panistamiza m i panturcizam.
- 18 -
-- 19 -
svih muslimana, nije imao redovite organizacije,
ni djelotvornog odbora sa marljivim, oduševljenim
i ustrajnim agentima, koji se ne bi ni od čega
bojali da postignu žugjeni cilj. On u stvari rada
podsječ a na filozofske škole starog vijeka i
neke aziatske vjere. Njegovi se neprijatelji bez
razloga plaše, a njegove pristaše opet ne bi
smjeli i nadalje ostati optimiste kao i do sada,
jerbo on nije imao stalnog duha u svome radu.
stašama sveislatriskog ujedinjenja, samo kad su u
doticaju sa muslimanima iz drugih zemalja.
Pri svemu torn, koliko god Panislamizam
nema svoje redovite organizacije, on nalazi u
samom Islamu vrlo povoljan teren za svoj razvoj i ideja solidarnosti i bratstva megju svim
muslimanima tako je u čvrščena, da u slu čaju
opasnosti ne bi bilo beskorisno na nju se pozvati. Skorašnji tursko-talijanski rat, u kojem su
se vidili Arabi i Senusije iz Kirenaike, kako dragovoljno hrle Turcima u pomo ć, koje prije nijesu voljeli, toinu je dovoljan dokaz.
Prije nego svršimo ovo kratko izvješ će panislamskog pitanja trebamo kazati, da ako su
začetnici i propagatori pokreta bili složni u davanju imena svom sistemu, ipak se opaža velika razlika u objašnjenjima tog sistema. Ima
dakle panislamista i panislamista.
Tako na primjer megju njima ima sanjara,
koji zamišljaju osnovati jedno veliko tursko
carstvo, sli čno onome Omejević a ili Abasovića.
Oni su uvjereni da bi se ovaj plan u više manje
udaljenoj budu ćnosti dao lako ostvariti. Ali ne
želeć i raditi za slogu svih muslimana bez razlike sekte, oni izražuju veliku mržnju prema ši'i
jama i svima ostalim suvjernicima, koji ne priznaju za halifu carigradskog sultana. Prema nji-
Koliko god najve ć i dio mislioca i uplivnih
osoba u muslimanskom svijetu, osobito pak u
Turskoj kao Namik Kemal i njegovi prijatelji,
bijahu velike panislamiste, mi danas ne vidimo
važnih rezultata. Pravo reku ć, mi ne vidimo nego
jedan slabo uregjeni pokret u stolici Hilafeta u
izdavanju „Sebil-ur-Rešada" i u nekoliko publikacija Šehbender-zade Hilmije i Ahmed Bey-a
Agajef-a.
S druge strane ova panislamska djela nijesu
ostvarena, nego naporom i radom imigranata,
to jes't muslimana, koji p3tje Ču iz zemalja što
su potpale pod evropsku vlast, kao od Kavkazaca i Tatara, koji su postali turski podanici
npr. od Abdur-rešida Ibrahimoffa iz Sibirije i
drugih. Dok prave Osmanlije, koje se nazivlju
panislamistima nijesu u unutrašnjosti ništa drugo
nego prikriveni panturcisti, koji se prikazuju pri-
2•
-
- 20 -
hovom stanovištu Perzija bi bila jedna zapreka
za ustanovljenje ovog carstva, te jedna pregrada
postavljena megju Tursku s jedne i Indiju, Afganistan i Turkistan s druge strane; zato oni
žele da bi ove pregrade čim prije nestalo.
Sa ovim se slažu sultan Fatih Mehmed II ,
sultan Jildirim Bajezid, a osobito sultan Selim I.
i njegov znameniti sadri-azam Mehmed paša
Sokolović, onda najviši neprijatelj Perzije i veliki panislamista Namik Kemal Bey i neki dio
mladoturaka.
Jedna druga grupa htjela bi jednu konfederaciju, u kojoj bi sve muslimanske države,
ujedinivši svoje snage, imale udjela i tjerale
jednu te istu politiku prema inozemstvu. Sejjid
Džemaluddin bio je pristaša ovog sistema;
najaktivniji i najzagrijaniji za ovu fOrmu bijaše
šah Nadir, veliki pobjeditelj i vladar Perzije.
Ali najve ći dio pristaša Panislamizma, kako
to i same izjave Sejjid Džemaluddinove pokazuju, prije svega misli stvoriti zajedni čke ideje
i čvrsto prijateljstvo megju svim muslimanima,
učinivši kraj beskorisnim vjerskim prepirkama
sunnija i ši'ija, koje bijahu od sultana Sulejmana i vladara iz dinastije Safevija zauzele
dosta oštar karakter na štetu i jednih i drugih,
te nadahnuvši im osje ćaje solidarnosti, sakupiti.
21 -
ih u jedno kolo, da se tako mognu održati
nasrtajima krš ćanskih država, koje svim silama
nastoje, da ih podjarme.
Ima mnogo primjera, gdje nekoje ideje,
čirn stupe u javnost, daju pod utiskom dogagjaja posve protivne rezultate od onih, koje su
očekivali začetnici pokreta.
Ovo se je više puta vidjelo na Istoku. U
Perziji, Japanu i Kini prvi su koraci prema
zapadnoj civilizaciji u činjeni pod pritiskom jedne
slijepe i brutalne reakcije.
Hoće se biti snažnim, da se obrani vjera,
da se odstrane nevjernici i da se osigura protiv njihovom prodiranju. Na ovaj je način Japan primio od Evrope njeno znanstvo i metode,
pomoću kojih je obranio svetu zemlju svoje
domovine. Tako Japanci, postavši civilizovani,
znaju da još većim žarom brane svoju rodnu
grudu.
Ovo se može primjeniti i na muslimane
u zadnjem vijeku. Oni se nijesu htjeli moderno
obrazovati i primati elemente napretka sa Zapada, nego su nastojali da obrane svoju ugroženu vjeru, da spase Islam i o čuvaju Hilafet i
sveta mjesta.
I Evropa je u ostalom postupala kao i oni,
kada je zauze će Carigrada zaprijetilo pobjedom
polunijeseca nad krstom i uništenjem krš ćan-
- 22 --
ske vjere. Neprestane invazije naroda, kao što
su Turci, nijesu prouzrokovale osviješ ćenja na
nač in kako se je to u Evropi dogodilo; za to
se je trebalo obratiti na sredstvo toliko mo ćno,
kao što je vjerski osje ćaj. Primicanje opasnosti,
te prirodna borba za život prave čudne stvari,
za to se ne može zanijekati činjenica, da je u
zadnjim godinama pod utjecajem religioznog
osjeć aja u Islamu bilo dosta preporoda i nap.
retka. Sve vjerske ideje, kojima je temelj bic ■
obnovljenje muslimana, dale su dosta povoljnE
rezultate.
Islams ki mislioci primali su po redu političke ideje sa Zapada. Na primjer Panislami.
zam je ragjen po uzoru Pangermanizma i Pan.
slavizma.
Takogjer se je pokušavalo sa razli čitim sis
temima vlade, država se je reorganizirala usta.
novama nekim zakonima sa Zapada, suviš(
primljena je ustanova i narodna vlada, kojt
filozofi devetnaestog vijeka smatrahu izvrsnin
lij ekom svim nezgodama, oa kojih narodi pate
lijek kojeg od šesdeset godina prijatelji iz Ev.
rope neprestano preporu čavahu Turskoj kac
jedini, koji bi joj osigurao opstanak.
Ali ni jedna od ovih teorija ne urodi po•
voljnim uspjesima. Uvogjenje ustavne vlade
-
23
-
koje je najbolje sredstvo za ukinu ć e tiranije i
pronevjerenja državnih upravnika, rasvijetli i
iz zablude izvede islamske mislioce, koji pripisivahu brzo napredovanje islamskih država
prema dekadend unutarnjoj zlouporabi i vanjskim navalama, iz č ega je slijedilo, da je stanje uvijek bilo mra č no i dade im nade da se
država može spasiti samo nadahnu ć em patriotskih osje ć aja funkcionerima upravnog državnog aparata.
Razo č arani sa toliko pokušaja islamski
mislioci bili su jednodušni u predvigjanju skore
pogibelji s vana, te za to po č eše tražiti druge
metode. Oni su pažljivo prou č avali uzroke dekadence i blagostanja naroda; jednom rije či,
oni su prou č avali filozofiju povjesti i zakone
evolucije. Ali unato č svim svojim naporima, ne
mogoše formulirati jedno odregjeno mišljenje,
jedan ideal, koji bi se mogao braniti.
Jedan od ovih ideala, koji se je nedavno
pojavio u Turskoj i gdje je naišao na sveop će
odobravanje, jest Panturcizam ili Panturanizam. Ima dvije godine kako se Turci, Tatari i
Kavkazci naprežu oko njegove propagande
oko toga, da ga privedu u jednu jaku organinizaciju. On je donio jednomu od njegovih
zač etnika Jusuf begu Ak č ura Oglu jedan glas,
koji se može usporediti sa Sejjid Džemaluddi-
- 24
novim, ali od kojeg se on daleko razilazi u
svojem na č inu djelovanja.
Akč ura Oglu je rodom iz sjeverne Tatarske sa obale rijeke Volge (Idil), ali on je došao u Carigrad još u svom djetinstvu. Tu je
svršio elementarnu nauku i proboravivši neko
vrijeme u Parizu, povratio se je u svoju domovinu i poč eo se zanimati politikom i novinarstvom.
U godini 1904., za vrijeme ruske revolucije, stupio je u stranku Kadeta (konstitucionalni demokrati) i sa Ajas Ishakijom osnovao
list „Kazan-Muhbiri" (Kazanski vijesnik) Nakon toga posjetio je Petrograd i proputovao,
Finsku. Poslije proglašenja ustavu u Turskoj
povrati se u Carigrad kao dopisnik „Vakta"
(Vrijeme), jednog od najvažnijih turskih
u Kazanu, kojeg su izdavali bra ća Šakir i Zakir Ramijeffi.
--25
-
mu je koncem decembra 1911. izdati prvi broj
revije Jurk J u r d i".
Kada je Sejjid Džemaleddin htje - o Panislamizam privesti u redovitu organizaciju, našao
je posve priregjen teren. Za Panturcizam prilike su bile još povoljnije, zato je Ak č ura Oglu
imao uspjeha koliko i Sejjid.
Sada prou č imo posta nak Panturcizma.
Ideja turskog nacionalizma pojavljuje se
više u formi znanstvenog i histori č kog pitanja,
nego li u obliku politi č ke doktrine. I ako dodamo
da prva objavljenja ove ideje imaju za podlogu
istraživanja evropejskih orijentalista, ne čemo
biti pretjerani. Histori č ki dogagjaji, osobito pak
oni, koji nas upoznaju sa slavnom prošlos ću i
sjajnom civilizacijom, nijesu li glavni faktori
u osvješ ć ivanju naroda? Ali, kako se misli, turska
rasa nije imala civilizacije sli č ne onoj Grka,
Perzijanaca i Araba. I do pred nekoliko vremena
držalo se da se ta civilizacija nije pokazala
Od vremena do vremena on je takogjer
nego u napadajima i krvoproli ć ima; njezino nas
pisao, prema svome uvjerenju, č lanke za »S
ime ne podsje ć a na druge uspomene osim na
r a t i M u s t e k i m«, glasilo panislamista i tru- T
Atillu (Atli Han), Helagu-ja, Džengiz-Hana i
dio se da istovremeno osnuje novine „T u r k
Timur-Lenka (Tamerlan).
J u r d i" (Turska Domovina) i „T urk 0 djag i"
Megjutim historijska istraživanja devetnaes(Tursko Ognjište).
tog stoljeć a dala su na ć i neke tragove civilizaOn je bio takogjer i suradnik lista ,,T u r k
cije od nekih ogranaka turanske ili uralo-altajD e r n e i" (Turski Sajam). I najzad uspjelo
ske porodice. Najprvi su magjarski i finski u če-
- 26 -
njaci, istražuju ći porijeklo njihove rase, po čeli
č istiti tle. Nijemci su poslije ozbiljno unaprijedili
povijest, filologiju i etnografiju. Za tim su Rusi,
koji posjeduju samu kolijevku uralo-altajskog
plemena, Turkistan, doprinijeli sve■jom pomoći,
koja je osobito znatna. Istraživanjima magjarskog profesora Varnbry-a, ruskog u čenjaka
Radloff-a i najzad M. Von Lecoq-a i mnogih
njihovih drugova, imala su za rezultat stvorenje
jedne nove znanosti, turkologije, znanosti koja
se ne može usporediti sa egiptologijom i asirologijom, pošto je ujedno podru čje manje prostrano, a literatura koju nam isti če, jedva je tek
starija od srednjeg vijeka. (Iznimku čine zadnja
otkrića M. Von Lecoq-a, sa kojim se penje
malo na više, ali u kojim se nalaze iranski
traci.)
Ali dosta je bilo i toliko da zagrije i oduševi panturciste i da probudi nacionalnu svijesl
megju Turcima.
Nekoliko u čenih magjarskih histori čara, nedavno u Budimpešti osnovaše histori čko i znanstveno društvo „T u r n i Tarsa sa g" (Turan•
sko Udruženje), koje sama magjarska vlada potpomaže sa 6.000 kruna godišnje subvencije.
ledan je dio turskih književnika i u čenjaka u
svezi sa Magjarima i njihovim udruženjem,
osobito jedan bivši oficir Negjib Asim, koji je
rr-
- 27
-
najbolji od turskih sadanjih pisaca i koji ponajbolje poznaje historiju, jezikoslovje i etnografiju turanskih naroda, jedan je od agilnih članova tog magjarskog udruženja.
S druge strane, teorije i pisanja samog profesora Vamb&y-a, imale su dosta upliva na
panturciste. Od nazad pedeset godina ovaj magjarski u čenjak, koji je ujedno i turski pisac,
sudjelovao je u veselju i patnjarna mladoturaka.
Za vremena vlade sultan Abdul-Aziza, on je
bio suradnik »T a s v i r i-E f k j a r« a (Opisivanje Misli), a za vlasti nasilni čke Hamidove
politike, radio je sa mladoturcima, koji su se
bili sklonuli u Evropu i saragjivao kod njihove novine „Hurri j e t" (Slobeda) u Londonu, kao i kod Alimed Riza begova „M e šver e t-a (Vije će) i njegovih drugova u Parizu. I tako, bivši uvijek u neprekidnoj vezi sa
rodoljubivim mladotrucima, on je rnnogo doprinio za razvoj ideje Panturcizma. Osim toga
njegovo „Putovanje u Centralni Tukistan" i njegova „Istraživanja o porijeklu turske rase" bila su po četna
toč ka za prvjence stranke Panturcizma. S druge
strane predavanje njema čkog jezika u Carigradu
i njegovo propagiranje megju turskim u čenjacima, potpomagalo je ovu vrstu nauke, koja je
-
28 -
svečano otpo čela sa č lancima pisanim u raznirn
revijama, od Negjib Asim-bega i znamenitog
leksikografa Šemmsuddin Sami-bega (Turski
Larousse). Ova su dva u č enjaka, kojima se je
kašnje pridružio Veled Tahir iz Bruse, prije
desetak godina osnovali jedno znanstveno udruženje, koje je češć e objelodanjivalo u „Ikdam"-u
(Marljivost) vrlo uvaženih č lanaka. Negjib Asim
beg je već inom pisao pjesme, a Sami beg je
objelodanjivao istraživanja o arabsko-perzijskoj
leksikografiji.
U ovom vremenu bijaše se u Kavkazu
Tatarskoj pojavio pravi nacionalni preporod.
Ove zemlje imadjahu ve ć odavna svoj organ:
„T ergjuma n" (Tuma č) u Bagč esaraju na
Krimu, kojeg je prije trideset godina osnovao
vrijedni Ismail beg Gasprinski, list koji je imao
prethodnika u „E k i n g j i". (Zemljodjelac) iz
Baku-a. Ali pošto ovaj zadnji prestade izlaz ti
„Tergjuman" je ostao sam. Ruska revoluct a
davši veliki razvoj štampi, dala je „Tergjuman‘
mnogo brać e, kao „Š a r k i R u s" (Isto čni Rt s)
kojeg u Tiflisu izdaje Muhamed Aga Šahk" k-;
tinski; „H a j a t" (Život), koji izlazi na trošk
milionera Hadži Zejn- ul- Abidina Tekijoffa, a egjivan od Ali bega Huseinzadea iz Salijan-a i A hmed bega Agajeffa, prvaka Panturcizma; „T a z e
H a j a t" (Svježi Život) i „S a d a" (Glas), koje
- 29 -
uregjuje Hašim beg; „I r š a d" (Upu ćivanje na
pravi put) i „T e r e k k i" (Napredak) Ahmed
bega Agajeffa; „F u j u z a t" (Blagodati) Huseinzade Alibega, „H a k i k a t" „Gun e š"
(Sunce) i „I k b a 1" (Sre ća) Uridoffa; to su
sve glasila kojih troškove obi čno plaćaju milioneri iz Baku-a i koja su igrala veliku ulogu
za probugjenje turskog nacionalizma.
Osim ovih, osnovano je još mnogo drugih
novina kao ,T e k j a m u 1" (Savršenost), organ
muslimanskih socijalista, „Z e n b u r" (P Čela),
humoristi čna novina, obje u Baku-u, „M u 1 a
N a s r u d d i n", te jedan od najboljih listova na
Istoku ,;N u r" (Svijetlo) i „U 1 f e t" (Sporazum)
Abdurešida Ibrahimoffa u Petrogradu ; „ J i 1d ia z" (Zvijezda) Maksudoffa, „B e j a n u 1-H a k"
(Objava Istine) Šejh Attara Osmanofa; „D a n"
i „D an Ji1dz i" (Donska Zvijezda) i t. d. u
Kazanu; „S. u r a" (Skupština) i „V a k a t" (Vrijeme) u Orenburgu; „T o m s k" u Tomsku u
Sibiriji, „I d i 1" (Volga) u Astrahanu i t. d.
S ovim se novinama stvara op ći pokret u
svijetu i pripomaže se op ćem zbliženju osoba
i izmjenjivanju njihovih ideja.
Ova toliko prostrana štampa još više doprinosi propagiranju književnog utjecaja Turske,
jerbo je ona kao jedina nezavisna država u
turskom svijetu više uradila za svoju literaturu,
- 30 -
nego li svi drugi ogranci turske rase. Ovi se
odnošaji svršiše s emigracijom panturcista iz
Kavkaza i Tatarske u Carigrad poslije turske
revolucije.
Unato č svim ovim pokretima zasluga, da
je ideji Panturcizma dat odregjen forum i jedna
moderna organizacija, jedino pripada Jusuf beju
Akč uri, direktoru revije „T u r k J u r d i".
On je prije deset godina objelodanio jedan
ka sistema" u
č lanak pod naslovom „Tri politi č
novini „T u r k"-u, koja je izlazila u Kairu. Ovaj
je č lanak sada izdan u posebnoj brošuri i raširen kao izvješ ć e panturskih na č ela (principa).
Pisac u ovom č lanku, odnosno brošuri analizira metode i ideje velikih li č nosti i reformatora turske carevine sve od sultana Muhameda
II. do danas.
On izvagja od svih ovih neodregjenih i nejasnih metoda i ideja tri politi č ka sistema, koja
prosugjujc i kritizira.
I sa raznim argumentima nastoji dokazati
nemogu č nost provogjenja dvaju izmegju ovih
sistema: Panislamizma i Otomanizma, te se
trudi da dokaže potrebu primanja tre ć eg sistema
t. j. Panturcizma.
Ovdje mi ne č emo procjenjivati logiku za•
ključ ivanja Ak č ura-Oglu-a; ali pošto se bez toga
- 31
historija politi čke evolucije u Turskoj ne bi
mogla prikazati, mi čemo joj dati mjesto, koje
zaslužuje.
Tom prilikom najavili bi naše osobne ideje
svim vrijednim našim prijateljima Osmanlijama
i savjetovali bi ih prijateljski; ali držimo, da je
ovdje dosta, ako re čemo ispravno kao autor
ovog č lanka, da je propušten povoljan momenat
za politiku Otomanizma, za koju Ak čura-Oglu
dosta jakim argumentima dokazuje, da je nesavremena.
On tvrdi, da politika Otomanizma ne može
opstojati, pošto bi sa raznim narodnostima osmanlijskog carstva sa činjavala nešto slična Sjevero-Ameri čkim Sjedinjenim državama. Evo
zašto:
Ova se politika prije svega protivi aspiracijama i osje ćajima Turaka, jer bi ih lišila vlasti
i dozvolila, da i drugi narodi u zemlji imadu
udjela u državnoj upravi, radi čega bi turska
carevila postala jedna država bez ikakve forme
i u kojoj bi Turci, jako umanjeni, bili jednaki
drugim narodima.
Ona se protivi samom Islamu, koji vjernicima daje mnoge privilegije i viši rang nad
inovjercima, te koji ne dozvoljava vlade nemuslimanima.
-32
— 33 —
—
Ona je protivna željama i namjerama nemuslimana u Turskoj, jer su pod utjecajern
kršć anskog Zapada dosta napredovali, te jedva
č ekajtt zgodan momenat, da podignu ustanak i
uzmu vlast u svoje ruke.
Ovi nemuslimani nikako ne žele raditi zajedno
sa onim, koji su ih podjarmili i ne č e da se
s njima slože, da naprave jedan novi preporogjeni otomanski narod.
Otornanska politika se protivi i ambicioznirn
planovima Rusije obzirom na Panislamizam, kršč anstvo i zauze ć e Carigrada, stare prijestonice
pravoslavja. Protivi se ta politika takogjer velikom dijelu javnog mnijenja u Evropi, koje
neprestano
podržavaju ć i staru vjersku mržnju
radi, da Turke istjera iz Evrope i oslobodi kršć ane ispod muslimanskog gospodstva.
Što se pak ti č e Panislamizma, Ak č ura-Oglu
upozoruje na rastu ć u mrŽnju megju muslimanskim i nemusl!manskim podanicima Turske ;
najzad on smatra otpor i mržnju nekojih evropskih veiesila proti ostvarenja panislantskill
projekata, kao nesavladive zapreke.
Pisac se kašnije osvr ć e na Panturcizam i
odgovara na neke možebitne prigovore. On
smatra Rusiju najve ć om zaprekom ostvarenju
ove ideje, jer ona ima mnogo podanika Turanaca, ali s druge strane on se nada, da će
—
—
druge države pružiti svoju pomo ć za ostvarenje
ovog sistema, koji je upravljen prot Rusiji. Ovo
je dakle kratak pregled onog č lanka, koji je
postao programom intelektualnog pokreta u skorom vremenu megju Turcima.
Direktor politi č kog lista „T u r k", koji je
izlazio u Kairu, Ali Kemal beg objelodanio je
ovaj č lanak i onda na nj odgovarao u nekoliko
brojeva tog lista; ali budu ć i da ovaj odgovor
obiluje igrarijom rije č i Namik Kemalove literarne
škole i njegovih u č enika, mi č emo preko
njeg pre ć i, ograni č ivši se samo na to, da istaknemo, e je Ali Kemal — pošto je žestoko napao jusuf bega Ak č ura Oglu, vru ć e branio
politiku Otomanizma.
Njegov odgovor sadržaje u isto vrijeme
vrlo opravdanih govora o pravom stanju Turske
i strogih kritika o iluzijama imperialista i ideologa turskih, koji žive u svijetu iluzija i sanjarija.
Nakon toga izišao je jedan tre ći članak
iz pera Ahmed Ferid bega, narodnog poslanika
iz Kjutahije, a kasnije osnovatelja konstitucionalne narodne stranke i umiješao se u ove diskuzije. Ahmed Ferid beg suzbija nazorzt Ali
Kemala i opravdava politiku oportunizma, da bi
se moglo služiti sa sva tri sistema, a onda
nastavlja:
•
Panislamizam i panturcizam.
3
4
- 34 -
Panislamizam je neostvariv i ne može
nosti, ali danas se treba koristi ti
č
imati budu
m
prednostima, koje nam pruža. I Panturciza
nost, ali on sada ne poima vrlo slainu budu č
o č ekivati
stoji i naravno ne može se ni korist Oto maega jošnema. Ali politika
od onog, č
aje solidne budu ć nizma ma da nam ne obe č
nosti, pune nade, ipak je najlaglja nainužnija
politika u današniem vremenu, u kratko: ona je
ke egzistencije turskog carstva.
uvjet politi ć
a devet-deset goIdeja Panturcizma, koi olako, sada jako
dina napredovaše teško i p
e na turski nacionalizam. 0 njemu se sar.'a
utje č
anstveraspravlja otvoreno i ozbiljno, kao o znoslanja,
noi teoriji; ali argumenti, na koje se
nijesu baš uvijek pouzdani. Nu kako bilo, on
u politiku Turske,
od sada utjecati na budu č
čtee mislimo
da je potrebito, da mu ovdie iznesemo kratak prijegled.
Panturcisti se oslanjaju na pravila savremene socijalne filozofije i miješaju teoriju veine i opadanja država, koju je postavio
lič
elom socijalne evolucije
Montesquieu, sa na č
naroda, kako su ga jasno izrazili Herbert Spencer i drugi sociolozi. Oni tako misle da su neki
narodi istrošeni, dok drugi dostizuju svoj vrhunac,iu
i opet teže za svojim razvitkom. Man
egce
a treć
istrošene narode oni ubrajaju Grke, Perzij
-
35
-
i Egip ć ane. Oni stavljaju evropske narode u
kategoriju naroda, koji su dospjeli svom vrhuncu i
upuć uju se prema dekadenci, a Turke pak
meću u tre ć u kategoriju, to jest megju narode,
koji istom ulaze u stazu napretka i civilizacije,
imajuć i pred sobom sjajnu budu ć nost; budu či
da je tjelesna snaga Turaka ista kao u primitivnom stanju ljudskog života, te da njihovi
živci nijesu izmoreni pretjeranim radom, iz
č ega slijedi da po prirodnom zakonu ja č i slabije podjarmljuje, pada č e Turci biti jedini vladari
buduč nosti.
Ratoborni karakter turanske rase poznat je
već od starog vijeka. Borbe Huna, Massageta,
Gouza, Mongola, Tatara, Turaka i t. d., sve od
poč etka histori č kog doba sa arijanskom rasom,
njihovi napadaji koji svagdje prouzrokovaše užas,
ovim ideolozima daju velike nade i mnogo snage
da rade za budu ću velič inu njihove rase.
Svi panturski pisci prikazuju ove ideje u
sjajnim frazama. Oni govore da su u zapadnoj
i centralnoj Aziji od najstarijih vremena živila
dva neprijateljska plemena, iransko (arijansko)
i turansko; jedno od ovih rasprostranjeno je od
sjevera prema jugu, a drugo od juga prema
sjeveru.
Ove dvije opre č ne struje, dvije neprijateijske rase bile su neprestano u megjusobnoj
- 36
37 -
borbi; u istinu nailazimo u svakoj epohi historije
na krvave tragove njihovog natjecanja u TranSoxiani, u Harzemu, u Horasanu, na obalama
Kaspijskog mora, po brdima Dagistana, i t. d.,
premda ove borbe ve ć im dijelom u istinu ne
bijahu nego borbe barbarstva protiv civilizacije
, borbe sablje protiv pera.
ili, bolje reku ć
Znač ajno je da su ove dvije rase jedna
drugu uzajamno pobjegjivale, prva drugu sa
snagom i junaštvom, a druga prvu sa znanstvom
, Turanci svaki
civilizacijom; drug čije reku ć
put kada bi osvojili Iran s vremenom primahu
in življenja Iranaca i
obič aje, civilizaciju i na č
u najviše slu č ajeva bivahu asimilirani od ovih
potonjih.
Ova je stvar tako jasna, da nam povijest
Istoka za nju daje toliko dokaza, te bi bilo suvišno o tom dalje govoriti.
Dakle unato č gospodovanju Turanaca i
Turaka, od hiljadu godina u centralnoj i zapadnoj Aziji, u Iranu, Transoxiani i još za neko
vrijeme u Indiji, te u našem vremenu u Iranu,
Turkistanu, Turskoj i Tatarskoj, oni su naslijedili Irance u civilizaciji: kako u jeziku tako i
literaturi.
I da vjerski antagonizam nije č inio zapreke
za vlada sultana Selima i Sulejmana, zvani čni
jezik turske carevine bio bi perzijski; ta i danas
osim glavnih rije č i turski, cijeli se osmanlijski
riječ nik sastoji od rije č i iz perzijskog i arabskog
jezika.
S druge strane, kada su Turci zaposjednuč em aziatskih obala Sredozemnoga mora i
Evropske Turske došli u dodir sa svojim pobijegjenicima Grcima, oni su od ovih potonjih
mnogo obi č aja poprimili.
Posve je prirodno da jedan narod, ne imajuć i originalne i potpune civilizacije, kad zavlada
sa jednim mnogo kulturnijim narodom mora
primiti civilizaciju ovog potonjeg.
Ali panturcisti ne priznaju da stari Turanci
nijesu bili sposobni i da nijesu posjedovali elemente civilizacije. Oni sve nedostatke, koje povjest tvrdi za Turance, pripisuju Irancima, Grcima i t. d. i prihva ć aju sve pohvale koje su
historič ari izrekli za junaštvo njihovih djedova,
ali nijekaju sve pogreške, koje im isti historič ari pripisuju.
Oni smatraju cijelu stranu historiju turanske
rase kao neosnovanom, pošto su narodi koje
oni podjarmiše na vijeke ostali njihovi neprijatelji
i klevetnici, za to oni i gledaju Perzijance i
Grke kao svoje najžeš ć e neprijatelje, koji i jesu
uzrokom da su Turanci izgubili svoju originalnu civilizaciju i literaturu. Prema njihovom
mnijenuj, prvi korak, koji bi se morao u činiti,
,
- 39 - 38
—
jest taj da se iz turskog jezika svi arabski i
perzijski elementi odmah izbace i da turski
či.
jezik ne sadrži ni jedne neturske rije
Najzad oni namjeravaju sjediniti tursko-tai literarni jezik ,
tarske jezike i stvoriti jedan op ć
odkoji bi se propagirao u cijelom turanskom
ao samo
nosno turskom svijetu, da bi tako postoj
jedan turski narod u zapadnoj, centralnoi i sjevernoi Aziji.
Jedan od najzagrijanijih megju panturskim
piscima, jest Ahmed Agayelf. Da pokaže turski
svijet, on crta jedan krug, koji ide od Balkana
uriji i sadrži cijelu Malu Aziju,
prema Man č
Balkan, Krim, Kavkasku, Dagistan, obale Volge,
Saratof, Samuru, Ufu, Kazan, Orenburg, Sibiriju, Polarne krajeve, Mongolsku, Kinezki i
Ruski Turkistan, Buharu, Hivu, Horasan, južne
obale Kaspijskoga Mora, Azerbajdžan, i t. d. i
i i od
pridodaje da turski svijet, koji je ve ć
Evrope Amerike, ima osamdeset miliona stanovnika.
lanaka objelodanjenih u
U jednoj seriji č
reviji „T urk Jurd i", glasilu panturcista on
ide daleko sa svojim nacionalnim turskim idei moralne, intelektualne i projama, opisuju č
ke sposobnosti turske nacije i hvale ći
č
svjetni
e vieštinu Turaka
njihov kulturni napredak, isti č
u trgovini i ekonomiji, te za primjer donos
svoje sunarodnjake u Rusiji i one koji stanuju
u sjevernim i zapadnim predjelima Perzije. On
izražuje veliku mržnju proti Perzijancinta i njihov oj civilizaciji, koju nazivlje praznom i trulom,
te proti književnim djelima iste kao što je
Š a h N a m e pjesnika Firdusije; on kori Sultan
Mahmuda Gazneviju, osvojitelja Indije, da se
je zaboravivši svoju tursku narodnost, posve
iranizirao i da je dozvolio Firdusiji, najžeš ćem
neprijatelju Turaka, da na njegovom dvoru obnovi perzijsku narodnost, da grdi i kudi Turance, da u zvijezde okiva Perzijance, te da
ovjekovje či Perziju sa obe ć anom nagradom turskog sultana. Takogjer on napada i Ši'itizam,
obilježje perzijske narodnosti, te žali da se je
isti i megju Turcima proširio.
Veliki argumenat panturcista da opravdaju
svoju doktrinu, koji je bez sumnje inspirirao Pangermanizam i Panslavizam, jest kao i kod ove
dvije doktrine, opasnost koja prijeti malim narodima da ć e ih uništiti velike nacije, kako to
iziskuju zakoni evolucije. Jednom rije či treba
stvoriti veliki narod da se mogne odupirati utjecaju latinske, slavenske, germanske, anglo-saksonske i kinezke rase, koje se opažaju svuda.
Pri mitivno stanje turanskih ili uralo-altajskih
jezika u stupnju evolucije i nered u njima,
kojeg je manjkavost civilizacije prouzrokovala,
40 -
pribavlja panturcistima vrlo povoljan teren za
ostvarenje njihovih ideja, jerbo danas se jezik,
više prakti čno nego znanstveno smatra kao najčvršća veza nacionalizma.
Za njihove argumente u korist nacionalističke propagande, panturcisti se oslanjaju na
istraživanje evropejskih orijentalista, histori čara
i filologa. Jedan od ovih evropskih u čenjaka
koji se mnogo cijeni u Turskoj, jest histori čar
Leon Cahun, koji u veliko hvali Mongole i
Džengiz.Hana. Njegovo dosta poznato djelo pod
naslovom „U vod u historiju Azij e`‘
nedavno je prevedeno i na turski jezik.
Čudnovato je da panturcisti, unato č njihovoj
velikoj želji da ponovno ožive svoju prošlost i
nacionalizam, slabo čitaju djela pisana u raznim
dialektima turskog jezika ili pak u arabskom
i perzijskom, koja se odnose na njihovu historiju i t. d. i kojima se baš najviše služe evropejski u čenjaci u stvari istraživanja.
Oni većinom sakupljaju histori čke fragmente, koje su pronašli i protuma čili evropski
učenjaci, kao Cahun, Barthold, Radloff, Thomsen,
Von Lecoq, Vambćry i dr. i preko njih se upoznaju sa svojom prošlošću. Istina kada je Akčura Oglu držao jedno predavanje o DžengizHanu, koje je kašnje objelodanio u svojoj reviji,
nabrojio je i neka stara isto čna djela kojima
- 41 -
se je služio, a megju njima i čuvenu povijest
Mongola „D ž a m i-u t-T evar i h" ili „T arihi
R a š i d e d d i n", koju je napisao Rašideddin,
ministar Ghazan-Hana
Megjutim proizišlo je iz ovih ideja nekoliko važnijih djela i znanstvenih udruženja, kao
znanstveno i literarno društvo „T u r k D e r n e j i"
i društvo otomanske historije „E n g j u m e n i
Tarihi Osmani".
Znanstveno društvo „Turk Derneji", osnovano je od nekolicine turskih u čenjaka, megju
kojima se nalaze Negjib Asim Bey i Ahmed
Hikmet Bey, koji je fungirao kao zvani čni turski
delegat na zadnjem orientalisti čkom kongresu u
Ateni; oni su objelodanili mnogo študija o povjesti i književnosti turske rase.
Kao što smo malo prije rekli najzagrijaniji
i najuvjereniji panturcista jest Jusuf Bey Ak čura
Oglu. On je objasnio svoju doktrinu u dva predavanja, koja je kašnje objelodanio u svojoj
reviji. Prvo je predavanje o povijesti Džengiz
Hana (Timo-Čina), a drugo o Timur-Lenku.
Ova su predavanja držana na jednom meetingu
kojeg su panturcisti obdržavali protiv novine
„Tasviri Efkjara", koja je u jednom članku donijela jednu frazu protiv Tatara. U ovim predavanjima on se tuži na proklinjanja, kojima
sami Turci obasiplju Džengiza i Timura i
- 42 -
- 43 -
pripisuje nepravdu i pristranost histori čarima
naroda, koje su ovi slavni osvojitelji pobijedili. On žali da je muslimanska religija
postala sredstvo za napadaje na Džengiza,
te da je Islamizam od lukavih Perzijanaca izrabljivan u korist njihove nezavisnosti, a protiv
njihovih neprijatalja Mongola i da Su isti Perzijanci naveli Turke, šljedbenike Islama iz Tatarsko-Mongolske rase da proklinju ove potonje,
dajuć i im prihvatiti jednu historiju, koja je jedino napisana da brani Irance i njihovo pravo.
Nakon što je po redu odgovorio na sve
pritužbe, Jusuf Bey Ak čura u veliko hvali zasluge Džengiz-Hana i njegovo nastojanje da ujedini sve Turance od Istoka do Zapada, te da ih
oč isti od stranih pokvarenih elemenata, kako bi
Mongoli sa svim, pa i iraniziranim Turcima sačinili jedan najmoćniji narod na Istoku.
Nekoliko panturcista idu još dalje i tvrde
da je tursko-turanska rasa dala Istoku, pa možda
i cijelom ljudstvu izvor njegove snage. Oni takogjer tvrde da božija providnost tako ho će,
da svaki zastarjeli, iznemogli i na pola izgubljeni narod može posti ći svoju staru mo ć i velićinu, ako mu se dodadne elemenat preporogjenja koji je turska krv. Oni opet dokazuju
da su svi vladari Istoka, kako Kine tako Egipta
i Indije iz turske rase, isto kao što su vladari
Zapada, najve ćim dijelom bivali iz germanske
rase.
Jedna od histori čkih teorija ove grupe sastoji se u razdiobi histori čke evolucije Islama
na tri periode: arabskti, perzijsku i tursku; iz
čega oni ho ć e da ustanove, da je vrijeme dvaju
prvih ve ć prwlo i da je danas red na Turcima
da upravljaju Islamom, da šire njegov nauk i
da nose njegovu zastavu; dakle turska rasa je
jedina koja danas ima pravo da ravna islamskim i istočnim svijetom.
U razdiobi evolucije Islama na tri periode
ima donekle istine, ali ako potanje ispitamo ovo
pitanje, do ći ćemo do zaklju čka, koji nije baš
povoljan za Turke. Pristaše ovog sistema dodaju, da je turska rasa mnogo doprinijela razvoju civilizacije, a za dokaz tomu, oni citiraju
otkrić a M. Von Lecoq-a u Turfanit te ujgurske
tekstove i stare natpise u Orkondu.
Oni nastoje da dokažu da je najve ći dio
znamenitih u č enjaka u Isfamu bio iz turanskog
ili turskog plemena i da je jedini uzrok što su ovi
turski uč enjaci svoja djela pisali najprije u
arabskom, a kašnje u perzijskom jeziku, manjkavost turskog pisma u onom vremenu. U ovoj
stvari oni imaju donekle pravo, takav je slu čaj
za Al-Farabiju i Dževheriju, koji su biti turske
narodnosti, ali oni idu predaleko i ozna čuju
— 44 —
— 45 —
Turcima sve stanovnike Transoxiane i Horasana kao što su perzijski filozof Ibni Sina
(Avicena) i misti čni pjesnik Mevlana Dželaleddin
Rumi i dr.* Dakle ovdje nacionalizam prevladava
znanstvo i ne oslanja se na drugo nego na same
hipoteze. Da pokažemo koliko panturcisti hvale
turansku rasu, dosta je da napomenemo, kako
su prilikom balkanskog rata Grke i Srbe prezirali a Bugare, možda svoje više neprijatelje
od gornjih, u veliko hvalili radi njihove hrabrosti, ali jedino za to, što ovi potonji pripadaju
turskoj rasi i što su slavizirani Turanci, koji
potječ u od jednog te istog starog naroda —
kao i Turci, koji je negda živio s onu
stranu rijeke Idila (Volge).
Mijenjajuč i sve mane Turaka u sposobnosti, panturcisti vide u njihovoj sporosti razuma
iskrenost; u njihovom strogom konzervatizmu
stalnost; u manjkanju njihove sposobnosti za
radom pravi čnost; jerbo kako oni govore, trgovina dovodi do demoralizacije, nesloge i laži.
Ideja Panturcizma svakirp se danom sve
to već ma širi megju mladeži, koja je strastveno
zaljubljena u francusku literaturu, a osobito megju
onom koja se interesira za filozofske i socialne
ideje, za doktrinu evolucije naroda i za Dar-vinizam.
Ruska revolucija od 1904. takogjer je utjecala na bugjenje nacionalnih osje ćaja raznih
naroda u Rusiji. Sveu č ilišta, osobito pak ono u
Kazanu, jako su utjecala na mlade tatarske
študente. S druge strane rastu če pohagjanje
visokih škola u Carigradu od muslimana iz
Krima, Kazana, Orenburga i sa obala rijeke
Volge, te djelatnost Mlado-Turaka da prošire
ideju bratva njihove rase, na njih je takogjer
dosta utjecalo. Sta više moglo bi se re ći da se
evropejske ideje i metode više i laglje šire u
Tatarskoj nego li u Turskoj. U istinu pokret za
bugjenjem mnogo se više osje ć a u Tatarskoj
nego li u Carigradu, jerbo je tamo jednoj cijeloj grupi književnika i rodoljubivih teologa
pošlo za rukom da stvore jednu novu narodnu
literaturu pod imenom Idil (Volga). Najprvi je
č uveni alim Šehabuddin El-Mergjani prouzrokovao bugjenje nacionalnih osje ć aja i napredak
tatarske književnosti. Poslije dolaze Abdul-Kajjim El-Ensari u Kazanu i Ismail Bey Gasprinsky sa svojom gospogjom Zehra Hanumom,
sestrom Jusuf Beya Ak č ura Oglu, direktora revije „Turk Jurdi".
Nova idilska literatura po č imlje od godine
1905.; otada se je dosta pomnožio broj proza-
Pogrešno je mišljenje piš č evo o narodnosti Rumijinoj jer
utvrgjeno je znanstveno, da je on Tur čin a ne Rernjanac. Pr.
- 46 -
ičara i pjesnika, koji su napisali mnoštvo djela.
Najpoznatiji megju njima jesu Kadi Rizaeddin
ibni Fahreddin, Fatih Kerimi, Ali Asgar Kemal,
Fatih Emir Han, Džarallah EI-Veli, Ishak Ajazi
megju prozai čarima, te Abdullah Toghayeff, Said
Ramyeff prozvani „Derdmand", Abdul-Megjid
Ghafuri, Negjib Dumavi, Oghmasi, Beširi megju
pjesnicima. Najbolji je prozai čar Ishak Ajazi, a
najbolji je pjesnik Abdulah Toghayeff.
Ovi su pisci osnovali novu narodnu književnost i u činili prvi korak nacionalnoj politici
i Panturcizmu, ili bolje reku ć Panturanizmu, kojernu je većina od ovih književnika zagrijani
pristaša
Ova je literatura porodila jednu politi čku
grupu, koje su reprezantenti Zijaeddin Kemali
iz Ufe, Halimgjan Uridoff, Kadi Iši, Musa Beikoff, Ajneddin Ahm2rof„ Akif Hasan Sabri Ajvazoff, Hasan Ata Hadi Mahmudoff, Ahmed Ormanemiyoff, 'Šakir i Zakir Ramiyoff, te najzad
Jusuf Bey Akčura Oglii i dr. Dnevni list
„J i l d i z" (Zvijezda) koji izlazi u Kazanu, donosi mnogo članaka iz carigradskog „T a n i n a"
(Zvuk), organa Mlado-Turaka panturcista.
U Kavkazu su se onamošnji panturcisti
podali direktnoj i jakoj propagandi i uspjeli su
daleko bolje nego su o čekivali. Oni su osobito
suzbijali i perzijsku civilizaciju, te ko.
- 47
-
risteći se ruskom revolucijom i politi čkom slabošč u Perzije, donekle su i uspjeli. Megju Kavkažanima, koji su najviše doprinijeli za ovu stvar,
treba citirati Ali Husein Zade-a iz Salijan-a
Ahmed Bey-a Agayeffa iz Karabag-a. Agayeff
je u 1905. god. izdavao list „H a j a t" (Život)
u Baku.
U otomanskoj carevini postaje se panturcista, bilo nakon posve ćenja znanstvenom radu,
bilo pak pod nagonom nacionalnih osje ćaja ili
političkih težnja, kao što su Nedžib Asim, Ahmed Hikmet, Tahir iz Bruse, pjesnik Mehmed
Emin, Galib Bahtijar, Zija bey, Fuad Raif, Safvet, Dželal Sahir, Arif, Šemsuddin i t. d. Ali
što otornanske panturciste karakterizira jest
to, da najaktivniji izmegju njih nijesu pravi
Turci; oni su ve ćinom Čerkezi ili Dnme židovskog porijekla, ili pak stanovnici evropske
Turske od grčke ili slavenske krvi. Ova se karakteristi čka pojedinost osobito opaža megju
uč enjacima, književnicima, državnicima i vogjama politič kih i literarnih škola u Turskoj.
Tako je na primjer Šemsuddin Sami bey, veliki turski leksikograf, koji je napisao mnogo
riječ nika i leksikona, porijeklom Albanac; Ahmed Midhat, najbolji turski pisac i romancier,
koji je iza sebe ostavio više od dvije stotine
raznih djela, a koji je nedavno umro, bijaše
— 48 —
Č erkez; Murad bey, najve č i savremeni historič ar Turske, kao i Ahmed Saib, takogjer historičar i politi čar, isto su Č erkezi; Abdullah
Dževdet, dobro poznati pjesnik i književnik,
porijeklom je Kurd, a najve ć i dio prvaka mlado-turske stranke potje č e od Dnma ili iz
evropskih provincija.
Megjutim ideja Panturcizma sada ima
drugu privla č ivost, a to je da narod uvijek
teži za ne č im, što je novo, osim toga ona je u
suglasju sa težnjama intelektualne klase, na
koju je uplivisala evropska civilizacija. Radi
toga ista ova klasa sa grozni č avom energijom
nastoji, da obnovi i hoživi jezik, stil, obi čaje i
duševne sposobnosti Turaka; oni ho će da izbace sve strane elemente iz jezika, obi čaja i
socijalnog života, ili da se izrazimo rije čima
samih vogja pokreta, oni ho će da o čiste turski milieu.
Ovo se čiščenje čini na dva na čina: prvo,
u karakteru nacionalizma i kulture, a drugo u
jeziku, Koji otvara široko polje za polemi ziranje.
U obnavljanju jezika i književnosti takogjer se razabiru dva na č ina: prvi je klasi čki
t. j. reformiranje gramatike i stila, a drugi, p _vrativši jeziku njegov primitivni karakter, približiti ga onom turskih nomada, starih . Čagta-
— 49 —
jaca i Ujgura (Ugra), ilj spojivši razne ogranke
turskih jezika (ili kako oni kažu, razne dialekte
turskog jezika), pozajmiti manjkaju če rije či iz
staro-turskog jezika.
Prvi dio ovih reforma, t. j. renoviranje
narodnih obi č aja i tradicija sastoji se u uvagjanju starog nač ina života Turanaca, kao dati
sultanu naslov „Hakan-a" (ffikan), organizirati
konjske trke i osnivati zadruge za poboljšanje
konjske race, izmijeniti sve arapske rije či sa
turskim, nadijevati u budu će novorogjenim stara
imena kao Oghuz, Toghrul, Turhan, Ertoghrul,
Alptekin, Orhan i t. d., onda dati oživjeti stare
narodne komedije, Karagz i K45r-Oghlu, te nacionalnu glazbu Me ht er han e*) i pu čke pjesme kao Dasta ni Ašik Gari b i A sliG ar a m, dalje propagirati uporabu rije či stare
turske zajednice kao „Bodon" (Narod), „Jurd"
(Domovina) „Kurultaj" (Sabor) i proširiti upotrebljavanje turskog nacionalnog pi ća, kumiz-a
(Uvinjeno mlijeko od kobile.) i t. d.
Što se ti če drugog dijela reforma to jest
obnovljenja nacionalnog jezika, jedna je mnogobrojna grupa turskih književnika v č postavila
pravila novom jeziku (Jeni Lisan) i sada na*) Preklanjske godine turski su leaderi osnovali jedno
udruženje da ponovno ožive ovu narodnu glazbu.
Panislamizam i panturcizam.
4
- 50 -
stoji da to realizira. Njezin se program sastoji
u" „energi č nom suzbijanju utjecaja i navale drugih naroda na jezik i u čuvanju njegove nezavisnosti s moralnog i literarnog gledišta od upliva drugih jezika". Ovaj novi jezik
ima tri temeljna pravila, koja su na široko
protumač ena u organima ove grupe.
Osnova ovog sistema posve je logi čna i
znanstvena. Ona se sastoji u primjenjivanju
stranih riječ i na pravila turske gramatike, davši
im pravi turski oblik, prema nepromjenljivim
pravilima jezika, te u simplificiranju jezika tako,
da svi slojevi naroda mognu lahko shva ćati
t. j. neudaljivši se mnogo od današnjeg govora,
zamijeniti sve strane, osobito arapske i perzijske izraze sa zaba čenim turskim rije čima, a
strane pak izraze, kojih nema u jeziku, upotrebljavati prema pravilima turske sintakse.
Osnovatelji ovog sistema ve ćinom su mlagji književnici kao Hamdullah Subhi, Ali Džanib, Dželal Sahir, Nesimi Sarim, Tahsin Nahid,
Beha Teufik, Ahmed Nebil, Ali Seha i tako
dalje. Oni imaju još mnogo pristaša od
istaknutijih književnika u Carigradu kao što su
Abdullah Dževdet, Husein Džahid, Aka Gndz
i dr. Literarno udruženje „Fedžri Ati" (Budu ća
zora), takogjer im daje svoju pomo ć.
- 51 -
Ali ova se grupa sudara sa jednom strankom konzervativaca, pisaca iz stare i srednje
škole, kao što su Ebu-Zija Teufik (jedan od
starih političkih leadera i obnovitelj otomanske
književnosti, koji je nedavno umro u Carigradu),
Ahmed Midhat, Redžaizade Ekrem, Kemal paša
zade, Said bey i sve pristaše Šinasine i Namik
Kemalove književni čke škole, čiji organ bijaše
,Tasviri Efklar". (Opisivanje misli.)
Dva savremena glasovita pjesnika AbdulHak Hamid i Teufik Fikret, te dva znamenita
prozai č ara Dženab Šehabuddin i Sulejman Nazif, kao i Mehmed Reuf i Halid Zija, pa od
mlagjih Jakub Kadri i Koperli zade Mehmed
Fuad, takogjer pripadaju ovoj grupi, koja je
veliki neprijatelj novog jezika. Megju ove dvije
književnič ke grupe uvijek se vodi oštra borba
i neprekidna polemika. Suvišno je ovoriti da
su panturski politi č ari kao i njihovo glasilo
„Turk Jurdi" na strani mlade književni čke grupe, t. j. i oni su zagrijane pristaše novog jezika i knliževne reform
Refor' ma ova sastoji se u izražavanja misli,
na nant prikladan nacionalnom duhu, ra čunajuć i sa poregjajem izraza, osobinama jezika
i nleAovoin eufonijom. Turski jezik spada u
kategoriju sastavljenih jezika (Longues agglutinantes), ne poznavaju ć i ni dugih ni kratkih
—
—
52
53
—
—
slogova; pogrešno je dakle bilo u njeg uvagjati
arabsko- perzijsku prozodiju,koja je kako je poznato
posve osnovana na kvantumu. Saradnici T u r k
Jurdi
a namjeravaju istu zamjeniti sa
starim nacionalnim stihotvorstvom, koje je očuvano u narodnoj poeziji i koje je osnovano prema
broju slogova: stih bi moi-ao imati devet ili jedanaest slogova. Umjetna književnost koja je osnovana prije tri četiri stolje ća od Fuzulije, Nefije,
Nedima, Bakije, Galiba, a kasnije nastavljana od
Šinasije, Namik Kemala, Zija-Paše, Mualim
Nagjije i Abdul-Hak Hamida, kroz dugo vremena po uzoru perzijske, a kasnije francuske
literature, mora posve iš čeznuti. Stanovnici Carigrada, ako žele imati jednu narodnu književnost, trebaju se obratiti na narodne pjesme
svojih pradjedova, Turkmena iz srednjega vijeka.
Složene misli današnjega vremena, moraju se
izražavati u starom jeziku Čaktajaca. Poeziju
bi trebalo reformirati po uzoru d a s i t a n-a,
narodnih spjevova, koje a š i c j pripovjedd či
ljubavnih scena, ponavljaju po carigradskim
kafanama, po selima Male Azije i na svadbama
nomada. Najznamenitiji od pjesnika ove nove
škole je Mehmed Emin, koji je za prve vlade
unionista imenovan guvernerom Erziruma. Ovo
je jedan odvažni panturcista, koga njegovi drugovi smatraju obnoviteljem poezije, nazivaju či
—
,
ga narodnim pjesnikom (Mili šair) i u veliko
hvaleć i njegove stihotvore, prave ga Shakespeare-om Turske.
Revija T u r k J u r d i, ne samo da u
svakom broju donosi pjesama ove vrste, nego
suviše ona propagira i zastarjele čagtajske riječi, trude ći se da zbliži razne tursko-tatarske
dialekte, te iznaša uzore govora kašgarskog,
uzbekskog, azerijskog itd. Gdje kada ona citira
otkrića starih turskih djela, kao manihejske
tekstove*) priop ćene od V. Lecoq-a i Dr.
Stein-a, a gdjekada pak objelodanjuje članke o
plemenima i jezicima uralo-altajskih naroda, kao
Magjara, Bugara, Finaca itd,
Zvanična organizacija panturcista ne zadovoljava se samo sa T u r k J u r d i - o m; svi
č lanovi mlado-turske stranke sa njima se potpuno slažu, Isto je i sa Narodnom Ustavnom
partajom, koja je prošle godine osnovana ; ona
je u svom politič kom programu otvoreno izjavila da se potpuno solidariše sa ovom teorijom.
Osim do sada nabrojenih osnovano je i
drugih slič nih inštitucija, kao „T u r k O g j ag i"
(Tursko Ognište) koje ima svojih podružnica i
po provinciji. Društvo se ovo, osim propagiranja
panturcizma, ozbiljno i marljivo zauzimlje i za
socijalni i kultrrni napredak turske nacije.
•) Manicheizam je dualisti čka vjera koju je osnovao heretik Menes u III. stolječu u Perziji.
Pr. prev.
- 54 -
Udruženje „T urk Talebe Jur di" (Dom
turskih gjaka), kojeg su članovi sposobniji študenti iz Carigrada i sa strane, kao i društvo
„Prijatelji Male Azije" i dr., marljivo rade za
istu ideju.
Megjutim panturcisti imadu i protivnika
megju osmanlijskim Turcima, koji sf- dijele na
dvije grupe. Prvu grupu sa činjavaju pristaše
politike Otomanizrna, koji, osugjuju ći imperializam i žele ći mir sa Evropom, rade za održanje
sadanjeg upravnog sistema ; to su liberalci Ahra r:
č lanovi Liberalne-Entente i prijatelji Kamil-paše
i Engleske. Oni su protivnici i panislamizma i
panturcizma, te imaju posve druk čije politi čke
nazore. Najvažniji su članovi ove grupe Ali
Kemal, Riza Tevfik i Lutfi Fikri.
Druga najvažnija i najmnogobrojnija panturcistima protivna grupa, sastoji se od pristaša
panislamizma. Ovi su im još žeš ći protivnici od
prvih, pošto smatraju panturcizam elementom
razdora, megju muslimanima, razoriteljem vjerskog bratstva, koje je giavni prindp Islamizma,
te kao jednu teoriju (nacionalizam) protivnu
muslimanskoj religiji.
Glavni organ panislamista S e b i 1-u r-R e š i d
bilo direktno ili indirektno, ovaj nauk neprestano suzbija.
- 55 -
Ovdje nam je istaknuti, da prevlast panturcizma nad drugim partajama, proizlazi otale,
što jekod onih drugih vrlo malo logi čnih i stalnih
ljudi u njihovim nazorima. Njima manjka jedan
jasan, odregjen ideal. Danas se u Carigradu ne
može nać i ni jedan panislamist, odlu čan i stalan
kao što je bio Sejjid Džemaleddin E1-Afgani,
niti jedan aktivni i odvažni pristaša Otomanizma
kao što bijaše Midhad paša. Marljivi i oduševljeni panturcisti, unato č njihovoj manjini i šovinizmu svakim danom rapidno napreduju. Njihov
žestoki protivnik Riza Tevfik ve ć piše njihovoj
ideji povoljne č lanke u reviji „T urk Jur d i",
a neprijatelj novog jezika i stila „T u r k
J u r d i"-a i znameniti turski mislioc i publicista
Džemall Nuri, koji se u zadnje vrijeme sa
svojim djelima o potrebi preporoda Turaka i svih
muslimana jako proslavio; takogjer saragjuje u
istoj reviji. A „S ebil-ur-Reša d", organ
panislamista ima svojih suradnika i megju panturcistima, koji u slu č aju potrebe u njemu
objelodanjuju č lanke za propagandu svoje doktrine u odje ć i panislamizma.
Može se re ć i da panturcizam napreduje
pod nagonom socijalnih uzroka današnjega vremena, a da je on dosta uplivisao i na politi čke
partaje u Turskoj, ima se zahvaliti agilnosti i
radu njegovih upravlja ča.
• *),
JASAR t\
tair
r:*
- 56 -
- 57 -
Jednom rije či, političke vogje od dvije ili
tri partaje gotovo su iste tako, da je jedan
prvak društva „Jedinstvo i Napredak" unionsta
u parlamentu, a panturcista u „Turk Ogjagi"-u.
Šta više opstanak i pobjeda panturcisti čkih ideja,
možda je u glavnom rezultat rada društva za
„Jedinstvo i Napredak".
Tako su prošle godine, prilikom prikazivanja drame Timur-Len k u pozorištu Manakian u Carigradu, alarmirali javno mnjijenje
i žestoko napali najstarijeg glumca u Turskoj,
da je prikazivao dramu sastavljenu prema podatcima perzijskih histori čara, koji optužuju
velikog heroja Mongola kao najvišeg krvnika.
Na isti su na čin postupali i prema EbuzZija Tevfiku, koji je u svojoj novini „TasviriEfkar"-u, nazvao Džengiza i Tatare krvolocima.
Ovo je prouzrokovalo da je ratni sud novinu
suspendirao.
Osim mlado-turskih listova u Carigradu,
panturcisti i mlado-turci osnovali su još i drugih
glasila za propagandu u provincijama kao
„T u r k K i" (Turski zavi čaj), „T u r a n",
„T rk Dil i" (Turski jezik), „G engj K alemler i" (Mlada pera), i t. d.
Znač ajno je, da je jedna od najboljih književnikinja u Turskoj, Halide Hanuma pristupila
panturskom pokretu i napisala nekoliko nacionalnih romana, kao „H anda n" i „J eni Tura n"
koji je izišao kao podlistak u „T a n i n"-u.
Halide Henuma u jednoj novini izjavljuje,
da se ponosi naslovom „barbarski nacionalista",
kao i što se mnogi turski študenti kažu da su
„pravi i zakoniti potomci Džengiz-Hana".
Interesantno je što su vogje panturcizma
tvrdo uvjereni, da Turska ne može opstajati kakva
jest; ona se mora sasma promijeniti i dati mjesto
jednoj ujedinjenoj i preporogjenoj turskoj naciji,
koja če imati za domovinu sve zemlje izmegju
Kine, Mongolije i Male Azije, tako da u ovoj
ogromnoj državi ne če stanovati niti jedan neturski elemenat. Ali unato č tomu oni uvijek
interveniraju u politiku današnje vlade i svim
silama nastoje, da svoje pristaše proture u
zemaljski sabor.
Dnevnici unionista marljivo rade oko širenja ove
rnisli na razne na čine, oni dižu polemike da
najzad mognu opisivati vrline i sposobnosti
turske race. Oni hotimice stvaraju incidente
okrivljujući jednu novinu, jednog govornika,
glumca ili umjetnika da su svojim postupkom
uvrijedili turski narod, što prouzrokuje proteste,
napadaje i obrane koje oni objelodanjuju i time
javno mnijenje za svoje ideje predobivaju.
L
1
- 58 -
- 59 -
Ali ovo nije ništa č udno od strane osoba,
kod kojih su pretežniji nacionalni osje ćaji, od
historijskih dokaza i koji su uvjereni da Džengiz i Timur-Lenk nijesu bili barbari, nego naprotiv osniva č i jedne civilizacije.
Prakti čna posljedica ovih ideja jest to, da
mi vidimo upravlja če turske, da dqnas više
pažnje posvećuju oko njenog intelektualnog i
ekonomskog razvitka, kao i oko reformiranja
turske književnosti.
Isto tako oni kritiziraju neke od turskih
savremenih pisaca, ne isklju čujuć i ni najve čeg
od svih, Namih Kemal Beya, koji je pogriješio
da se je priznao pristašom Herzem-Šaha u
njegovoj borbi protiv Džengiza i da je kritizirao navale Mongola na islamske zemlje i
njihovo rušenje bagdatskog Hilafeta. Oni napadajii njegova najzna menitija djela, kao njegovu
dramu „Dželaleddin H arzem-Šah", te
njegovu brošuru „E mi r Ne vr uza, govore ći
da je trebao preferirati Džengiza, velikog mongolskog osvaja č a i turanskog imperatora, na
Dželaleddina i sultan Muhameda Harzem Šaha,
koji bijahu porijetlom Turci, ali zavedeni i pokvareni perzijskom civilizacijom posve se irani-p
ziraše i postadoše vladaoci Perzije.
Tužne vijesti, koje svakim danom slušamo
o sudbini Turaka u Evropi, Jemenu, Hidžazu,
Iraku i Tripolisu, pokazuju gdje vodi ta ideja.
Može se u skoroj budu ćnosti dogoditi da to
prouzrokuje ozbiljnih posijedica za ovu državu
na Istoku, koja je i zadnje islamsko carstvo.
Najzad oni pretpostavljaju Timur-Lenk a
kojeg historija turska smatra kao jedno prokleto
bić e, što je sultana Jildirim Bajezida držao u
zatvoru i patio, na samoga Bajezida, prigovaraju č i mu što se htjeo pokoriti velikom
imperatoru njegove race.
Prijatelji ove zlosre čne države jako su zabrinuti, šta če se poroditi od ovih iluzija, ovih
nemara, ovih pogrešnih politika i ovog preziranja savremenih odnošaja megju narodima ;
ne če se možda nikad mo ći postići izgubljena
prilika sa zanemarenjem jednog jedinog dana.
U megjunarodnoj politici treba ozbiljno ra čunati
i sa okolnostima. Oduševljene su i zanešene
vogje turske, sanjaju či o jednoj sjajnoj dalekoj
budučnosti, i raduju ći se umišljenom primicanju
povoljnosti koje im se pružaju sa pukim iluzijama, koje Zapadnjake opominje na primicanje
sudnjeg dana, pa se jebojati se ako ovaj dan
— ne dao Bog — dogje, da to ne bude slavizirani Turan pred njihovim o čima i da na
veliku žalost islamskog svijeta i njegovih pri-
— 60
`V
a,.
—
ate ja zadnje carstvo Islama, koje je stvoreno
nakon Muhamed (a. s.)-ovog džihada, sa juna čhim borbama i pobjedama Araba iz Tihame u
sedmom stolje ću (p. i.), ne iz čezne uvijek sa
sjetske pozornice, spustivši za sobom zastor
historije Islama, kao što se je dogodilo s Rimom
i Asirijom.
r
45w
r;\
Nra
?"`s i
Brać o muslimani!
Širite i pretpla ćujte se na „Vakat", „Misbah",
„Muallim", „Gajret" i „Biser" — Osnivajte razna
korisna društva kao n. pr. zanallijska, trgova čka, sokolska,
banke. zemljoradni čke zadruge i druge korisne ustanove.
Šaljite što više svoju djecu na razne moderne zanate
trgovine i škole, ako želite osigurati svoju budu ćnost.
Upisujte se za članove ,,Udruženja bos.-herceg. Ilmijje",
„Gajreta" i drugih korisnih ustanova. Čitajte što više korisne knjige i širite islamsku književnost. Odgajajte svoju
omladinu u duhu načela svetoga Islama. Bra ćo muslimani,
širite panislamsku ideju, jer u njoj leži spas svih muslimana. — Sakupljajte dobrovoljne priloge za fond islamskog
sirotišta. Radite sa muslimacskim radnjama, ako želite
sebe podupirati.
r4r
kRP.A
" ". 1
`V," "Mr`V
`V'W 4
„(
k9F-<
'7 ,•NO(.4